Pripremio: Igor Stažić

Snimio: Romeo Ibrišević

U okolici Slatine, u mjestu Ivanbrijeg, odigrala se jedna od najdramatičnijih scena dugotrajne afere s nestalim konjima sa zagrebačkog Hipodroma. Nakon gotovo 30 mjeseci neizvjesnosti, profesorica kineziologije i dugogodišnja trenerica trkaćih konja Dubravka Prekrat napokon je preuzela svog rasnog galopera Dudo Di Nonu. Povratak je, međutim, bio daleko od svečanog: konj je, prema njezinim riječima i dostupnim fotografijama, vraćen kao sjena nekadašnje životinje – izgladnio, ranjav i zapušten.

Primopredaja u Ivanbrijegu trebala je biti formalno izvršenje sudskog naloga o povratu konja vlasnicima. Umjesto toga, pretvorila se u javnu prozivku, živčani slom veterinara Marija Zemana, šutnju gradskih predstavnika i još jedno ozbiljno upozorenje da se iza cijelog slučaja krije dublja priča – krak afere Hipodrom i sumnje na namještanja i nezakonitosti, pri čemu se spominje i šteta od 2,1 milijun eura u slučaju Eurolex.

Dubravkin susret s izgladnjelim konjem

Prema sudskoj odluci, nakon dvije i pol godine sporenja potvrđeno je vlasništvo nad dijelom od ukupno 45 konja koji su u svibnju 2024. pod okriljem noći odvezeni sa Hipodroma Zagreb. Među njima je bio i Dudo Di Nono, konj koji je godinama imao svoj boks, uređenu ishranu i skrb na Hipodromu, da bi potom završio u improviziranim štalama i straćarama podalje od očiju javnosti.

Na primopredaji su, osim Dudo Di None, zatečena još dva grla koja je veterinar Zeman držao za Grad Zagreb. Uvjeti su, prema navodima vlasnika, bili porazni: ruševne nastambe, daščare i šupe, „uvjeti koji nisu ni za kokoši“, kako ih je opisala Dubravka Prekrat. Fotografija Dudo Di None od prije dva tjedna, na kojoj se jasno vide rebra, rane i opća iscrpljenost, postala je simbol ove priče.

Na samu lokaciju u zakazano vrijeme u početku se nije pojavio nitko iz Grada Zagreba niti službeni gradski veterinar. Tek naknadno je došao Mario Zeman u društvu Denisa Gugića, direktora zagrebačkog hipodroma i djelatnika Ustanove za upravljanje sportskim objektima. Ta je ustanova već ranije dospjela u fokus javnosti kroz aferu Eurolex i sumnje na lažno prikazivanje čak 115 zaštitara na hipodromu, čime je, prema navodima, proračun oštećen za 2,1 milijun eura.

Umjesto mirne predaje konja, uslijedila je scena koja je zapanjila prisutne. Zeman je u prvom trenutku demonstrativno odbio obaviti primopredaju i pobjegao s brijega, ostavljajući vlasnike i novinare u neizvjesnosti. Nakon gotovo pola sata, tijekom kojega je Gugić neprestano nekoga zvao telefonom, veterinar se vratio – ovoga puta spreman progovoriti.

„Sad je dosta“ – Zeman progovorio o nalogodavcima

Vidno uzdrman, Mario Zeman otvoreno je prozvao nadređene i gradske strukture, tvrdeći da se „svi iz Ustanove za upravljanje sportskim objektima skrivaju iza njega“ i da su „svu odgovornost svalili na njegova leđa“. Istaknuo je da je, kako kaže, početkom godine raskinuo ugovor s Gradom, ali da se o konjima nastavio brinuti „o svom trošku“, za što je, prema vlastitim navodima, dobio tek dvije uplate po 500 eura.

„Što sam ih trebao ostaviti da krepaju?“, upitao je pred prisutnim novinarima, pokušavajući objasniti zašto su se konji nalazili kod njega i u kakvim uvjetima.

Na izravno pitanje je li imao dodatne prihode od Grada, uključujući iznos od oko 70.000 eura, isprva je oklijevao, da bi zatim priznao da je kao veterinar radio za Grad Zagreb i da je ukupno primio oko 50.000 eura za skrb o svim životinjama, a ne samo o tri konja koja su u Ivanbrijegu vidjeli novinari.

