Točno nakon godinu dana od katastrofalnog potresa na Baniji nije napravljeno gotovo baš ništa. U Zagrebu, Prigorju i Zagorju nakog 21 mjeseca još je i gore. Tužno da ne može biti tužnije. I godinu dana nakon najjačeg i razornog potresa u Petrinji, 21 mjesec nakon onog u Zagrebu i Prigorju gotovo da ništa nije obnovljeno. Život u kontejnerima, studenskim domovima, kod prijatelja...
Samo 500 km od ZG i Petrinje ljudi znaju, Hrušky, Moravská Nová Ves, Lužice i Mikulčice prije manje od pola godine razoreni, već danas svi pod krovom i obnovljeni.

Kad čujete priču Bojana Baletića, dekana Fakulteta arhitekture u Zagrebu koža se ježi. Od tri tipizirane kuće ni jednu nije osmislio arhitekt! Nečuveno. Nakon što su političari totalno izgurali struku iz procesa obnove dekan je iz protesta odlučio napustiti Savjet za obnovu Banovine, jer ih nitko ništa ni o čemu ne pita, jer nisu na stol stavili ni jedan od projekata koje je pod okriljem struke iznjedrio Arhitektonski fakultet. Još krajem veljače različiti stručnjaci ponudili su brojna rješenja, a njih 20 uputilu su ministru Horvatu i politici. Oni ih nisu ni pogledali. Sve do listopada nisu ni pitali dekana Baletića ni o čemu i dakako da je jedina moguća reakcija struka bilo povlačenje iz procesa i ne sramoćenje. Eto što je Baletić kazao:

- “Početkom siječnja prošle godine, samo nekoliko dana nakon potresa, okupili su se timovi arhitektonskih i građevinskih fakulteta i ostali stručnjaci i vrlo brzo smo izradili 20-ak modela tipskih kuća. Očekivali smo da će neko stručno tijelo ocijeniti projekte, ali tada je priča zamrla. Mjesecima nismo čuli ništa, da bismo u studenom pročitali u novinama da su odabrana tri nepoznata projekta koje uopće nisu radili arhitekti. I zato mi je malo čudan taj argument žurbe, najbolji projekti su mogli biti odabrani i pripremljeni do lipnja i gradnja je mogla početi u rujnu”.