Napisao: Igor Stažić

Međimurje-plin redakciji je potvrdio da je tijekom 2025. pokrenuo približno 4.000 ovršnih postupaka. Prema podacima udruge potrošača i medijskim izvještajima, od preuzimanja opskrbe zagrebačkih kupaca broj postupaka premašio je 10.000. Istodobno, u jednom dokumentiranom slučaju tvrtka je priznala da je iz uplate namijenjene plinu naplatila 25 eura odvjetničkih i javnobilježničkih troškova, iako na računima ta stavka nije bila zasebno iskazana. Je li riječ o pojedinačnom slučaju ili načinu naplate koji se ponavljao? I koliko bi novca moglo biti u pitanju? Direktor Nenad Hranilović nije odgovorio na četiri konkretna novinarska pitanja u roku koji je redakcija odredila.

Plin i PDV na računu. Odvjetnik u naplati. Gdje je nestalo 25 eura?

Zamislite račun za plin od 100 eura. Na njemu su uredno iskazani potrošeni plin i pripadajući porez na dodanu vrijednost. Potrošač plaća račun uvjeren da podmiruje trošak energenta koji je potrošio. Naknadno otkriva da je 25 eura njegove uplate iskorišteno za odvjetničke i javnobilježničke troškove. Na računima nema zasebne stavke za takve troškove. Upravo takav slučaj dokumentiraju redakcije Starta.

Međimurje-plin u pisanom je očitovanju potvrdio:

„U Vašem slučaju troškovi bilježnika i odvjetnika, sukladno već spomenutim Pravilnikom i Tarifom, iznose 25,00 eura dok kamate nismo obračunali.”

Ta rečenica predstavlja polazište našeg istraživanja.

Opskrbljivač potvrđuje da je novac naplaćen za troškove koji nisu troškovi isporučenog plina. Na računima koje je redakcija pregledala takva stavka nije navedena.

Ostaje utvrditi je li 25 eura doista uključeno u vrijednost obračunanog plina ili je riječ o zasebnom preknjiženju uplate koje nije jasno prikazano potrošaču.

To je pravno važna razlika. Ali u oba slučaja ostaje pitanje transparentnosti: gdje potrošač može provjeriti za što je njegov novac stvarno iskorišten?

Međimurje-plin potvrdio 4.000 ovrha u 2025. godini

Slučaj dobiva dodatnu težinu kada se promotri broj ovršnih postupaka.

Međimurje-plin redakciji je dostavio podatak da je tijekom 2025. godine pokrenuo približno 4.000 ovrha.

Dakle, nije riječ o procjeni redakcije ili anonimnom izvoru. Podatak dolazi od samog opskrbljivača.

Prema podacima udruge za zaštitu potrošača i izvještajima više medija, od preuzimanja opskrbe zagrebačkih kupaca ukupan broj pokrenutih postupaka premašio je 10.000.

Riječ je o brojkama iz različitih izvora, pa ukupan broj zahtijeva dodatnu službenu potvrdu. Ipak, već potvrđenih 4.000 postupaka tijekom jedne godine pokazuje razmjere aktivnosti naplate.

Sada se nameće pitanje koje nadilazi pojedinačni račun.

Ako je u jednom dokumentiranom slučaju 25 eura naplaćeno za odvjetničke i javnobilježničke troškove bez zasebne stavke na računima za plin, koliko je sličnih slučajeva bilo među tisućama pokrenutih ovrha? Odgovor zasad nemamo. Ali upravo zato pitanje treba postaviti.

Tisuće ovrha, brojne obustave i povlačenja: što se događalo s troškovima?

Prema informacijama koje je redakcija prikupila, znatan dio pokrenutih ovršnih prijedloga naknadno je povučen. Podaci koji se odnose na 2025. upućuju na mogućnost da je povučeno više od polovice prijedloga.

Točan broj povučenih postupaka potrebno je potvrditi službenom evidencijom.

Postojanje takvih slučajeva nije sporno kao pojava. Poznati su i pojedinačni sudski predmeti u kojima je Međimurje-plin podnio, a zatim povukao prijedlog za ovrhu.

No povlačenje prijedloga nije samo po sebi dokaz nepravilnosti. Jednako tako, samo podnošenje prijedloga ne znači da su svi zatraženi troškovi automatski opravdani i naplativi.

