Napisao: Dušan Cvetanović

Ilustracija satira/ Freedom.hr/Start

Hrvatska policija u Osijeku demonstrira dronove koji s visine mogu uočiti nevezan pojas, mobitel u vozačevoj ruci, prolazak kroz crveno svjetlo i nepravilno prestrojavanje. Kamere su moćne, optika precizna, a poruka vozačima jasna: Veliki brat vidi i ono što mislite da nitko nije primijetio.

Tehnologija je impresivna

Još bi impresivnije bilo kad bi država sličnu revnost pokazala prema onome što je godinama završavalo na nezakonitim odlagalištima u okolici Gospića. Ondje se, prema podacima iz istrage, govori o približno 35.000 tona otpada. Trideset pet milijuna kilograma. Čitav brijeg materijala koji nije nastao tako što je netko pogrešno prestrojio automobil.

Mobitel u automobilu vidi se iz zraka. Kamioni s otpadom očito traže drukčiju optiku

U Osijeku je policija predstavila mogućnosti četiri drona za nadzor prometa: povećanje slike, snimanje detalja i dokumentiranje prekršaja bez zaustavljanja vozača u trenutku počinjenja. Za sigurnost na cestama to može biti korisno. Nitko razuman ne želi više poginulih zbog jurnjave, alkohola ili pogleda prikovanog za telefon.
Ipak, gotovo je nemoguće ne postaviti neugodno pitanje. Ako država danas može toliko precizno nadzirati pojedinca za volanom, kako je u slučaju Gospića dopustila da se nezakonito odlaganje otpada razvije do razmjera o kojima se govori u desecima tisuća tona? Kamioni nisu nevidljivi. Ni otpad ne zauzima baš toliko malo prostora da ga se može sakriti u pretincu za rukavice.

Gospić: prijave su postojale, istraga se vodila, a gomile smeća su rasle

Problem u Gospiću nije otkriven samo jednim slučajnim pogledom s neba. Prema ranijim informacijama MUP-a, policija je već od 2023. dobivala prijave i prikupljala informacije o sumnjivim pošiljkama otpada, provodila nadzore teretnih vozila te surađivala s USKOK-om i drugim nadležnim tijelima. U veljači 2025. slijedila su uhićenja i opsežnija javna saznanja o slučaju. Dakle, nije riječ o tvrdnji da gospićka policija nije radila ništa.

Riječ je o ozbiljnijem pitanju: zašto državni sustav nadzora, od policije i inspekcije do tijela odgovornih za otpad, nije uspio spriječiti da problem naraste do takvih razmjera?

Tko je kada znao za pošiljke, što je provjereno i zašto su sumnjive aktivnosti trajale tako dugo?

Gdje su bili dronovi? Pravo pitanje glasi: gdje je bio sustav?

Naravno da prometni dron iz Osijeka nije čarobni detektor nezakonitog otpada. Ne može očitati sadržaj svakog kamiona, provjeriti prekogranične dozvole ni zamijeniti inspektora. Nema dokaza ni da je policija u Gospiću tada imala iste letjelice. Ali upravo zato pitanje ne završava na dronovima. Država ima i registre, cestovne kontrole, inspekcije, dokumentaciju o pošiljkama, lokacije istovara i ovlasti za kriminalističko postupanje.
Kad treba pronaći vozača bez pojasa, lako je pokazati kameru koja zumira do detalja. Kad treba objasniti kako su deseci tisuća tona otpada završili ondje gdje nisu smjeli, javnosti ne pomaže demonstracija tehnike nego jasna kronologija odgovornosti.

Veliki brat na semaforu, mali brat pred odlagalištem

Nadzor prometa ima smisla ako smanjuje broj nesreća. Ali građanima je jednako važno da država štiti tlo, vodu i zdravlje. Onaj tko jednom rukom kažnjava mobitel u prometu, a drugom godinama ne uspijeva zaustaviti nezakonito odlaganje, teško može očekivati da javnost neće primijetiti razliku u učinkovitosti.
Zato pozdravljamo svaku tehnologiju koja stvarno spašava živote. A od nadležnih u slučaju Gospića tražimo ono što se dronom ne može snimiti: precizan odgovor tko je bio odgovoran, kada su postojale prijave i zašto postupanje nije ranije zaustavilo gomilanje otpada.
Policijski dron može vidjeti jeste li se vezali. Bilo bi lijepo da država jednako dobro vidi i ono što su joj građani prijavljivali godinama.