Napisao: Damir Gavran

Snimio: Romeo Ibrišević

Kada je riječ o ulaganjima u nekretnine, domaći investitori i dalje opsesivno gledaju kvadrate, lokaciju i balkon, dok im ono što se događa u garaži često izgleda kao tehnički detalj za štrebere. No upravo se tamo danas odlučuje hoće li vaš stan za deset godina biti tražena roba ili skupi spomenik propuštenoj prilici.

Jedan LinkedIn objava Damira Gavrana o „zlatnom kabelu“ – ugradnji punjača za električna vozila u zajedničke garaže – govori o budućnosti tržišta više nego većina službenih strategija. I, što je ključno, pokazuje da je riječ o čistoj matematici, a ne hipsterskom „zelenilu“.

Njemačka već računa, Hrvatska još raspravlja

U Njemačkoj je još 2020. donesen zakon WEMoG koji vlasnicima stanova olakšava ugradnju punjača u zgradama. Učinak je vrlo konkretan: stanovi koji su „EV-ready“ postižu do oko 10 posto višu cijenu pri prodaji. Sama prisutnost kvalitetno izvedene infrastrukture u garaži podiže vrijednost parkirnog mjesta za 5.000 do 10.000 eura, dok se stanovi bez punjača prodaju i do 20 posto sporije.

To više nije stvar dojma, nego tržišta. Kupci u razvijenim državama ne žele kupovati tuđi birokratsko-tehnički problem, nego gotovo rješenje. Oni traže funkcionalan stan, ali i funkcionalnu garažu – s kabelom koji radi, instalacijama koje podnose opterećenje i sustavom koji je siguran.

U Hrvatskoj smo, naravno, zakonom već „sve riješili“. Zakon o gradnji za novogradnju propisuje pripremu infrastrukture za punjače, jer tako nalaže direktiva Europske unije. No pravi izazov, ali i prilika, leži u postojećim zgradama, tamo gdje papir i praksa tradicionalno idu svaki svojim putem.

Hrvatski paradoks: zakon na papiru, devalvacija u praksi

Za vlasnika stana u Zagrebu ili Zadru poruka je neugodna, ali jasna: bez ozbiljnog ulaganja u infrastrukturu stan će kroz desetak godina realno gubiti na vrijednosti. U razdoblju 2035. – 2040. stan bez mogućnosti kvalitetnog punjenja električnog vozila bit će tržišni ekvivalent današnjem stanu bez interneta – formalno prodajiv, ali u praksi jedva atraktivan.

To neće biti rezultat nečijeg ideološkog pritiska, nego hladne logike. Kako se bude povećavala flota električnih vozila, kupac koji kupuje stan za idućih dvadeset godina potpuno racionalno će tražiti da barem ne mora ratovati sa suvlasnicima, osiguranjem i instalacijama kako bi mogao puniti automobil.

Ključ je u profesionalnoj izvedbi. Ugradnja punjača nije samo dovođenje faza i montaža kutije na zid. Riječ je o load managementu, dakle upravljanju opterećenjem kako cijela zgrada ne bi ostala u mraku čim nekoliko susjeda priključi automobil, te o ozbiljnoj protupožarnoj zaštiti, poput standarda F90 koji smanjuje rizik i potencijalno snižava premiju osiguranja. To je inženjerski posao, a ne vikend-projekt.

Zgrade koje će to shvatiti na vrijeme dobit će realnu tržišnu prednost. One koje će sve odgađati jer je „skupo“ ili „nema potrebe“ na dugi rok će platiti cijenu kroz nižu vrijednost kvadrata i sporiju prodaju. Tržište nekretnina i inače sporo reagira, ali kad se jednom preokrene percepcija, povratka više nema.

Gavran pritom ne govori samo u teoriji. U zgradi u Njemačkoj u kojoj živi, zajednica je prije dvije godine odradila cijeli projekt. Rezultat je dvojak: s jedne strane porast vrijednosti, s druge vrlo konkretna ušteda u svakodnevnoj vožnji.

Njegov električni Ford Capri troši oko 16 kWh na 100 kilometara. Uz cijenu struje od 14 centi po kWh, tih 100 kilometara stoji oko 2,5 eura.

Klasični benzinski automobil iste snage, s potrošnjom od oko 8 litara na 100 kilometara i aktualnom cijenom benzina od 2,1 do 2,3 eura po litri, za isti put „pojede“ oko 17,5 eura.

Drugim riječima, vožnja je 7 do 8 puta jeftinija. To nije apstraktna „ušteda CO₂“ kojom briselska birokracija voli mahati, nego nešto što se vidi na računu svaki mjesec. A upravo ta matematika postaje dodatni argument da stan s punjačem ima realnu, opipljivu dodatnu vrijednost.

Dok će se u hrvatskim raspravama još dugo tražiti izgovori, čekati „bolja vremena“ i nagađati hoće li električni automobili propasti ili zavladati cestama, tržište će tiho odraditi svoje. Stanovi spremni za nove navike mobilnosti postat će standard, a oni koji ostanu u analognom dobu završit će u oglasnicima s puno pregleda i malo kupaca.

Na kraju, pitanje nije voli li tko električne automobile ili ne, nego želi li svoj kapital zaštititi ili svjesno prihvatiti buduću devalvaciju. U garaži se već danas piše razlika između ta dva scenarija.