Vlasnici 45 trkaćih konja Zagrebačkog galopskog saveza podnijeli su prijavu Državnoj veterinarskoj inspekciji zbog sumnje na krađu, nelegalno držanje, izgladnjivanje i zlostavljanje konja te najavili kaznene prijave protiv niza osoba, među kojima su i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi suradnici. Tvrde da su im konji oteti s Hipodroma u Zagrebu prije oko dvije i pol godine, bez ikakve suglasnosti vlasnika i bez veterinarske dokumentacije, te da su u međuvremenu najmanje dva grla uginula, dok je više njih teško zapušteno.

Prijava inspekciji: skriveni konji, ruševine i uginula grla

U prijavi upućenoj državnoj inspekciji za područje Slatine vlasnici traže hitan inspekcijski nadzor svih lokacija na kojima veterinar Mario Zeman drži konje za koje, na temelju sudske presude, mora biti omogućen povrat vlasnicima. Navode da su, prilikom prvog pokušaja preuzimanja konja od Maria Zemana, odvedeni na navodno ilegalne i skrivene lokacije u Ivan-brijegu i na još dvije adrese u okolici Slatine.

Optužbe za organiziranu krađu, zlostavljanje i financijsku štetu

U prijavi se kao sudionici, kako ih vlasnici opisuju, „kriminalne organizacije“ navode: Mario Zeman, Franjo Vizner, Alen Barić, Carina Chiara Moretti, Snježana Štegmajer Lučić Glumac, Josipa Androš, Kosta Kostanjević, Goran Đulić, Luka Korlaet, Luka Juroš i Tomislav Tomašević. Vlasnici tvrde da su navedeni, „zajedno i udruženi“, organizirali krađu 45 trkaćih konja Zagrebačkog galopskog saveza, nelegalno ih prevozili bez veterinarske i vlasničke dokumentacije te ih držali u nehumanim uvjetima.

Navodi se da su konji bili „teško zlostavljani, izgladnjivani, mučeni žeđu“, bez veterinarske pomoći, što je, prema iskazima koje vlasnici pripisuju Mariju Zemanu, dovelo do sigurnog uginuća najmanje dva konja u teškim mukama. U prijavi se spominje i ždrijebe koje je viđeno teško ranjeno na ranču Carine Chiare Moretti, za koje vlasnici tvrde da je u međuvremenu uginulo, premda su, kako navode, više puta molili veterinarskog inspektora Denisa Severa da hitno provjeri stanje i lokaciju životinje.

Kada vlast odluči da je jača od zakona, prvi stradavaju oni koji se ne mogu braniti. U aferi zagrebačkog hipodroma to nisu samo građani i proračun, nego i – konji. Njih 45, trkaćih, rasnih, vrijednih, koje su vlasnici prvi put vidjeli nakon 30 mjeseci i jedva ih prepoznali. Izgladnjeli, žedni, s ranama, infekcijama, ožiljcima i, kako se navodi u prijavi, trajno oštećenim plućima i tijelima.

Ono što se godinama prodavalo kao „uvođenje reda na hipodromu“ sada poprima obrise jedne od najjezivijih priča o postupanju vlasti prema životinjama u novijoj hrvatskoj povijesti – a u središtu su ime i odgovornost Tomislava Tomaševića i njegove gradske ekipe.

Prijava inspekciji: ruševine, smetlišta i mrtvi konji

Vlasnici konja podnijeli su iscrpnu prijavu Državnom inspektoratu, odnosno nadležnoj veterinarskoj inspekciji za područje Slatine. U prijavi traže hitan nadzor svih lokacija na kojima veterinar Mario Zeman drži konje Zagrebačkog galopskog saveza – konje koje je po sudskoj presudi dužan vratiti vlasnicima.

Opis lokacija je potresan: ruševine, dvorišta nalik smetlištima, objekti bez krova, skrivene adrese u Ivan-brijegu i na još nekoliko lokacija u Slatini. Nijedno od tih mjesta, tvrde vlasnici, nije prijavljeno kao poljoprivredno gospodarstvo niti kao registrirano mjesto za držanje konja. Konji koje su zatekli – izgladnjeli, žedni, bolesni, s neliječenim infekcijama i ranama.