Tijekom napetih prepirki na brijegu pojavio se i Tomislav Sauer, viši veterinarski inspektor iz Valpova sa sjedištem u Osijeku, koji je objasnio da kasni zbog izvanredne situacije – sanitarne intervencije u Baranji zbog pronađene salmonele u namirnicama. Nakon njegova dolaska, primopredaja je napokon formalno započela.

Inspektor je procijenio da je Dudo Di Nono u „relativno dobrom stanju“, znatno boljem nego na fotografijama od prije dva tjedna. Vlasnica i svjedoci to tumače kao pokušaj da se uoči primopredaje u kratkom roku popravi stanje životinja i ublaži dojam o uvjetima u kojima su se nalazile.

Ipak, za Dubravku Prekrat osobni epilog ove mučne priče ima sretan završetak. Konj se, makar načet i oslabljen, vratio u Zagreb, na zelene livade, pod nadzor vlasnice koja tvrdi da je za svoje grlo imala urednu dokumentaciju.

Sve se moglo izbjeći da je Grad na vrijeme priznao vlasništvo i prestao „glumiti da ne zna čitati čip“.

Drugi konji iz iste skupine nemaju takvu sreću. Jedno od preostala dva grla i dalje je ostalo u Slatini, a ni danas ne postoji jasan, javno dostupan popis koliko je od 45 konja živih, gdje se nalaze i u kakvom su stvarnom stanju. Što je s dva uginula konja i kako je moguće da se o tome svodi samo na komadić papira od veterinara? Vlasnici traže dokaze smrti, fotografije, koje im je, prema njihovim navodima, obećao dostaviti Zeman.

U pozadini cijele drame nazire se šira afera. Spominje se i bivši čelnik Ustanove Kosta Kostanjević, koji je osumnjičenik i koji je bio u pritvoru upravo zbog afere Eurolex, kao osoba koja je, prema navodima, izravno angažirala Zemana. On bio samo produžena ruka gradskih struktura – Tomislava Tomaševića, Luke Korlaeta i Gorana Đulića, koji je, nota bene, i šef Nadzornog odbora Ustanove, a koji je, prema navodima, izravno odobravao milijune Kostanjeviću za fiktivne zaštitare i lažne poslove, nerijetko dodjeljivane i bez natječaja – te da su odluke o izmještanju i skrivanju konja donesene na višim razinama, dok je na terenu ostavljen samo izvršitelj Zeman i njemu slični „mali ljudi“.

Premještanje konja u noći, šleperi sa stranim, uključujući i mađarske registarske oznake, nepostojanje jasne dokumentacije o vlasništvu, privremena skloništa nalik ruševnim šupama – sve to stvara sliku sustava koji, umjesto da štiti dobrobit životinja i poštuje vlasnička prava, djeluje kaotično i netransparentno. Gradonačelnika Tomaševića dodatno opterećuje činjenica da je, prema ovim navodima, punih 30 mjeseci tvrdio da ne zna čiji su konji. I ova ga je primopredaja, smatraju sudionici, razotkrila, jer je njegov čovjek Gugić to obavio u jednoj sekundi: očitao je čip na grlu konja i odmah provjerio tko je pravi vlasnik konja. Pisci ovih optužbi pitaju se: mislite li da to nije znao Tomašević, kad to zna svaki ljubitelj životinja?

Pitanja za nadležne sada su jasna: tko je točno organizirao premještanje, tko je kontrolirao uvjete, tko je potpisivao da je sve u redu i zašto nitko nije reagirao ranije. U kriminalu su, tvrde sugovornici, mnogi „do guše“, a na policiji, tužiteljima i sudstvu je da sve to rasvijetle. Novinari ističu da su im činjenice i iskazi svjedoka već podastrti „na tacni“.

Za Dubravku Prekrat i njezina Dudo Di Nonu priča je privremeno zaokružena povratkom na zagrebačke livade. No za Grad, Ustanovu za upravljanje sportskim objektima, uključene veterinarske službe i pravosuđe slučaj tek počinje. Je li riječ samo o nizu propusta ili o jasno strukturiranom kriminalu povezanom s aferom Hipodrom i Eurolex, morat će utvrditi nadležna tijela. A javnost, šokirana slikama izgladnjelih konja u ruiniranim štalama, s pravom očekuje odgovore – i odgovornost.