Napisao: Borut Černelič

Dvije arapske političke grupacije u Izraelu mogle bi postati ključ formiranja nove vlasti. Nakon približno 42 posto prebrojenih glasova, Netanyahuov blok imao je 57 mandata, blok Gadija Eisenkota 47, a Ra'am i Zajednička lista zajedno 16. Za većinu u Knesetu potrebna su 61 mjesta, pa se sva matematika vraća na pitanje što će učiniti arapske stranke.
Izlazne ankete tri glavne izraelske televizijske kuće ranije su im davale još više, ukupno 18 ili 19 mandata. Jerusalem Post navodi da su projekcije bile 11 ili 12 mjesta za Zajedničku listu i sedam za Ra'am. Konačna raspodjela još se može mijenjati kako brojanje napreduje.

Mansour Abbas i Ra'am: pragmatični islamisti koji žele utjecaj

Mansour Abbas vodi Ra'am, stranku koja okuplja uglavnom konzervativnije muslimanske arapske birače. Njegov politički model razlikuje se od tradicionalne arapske opozicijske politike: Abbas želi mandate pretvoriti u konkretan utjecaj na proračun, infrastrukturu, sigurnost u arapskim gradovima i javne usluge.

Ra'am je već jednom srušio veliki politički tabu. Godine 2021. ušao je u koaliciju koja je formirala vladu Naftalija Bennetta i Yaira Lapida, čime je prvi put jedna neovisna arapska stranka postala formalni dio izraelske vladajuće većine.

Nakon ovih izbora Abbas je za Channel 12 rekao da s njim razgovaraju ljudi iz oba politička bloka. Times of Israel prenosi da je otvoren za sudjelovanje u vladi koju bi vodio Gadi Eisenkot, ali je upozorio da trenutačno još nema dovoljno mandata za takvu većinu.
Svi razgovaraju s nama, ne samo iz bloka promjene.
Mansour Abbas

Yousef Jabareen i Zajednička lista: tvrđa politika, ali moguća podrška izvana

Yousef Jabareen predvodi Zajedničku listu, savez Hadasha, Ta'ala i Balada. To je politički širi i ideološki tvrđi blok od Ra'ama, s jačim naglaskom na palestinsko pitanje, jednakost arapskih građana Izraela i protivljenje politici sadašnje desne vlade.
Zajednička lista zasad ne pokazuje jednaku spremnost kao Ra'am za formalni ulazak u vladu. No njezini čelnici ostavili su otvorenu mogućnost potpore izvana, primjerice glasovanjem za formiranje alternativne vlade ili suzdržavanjem u ključnom trenutku.
Jabareen je nakon objave prvih projekcija poručio da se arapske stranke više ne mogu ignorirati. Njegova lista kao ključne teme ističe nasilni kriminal u arapskim zajednicama, rušenje kuća, diskriminaciju i odnos države prema Palestincima.

Prvi scenarij: Eisenkot pokušava s Ra'amom

Najjednostavniji matematički put za Eisenkota bio bi dogovor s Ra'amom. Problem je što ni tada brojke nisu nužno dovoljne. Times of Israel navodi da je nekoliko cionističkih oporbenih stranaka tijekom kampanje odbacilo mogućnost ulaska u vladu koja ovisi o arapskim strankama.
To znači da Eisenkot ne mora uvjeriti samo Abbasa, nego i vlastite partnere da prihvate takvu većinu. Avigdor Liberman je, primjerice, javno zagovarao vladu isključivo cionističkih stranaka, bez Ra'ama i Zajedničke liste.

Drugi scenarij: manjinska vlada uz arapsku podršku izvana

Politički realniji kompromis mogao bi biti manjinska vlada u kojoj arapske stranke ne bi imale ministre, ali bi osiguravale većinu pri izboru vlade i ključnim glasovanjima. Takav aranžman omogućio bi dijelu židovskih stranaka da tvrde kako nisu formalno u koaliciji s arapskim partnerima.
Takva konstrukcija bila bi vrlo osjetljiva. Svako veće pitanje vezano uz Gazu, Zapadnu obalu, sigurnosne operacije ili palestinsku državnost moglo bi dovesti do krize i pada vlade.

Treći scenarij: Netanyahu pokušava privući Abbasa

Abbasova izjava da s Ra'amom razgovaraju ljudi iz oba bloka otvorila je i mogućnost kontakata s Netanyahuovom stranom. Matematički bi Netanyahu uz nekoliko dodatnih mandata mogao prijeći prag od 61, ali politički bi takav dogovor bio iznimno težak zbog partnera poput Itamara Ben Gvira i Bezalela Smotricha.

Četvrti scenarij: velika koalicija bez arapskih stranaka

Ako nijedan blok ne uspije složiti većinu s arapskim strankama, mogući su pregovori o široj koaliciji židovskih stranaka. To bi zahtijevalo velike ustupke oko premijera, pravosuđa, vojnog roka za ultraortodoksne Židove i odnosa prema Netanyahuovim pravnim problemima.

A ako nitko ne dođe do 61?

Tada Izrael ponovno ulazi u poznatu političku blokadu. Zemlja je između 2019. i 2022. prošla kroz pet izbornih ciklusa. Ako ni Netanyahu ni Eisenkot ne uspiju sastaviti većinu, moguć je još jedan krug političkih pregovora, manjinska vlada ili novi izbori.
Zato je najvažnija poruka jutarnjih rezultata jednostavna: arapske stranke možda neće voditi sljedeću izraelsku vladu, ali bi mogle odlučiti hoće li ona uopće postojati i tko će joj biti premijer