Posebno traže nadzor i nad mjestom „negdje pored Županje“, za koje je sam Mario Zeman govorio da su ondje uginula najmanje dva konja i to šampiona – Iron John i Singidunum – „od gladi i bolesti“. Zeman, tvrdi se u prijavi, zna ime i prezime osobe kod koje su ti konji bili smješteni, kao i točne lokacije, jer je upravo on, zajedno sa svojim pomagačima, konje razvozio i skrivao po neregistriranim objektima.

Vlasnici navode i slučaj ždrijebeta koje su vidjeli teško ranjeno kod Carine Chiare Moretti. Više su puta, kažu, molili veterinarskog inspektora Denisa Severa da utvrdi gdje je to ždrijebe i da se omogući njegovo liječenje o njihovu trošku. Umjesto toga, tvrde, zaštitari su im branili pristup ranču Carine Chiare Moretti i ostalim konjima. Prema njihovim saznanjima, ždrijebe je u međuvremenu uginulo.

Tko su ljudi koje vlasnici izravno prozivaju

U prijavi nema okolišanja. Vlasnici izravno navode da smatraju kako su Mario Zeman, Franjo Vizner, Alen Barić, Carina Chiara Moretti, Snježana Štegmajer Lučić Glumac, Josipa Androš, Kosta Kostanjević, Goran Đulić, Luka Korlaet, Luka Juroš i Tomislav Tomašević „zajedno i udruženi kao kriminalna organizacija“ organizirali krađu 45 trkaćih konja Zagrebačkog galopskog saveza.

Terete ih da su konje prevozili i transportirali bez ikakve dokumentacije, bez veterinarskih i vlasničkih papira, da su ih smještali na tajne lokacije u nehumanim uvjetima, izgladnjivali, mučili žeđu, uskraćivali veterinarsku pomoć i tako doveli do smrti najmanje dva grla. Pozivaju se izravno na članak 205. Kaznenog zakona RH – ubijanje i mučenje životinja – i traže da inspekcija utvrdi sve prekršene zakone i izuzme dokumentaciju.

Posebno je apostrofiran ranč Carine Chiare Moretti u Donjem Dragancu kod Čazme. Ona, kao i Mario Zeman, od Grada Zagreba naplaćuje 500 eura + PDV po konju mjesečno za držanje tih konja. Vlasnici tvrde da je to „abnormalno velika cijena“, ali i da na ranču nema dovoljno bokseva za tolike životinje – procjenjuju da je riječ o dvadesetak bokseva, dok je konja bilo višestruko više.

Prema njihovoj tvrdnji, vlastiti konji Carine Chiare Moretti drže se u primjerenim uvjetima, u boksovima, uhranjeni i veterinarski zbrinuti, dok su konji vlasnika iz Galopskog saveza dvije i pol godine bili prepušteni koralima na otvorenom, potučeni, ranjavani, izloženi gladi, žeđi te parazitskim i gljivičnim infekcijama koje nikada nisu liječene.

Vlasnici naglašavaju da su svi akteri veterinarski obrazovani ili posjeduju vlastite konje, da itekako znaju što rade i da se ne mogu pozvati na neznanje.

Istodobno, isti ti vlasnici najavljuju i zasebnu kaznenu prijavu protiv Tomislava Tomaševića, Luke Korlaeta, Koste Kostanjevića, Gorana Đulića, Galića iz Eurolexa te čak i protiv načelnika zagrebačke policije, i to zbog sumnji na krađu, zlostavljanje životinja, teških propusta i konverzije javnog novca u aferi povezanoj s Hipodromom.

Ovdje se više ne radi o jednoj „sporednoj“ životinjskoj priči, nego o mogućem kaznenom lancu koji ide od štale u Donjem Dragancu i ruševina u Slatini do vrha gradske vlasti u Zagrebu.

