Posjet se odvija u osjetljivom trenutku: odnosi između predsjednika Donalda Trumpa i britanskog premijera sira Keira Starmera napeti su, a monarhija je pod teretom višegodišnjih skandala vezanih uz Andrewa Mountbatten-Windsora. Unatoč takvim okolnostima, kraljev govor u Washingtonu dočekan je bučnim odobravanjem s obje strane političkog spektra. Piše to BBC, izrazito ponosan na posve neočekivan i to pozitivan odjek posjeta Kralja SAD-u. https://www.bbc.com/news/articles/cqxpr404053o?at_medium=social&at_ptr_name=facebook_page&at_link_origin=BBC_News&at_format=image&at_link_type=web_link&at_link_id=46504D16-445B-11F1-9B7A-A702FC494880&at_campaign=Social_Flow&at_campaign_type=owned&at_bbc_team=editorial&fbclid=IwY2xjawRf4RxleHRuA2FlbQIxMABicmlkETFWdDZMNDVQbGh6ZjFTNGZ4c3J0YwZhcHBfaWQQMjIyMDM5MTc4ODIwMDg5MgABHtO-MladweB8GUYnng27HpKiYE8wY31IhgoGmvS8_rmu9GFrISQEllu843KZ_aem_-L22zySa_Ry3nTnHMeEm6g

Od niskih očekivanja do „posjeta za povijest”

U danima prije puta anketa Ipsosa pokazala je da tek trećina ispitanika očekuje pozitivan učinak posjeta na odnose između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, dok manje od četvrtine uopće vjeruje da „poseban odnos” dviju država postoji. Dodatnu sjenu bacala su pitanja o eventualnim susretima s preživjelima iz slučaja Epstein, kao i pucnjava u Washingtonu koja je potaknula pozive da se put otkaže.

Unatoč tome, kako navodi kraljevski dopisnik Sean Coughlan, atmosfera u Kongresu se nakon početnog opreza brzo pretvorila u glasno i jednoznačno odobravanje. Kralj je, prema opisu svjedoka, govorio s dozom humora, suptilno zadirkivao predsjednika Trumpa, ali je istodobno branio stavove o Ukrajini, NATO-u, klimatskim promjenama, ulozi Kraljevske mornarice i granicama predsjedničke vlasti.

Britanski povjesničar sir Anthony Seldon ocijenio je da je kralj „suptilnim udarcima” uspio provesti najzahtjevniju diplomatsku misiju dosad te je posjet usporedio s dolaskom kralja Georgea VI. u SAD 1939., uoči Drugog svjetskog rata. Bivši diplomat lord Peter Ricketts za američki NPR rekao je kako je riječ o „najtežem i najzahtjevnijem” kraljevu diplomatskom nastupu, u kojem je osobit dojam ostavio njegov smisao za humor.

Političari, kritičari i javnost iznenađeni tonom i sadržajem

Posebno je zapaženo da je govor privukao potporu s obje strane političke podjele u SAD-u. Republikanski senator Lindsey Graham izjavio je: „Kralj je pogodio bit. Govor je bio sjajna kombinacija duha, povijesti i zahvalnosti.” Bivša američka veleposlanica pri UN-u Nikki Haley istaknula je kako je „nevjerojatno vidjeti kralja Charlesa kako ujedinjuje Kongres na način za kojim Amerika čezne”.

Ni kritičari monarhije nisu ostali imuni. Dugogodišnji republikanac Alastair Campbell pohvalio je „izvrstan govor” i izraženu sigurnost u europske i britanske vrijednosti. Autor knjige o Andrewu Mountbatten-Windsoru, Andrew Lownie, poznat po oštrom pristupu prema dvorskim aferama, opisao je nastup kao „briljantan govor” i priznao da upravo ovakvi trenuci potvrđuju zašto se, usprkos kritikama, zalaže za monarhiju.

Novinarka Emily Maitlis, koja je intervjuirala Andrewa Mountbatten-Windsora u poznatom razgovoru za Newsnight, usporedila je govor s filmskom scenom: „Kao da gledate prizor iz 'Love Actually', ali napisan od Platona. Osjetilo se da je netko barem nakratko podigao raspoloženje nacije.”

Američki list The New York Times opisao je kralja kao govornika koji je „radio s dvoranom kao stand-up komičar”, dok je britanski dopisnik istaknuo koliko je neočekivano bilo da je kraljevo obraćanje uvelike nadmašilo strogo protokolarna očekivanja.

Ipak, unatoč povoljnom odjeku u SAD-u, ostaju otvorena pitanja koja će kralja dočekati po povratku u London: neriješene afere povezane s Andrewom Mountbatten-Windsorom, medijsko zanimanje za financije dvora i stalne teme vezane uz princa Harryja. Analitičari procjenjuju da će se govor u Kongresu vjerojatno ubrajati među ključne trenutke kraljeve vladavine, ali i upozoravaju da se raspoloženje javnosti brzo mijenja.

S tri od četiri dana posjeta iza njega ostaje činjenica da je kraljev govor, unatoč ograničenim prilikama za susret s običnim građanima zbog visokih sigurnosnih mjera, uspio prenijeti dojam vođe koji se, barem u ovoj prigodi, uspio nametnuti kao glasnik stabilnosti i samopouzdanja u odnosima između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a.