Ključno je pitanje što se dogodilo s odvjetničkim i javnobilježničkim troškovima nakon povlačenja postupaka.

Jesu li naplaćeni potrošačima? U kojem iznosu? Na temelju kojih dokumenata? Jesu li bili jasno iskazani u obračunima dostupnima potrošačima?

Bez tih odgovora nije moguće utvrditi je li dokumentirani slučaj izdvojen ili je riječ o ponavljajućoj poslovnoj praksi.

Matematika koja otvara pitanje stotina tisuća eura. U dokumentiranom slučaju potvrđena je naplata 25 eura.

Prema informacijama kojima raspolaže redakcija, u drugim slučajevima dodatni javnobilježnički troškovi i kamate mogli su dosezati još približno 35 eura.

To znači da bi pojedinačno financijsko opterećenje u nekim slučajevima moglo iznositi oko 60 eura.

Pogledajmo što bi to značilo kada bi se takvi troškovi naplaćivali u većem broju postupaka.

Ako bi trošak iznosio 25 eura po postupku, za 1.000 postupaka ukupan iznos bio bi 25.000 eura, za 4.000 postupaka 100.000 eura, a za 10.000 postupaka 250.000 eura.

Ako bi trošak iznosio 60 eura po postupku, za 1.000 postupaka ukupan iznos bio bi 60.000 eura, za 4.000 postupaka 240.000 eura, a za 10.000 postupaka 600.000 eura.

Ovo nisu utvrđeni iznosi naplate niti dokazana šteta. Riječ je o hipotetskim izračunima koji pokazuju koliko bi novca moglo biti obuhvaćeno kada bi se isti model naplate primjenjivao u velikom broju postupaka. Stvarni iznos ovisi o tome koliko je troškova doista naplaćeno, koliko su pojedinačno iznosili, jesu li bili opravdani i kako su evidentirani.

No već sama mogućnost da financijski učinak doseže stotine tisuća eura opravdava temeljitu provjeru.

Je li odvjetnik završio na računu za plin? Ovdje dolazimo do najvažnijeg pitanja.

Račun mora istinito prikazivati isporučenu robu ili uslugu i njezinu vrijednost.

Ako je potrošaču isporučen plin u vrijednosti od 75 eura, a na računu je kao isporučeni plin iskazano 100 eura zato što je preostalih 25 eura namijenjeno odvjetničkim troškovima, takav račun sadržajno je neistinit.

Odvjetnička usluga nije isporučeni plin.

Međutim, ako je račun za plin točan, a dio uplate naknadno raspoređen na drugu obvezu, tada samo izostavljanje te obveze s računa za plin ne dokazuje neistinitost računa.

Zato smo od Međimurje-plina zatražili precizno objašnjenje načina evidentiranja naplaćenih troškova.

To objašnjenje nismo dobili u zadanom roku.

A bez njega ostaje otvoreno pitanje je li riječ o netransparentnom rasporedu uplata ili o neistinitom prikazivanju vrijednosti isporučenog plina.

Četiri pitanja direktoru Hraniloviću ostala bez odgovora

Redakcije Starta i Freedom.hr obratile su se direktoru Međimurje-plina Nenadu Hraniloviću službenim novinarskim upitom.

Rok za očitovanje bio je 5. studenoga 2026. u 12 sati.

Od uprave smo zatražili odgovor na četiri ključna pitanja.

Prvo: Zašto odvjetnički i javnobilježnički troškovi, za koje je tvrtka potvrdila da su naplaćeni, nisu zasebno specificirani na računima koje su dobili potrošači?

Drugo: Smatra li uprava da neiskazivanje stvarne osnove naplate, ako su ti troškovi uključeni u vrijednost isporučenog plina, može predstavljati dovođenje potrošača u zabludu i neistinit sadržaj poslovnih isprava?

Treće: Na kojoj pravnoj osnovi potrošačima naplaćuju troškove postupaka koji su povučeni, osobito u slučajevima u kojima potrošači nisu primili odgovarajuća rješenja?

Četvrto: Kako uprava komentira mogućnost kaznenopravne provjere takvog postupanja, uključujući sumnje povezane s neistinitim sadržajem poslovne dokumentacije?