Prema navodima vlasnika, priča formalno započinje 6. studenoga 2023., kada Tomislav Tomašević „zavodi red“ na Hipodromu, dok trag novca vodi prema zamračenju i otuđenju najmanje 2 milijuna eura, a možda i više od 5 milijuna eura. Gradonačelnik je, tvrdi se, svom kadru Kosti Kostanjeviću osobno odobrio 2,1 milijun eura dodatnog novca za porast troškova čišćenja i zaštitara. To je već drugi rebalans proračuna Ustanove Upravljanje sportskim objektima, nakon prethodnog povećanja od 709.000 eura pod izlikom „bitnog povećanja cijena zaštitara i čišćenja“.

Odluku o rebalansu, bez ijednog suvislog zahtjeva za obrazloženjem, potpisuje Goran Đulić, šef Upravnog vijeća Ustanove i osoba od posebnog Tomaševićeva povjerenja. U zapisniku s 35. sjednice Upravnog vijeća jednostavno stoji da je „gradonačelnik prihvatio“.

Dokumenti su, prema dostupnim informacijama, u rukama USKOK-a. Oni pokazuju kako je tijekom dvije godine rebalans proračuna te ustanove iznosom čak premašio ono što USKOK povezuje s fiktivnim zaštitarskim uslugama na hipodromu – uključujući navodno i 115 fiktivnih zaštitara tvrtke Eurolex na hipodromu. Zagrebački galopski savez i konji su zapravo kolateralna žrtva Tomaševićeva nauma da ih naprosto protjera s Hipodroma. Pri tome služio se silom, zastrašivanjem,zlostavljanjem, nije poštivao vlasništvo, nije mario ni za konje ni za njihove vlasnike. Jednostavno je štale koje su bile u dugoročnom najmu srušio, konje je oteo i odvezao nez dokumenta u nepoznatom smjeru... Napravio je sijaset kaznenih djela koje mu se sada stavljaju na teret, a on usprkos naši opetovanim pitanjima o svemu navedenom ne želi govoriti. Koje su mu krajnje namjere i je li pravi cilj zapravo sam Hipodrom koji bi prema novom GUP-u trebao imati i neke posve nove namjene. Što zapravo želi navodno zeleni Gradonačelnik s iznimno vrijednim zelenim površinama u samom središtu grada?

U isto vrijeme, smještaj 45 konja po cijeni od 500 eura po konju mjesečno iznosi gotovo milijun eura dodatnog troška. Pitanje je jesu li i ti troškovi dio istog obrasca – velikodušno odobreni javni novac za „zbrinjavanje“ konja koji su, kako sada tvrde vlasnici, u stvarnosti bili smješteni u uvjetima koji podsjećaju na zlostavljanje, a ne na zbrinjavanje.

U cijeloj priči nije sporan samo novac. Sporna je činjenica da je, prema navodima vlasnika, prije 30 mjeseci 45 konja Galopskog saveza završilo u svojevrsnom „prisilnom pritvoru“. Bez dozvole vlasnika, bez njihove privole, bez dokumentacije, noću, konji su odvezeni u nepoznatom smjeru, da bi ondje proveli dvije i pol godine.

Grad je, kažu, sve to vrijeme tvrdio da ne zna čiji su to konji, da se ne može utvrditi vlasništvo. A svi su – čipirani. U zemlji u kojoj se putem mikročipa lako utvrđuju podaci o svakoj životinji, gradonačelnik i njegovi suradnici „otkrivaju“ tko su vlasnici tek nakon trideset mjeseci. Ne zato što su se sjetili čitača za čipove, nego zato što su se u međuvremenu počele događati, kako navode vlasnici, „grozne stvari“: štale su postale „ubožnice“, konji su počeli umirati, vlasnici su došli po svoju imovinu i zatekli prizore koje sada pretaču u kaznene prijave.

Od veterinarske inspekcije traže žurno postupanje, prisutnost inspektora pri preuzimanju konja i profesionalno bilježenje svega što će se na licu mjesta vidjeti. Od kaznenih tijela očekuju da prate trag, ponajprije novca – od ruševina u Slatini i Donjem Dragancu, preko računa za 500 eura po konju mjesečno, pa do potpisa Tomislava Tomaševića, Koste Kostanjevića, Gorana Đulića, Luke Korlaeta i ljudi iz Eurolexa i zagrebačke policije koji su, tvrde, omogućili da sve to predugo traje.