Krajem prošlog tjedna redakcije Starta i Freedom.hr pisanim su putem dodatno produljile rok za očitovanje do ponedjeljka, 9. studenoga 2026., u 12 sati.

Ni nakon produljenja roka direktor Nenad Hranilović i Međimurje-plin nisu odgovorili na četiri konkretna pitanja redakcije.

Smatramo da su postavljena pitanja pogodila samu srž problema: pravnu osnovu naplate odvjetničkih i javnobilježničkih troškova, njihovo evidentiranje i mogućnost da se sličan način naplate primjenjivao u velikom broju ovršnih postupaka.

Izostanak odgovora nije dokaz nezakonitosti niti priznanje odgovornosti. No činjenica da ni nakon dodatnog roka nismo dobili tražena objašnjenja dodatno naglašava potrebu da se javnosti predoče potpuni i provjerljivi podaci.

Što bi trebale ispitati nadležne institucije?

Članak 79. Zakona o PDV-u propisuje obvezne podatke o isporučenoj robi i uslugama te njihovoj vrijednosti.

Članak 9. Zakona o zaštiti potrošača uređuje obvezu trgovca da potrošaču omogući provjeru ispravnosti zaračunanog iznosa.

Kazneni zakon u članku 279. propisuje kazneno djelo krivotvorenja službene ili poslovne isprave, uz zakonom određene pretpostavke.

Te odredbe ne znače da je u poslovanju Međimurje-plina već dokazano kazneno djelo.

Ali ako bi se utvrdilo da su odgovorne osobe svjesno prikazivale odvjetničke troškove kao vrijednost isporučenog plina ili unosile druge neistinite podatke u poslovne isprave, takvo postupanje zahtijevalo bi i kaznenopravnu ocjenu.

Zato bi provjera morala obuhvatiti stvarno obračunanu potrošnju, izdane račune, knjigovodstvene evidencije uplata i iznose naplaćenih dodatnih troškova.

Bez toga nije moguće pouzdano utvrditi ni broj nepravilnosti ni eventualnu štetu.

Od jednog računa do pitanja o poslovnoj praksi

U središtu ovog istraživanja nije tvrdnja da je svih 10.000 ovrha bilo nezakonito.

Nije ni tvrdnja da je u svakom postupku naplaćeno 25 ili 60 eura.

Riječ je o jednostavnom, ali ozbiljnom pitanju: je li način naplate dokumentiran u jednom slučaju bio primjenjivan i u drugim postupcima, i jesu li potrošači mogli provjeriti stvarnu namjenu svojeg novca?

Međimurje-plin potvrdio je tisuće ovrha tijekom jedne godine.

Potvrdio je i naplatu 25 eura odvjetničkih i javnobilježničkih troškova u konkretnom slučaju.

Redakcija raspolaže računima na kojima takav trošak nije zasebno naveden.

Ono što još nije utvrđeno jest koliko je takvih naplata bilo, kako su evidentirane i jesu li u svim slučajevima imale valjanu pravnu osnovu.

To su činjenice koje bi trebalo biti moguće utvrditi iz poslovne dokumentacije.

Nije pitanje samo 25 eura. Pitanje je može li se vjerovati računu.

Na kraju se vraćamo najjednostavnijem primjeru. Kupite sedam jaja. Trgovac vam naplati i odvjetnika, ali na računu prikaže samo jaja. Takav račun, ako je u vrijednost jaja uključena neisporučena odvjetnička usluga, ne prikazuje istinito ono što je prodano.

Isto načelo vrijedi za plin.

A kada opskrbljivač koji je pokrenuo tisuće ovršnih postupaka pisano potvrdi naplatu dodatnog troška koji potrošač ne nalazi kao zasebnu stavku na računu, postavlja se pitanje koje zaslužuje odgovor.

Koliko je takvih naplata bilo? Koliko su građani ukupno platili? I gdje je taj novac prikazan?

Odgovori mogu pokazati da je riječ o zakonitoj, ali nedovoljno razumljivo prikazanoj naplati. Mogu otkriti pojedinačne nepravilnosti. A mogu otvoriti i pitanje sustavne odgovornosti.

Upravo zato treba ih utvrditi, a ne pretpostavljati.

Jer 25 eura na jednom računu može biti spor između potrošača i opskrbljivača. Isti problem ponovljen u tisućama slučajeva bio bi pitanje od iznimnog javnog interesa.