Glazbeni trijumf u Lisinskom - Veličanstveni Emmanuel Pahud i Zagrebačka filharmonija priredili božanstvenu večer u prepunom Lisinskom
VEČER KOJA ĆE SE DUGO PAMTITI: Flautist svjetskog glasa potvrdio je ugled umjetnika koji s lakoćom dohvaća i najviše flautističke registre - zagrebačka publika uživala je u petak u jedinstvenoj izvedbi.
Maestro iz Švicarske, Emmanuel Pahud, odsvirao je maestralno jedan od daleko najtežih koncerata pisanih izvorno za flautu, a u ovom slučaju u orkestraciji Stephana Koncza.
Koncertna sonata za flautu i orkestar u D-duru, op. 94 Sergeja Prokofjeva bila je božanstvena u Zagrebu i događaj koji će se dugo pamtiti.
Bio je to istinski praznik glazbe koji je dokazao da Zagreb itekako zna prepoznati i proslaviti vrhunsku svjetsku umjetnost.
View this post on Instagram
Napisao: Borut Černelić
Foto: Emmanuel Pahud Instagram / Igor Stažić
Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog u petak je navečer disala kao jedno. Već pri samom ulasku u dvoranu moglo se osjetiti veliko uzbuđenje i elektrizirajuća atmosfera koja uvijek prati dolazak najvećih imena svjetske glazbene scene. Plavi ciklus Zagrebačke filharmonije ponudio je zagrebačkoj publici istinski spektakl u kojem su se spojili vrhunska solistička virtuoznost, raskoš velikog simfonijskog zvuka i emocije koje su posjetitelje ostavile bez daha.
Središnji događaj i apsolutni vrhunac ove večeri za pamćenje bila je izvedba Koncertne sonate za flautu i orkestar u D-duru, op. 94 Sergeja Prokofjeva.
Ovo remek-djelo, nastalo u mračnim godinama Drugoga svjetskog rata, sinoć je u Zagrebu zazvučalo čudesno, donoseći nevjerojatnu količinu vedrine, lirske ljepote i nepokolebljive životne energije. Iako je izvorno skladana za flautu i klavir, sonata je izvedena u genijalnoj i zvukovno iznimno bogatoj orkestraciji Stephana Koncza.
Jedan od najzatjevnijih koncerat za flautu odsviran s lakoćom
Švicarski maestro Emmanuel Pahud odsvirao je ovaj tehnički i interpretativno zastrašujuće zahtjevan komad na posve suveren, maestralan način. Pahud, koji je još s 22 godine ušao u povijest kao najmlađi član slavne Berlinske filharmonije, ponovno je potvrdio status flautista svjetskog glasa. On je uistinu jedan od onih rijetkih, posebnih umjetnika koji s nevjerojatnom lakoćom i kristalnom čistoćom može dohvatiti i najviše flautističke note, dosežući i tri oktave iznad srednjeg C. Kroz četiri kontrastna stavka sonate, Pahud je razvio punu raskoš i izražajnu snagu instrumenta, ostavljajući publiku u potpunoj tišini tijekom tihih, lirskih dionica, da bi u virtuoznim pasažima podigao energiju u dvorani do usijanja. Izvedba je bila božanstvena, a dugotrajni, gromoglasni pljesak i ovacije kojima je publika nagradila švicarskog virtuoza zorno su pokazali da je riječ o povijesnom koncertu o kojem će se u kulturnim krugovima još dugo pričati.
Uoči samog izlaska pred zagrebačku publiku, Emmanuel Pahud nije skrivao svoje veliko zadovoljstvo i uzbuđenje zbog ponovnog susreta s našim orkestrom:

"Iznimno sam sretan što nastupam u Zagrebu, zajedno sa sjajnim orkestrom Zagrebačke filharmonije i maestrom Dawidom Runtzom. Pripremili smo predivan, uzbudljiv program i veliko mi je zadovoljstvo dijeliti ove glazbene trenutke s vašom publikom u ovoj prekrasnoj dvorani."
Ova velika večer u potpunosti je opravdala te riječi, a ogromne zasluge idu i domaćem orkestru. Pod ravnanjem šefa dirigenta Dawida Runtza, Zagrebačka filharmonija pokazala je vrhunsku koheziju i zavidnu umjetničku disciplinu. Suradnja maestra Runtza i filharmoničara, građena na dubokom uzajamnom povjerenju, donijela je savršeno izbalansiranu pratnju solistu. Runtz, poznat po tome što partiture dirigira potpuno napamet, ostvario je fascinantnu, neposrednu komunikaciju s glazbenicima na sceni, oblikujući cjelokupnu izvedbu s filigranskom preciznošću i snažnom orkestralnom energijom.
Osim Prokofjeva, program je ponudio i dva velika dramaturška stupa kasnog romantizma koji su savršeno uokvirili večer
Koncert je otvoren zapanjujuće emotivnom izvedbom Predigre i Izoldine ljubavne smrti iz opere Tristan i Izolda Richarda Wagnera. Glazba neispunjene čežnje i revolucija Wagnerova harmonijskog jezika uvela je Lisinski u zonu duboke emocionalne ekspresije. S druge strane, završnica večeri pripala je monumentalnoj simfonijskoj pjesmi Smrt i preobraženje, op. 24 Richarda Straussa. Kroz raskošnu partituru u kojoj Strauss glazbom slika posljednje čovjekove trenutke, sjećanja i konačno oslobođenje, filharmoničari su demonstrirali svu moć, dubinu i izražajnu snagu velikog simfonijskog aparata.
Nakon što su utihnuli posljednji akordi Straussova veličanstvenog preobraženja, Dvoranom se prolomio dugotrajan, katarzičan pljesak. Iz uprave Zagrebačke filharmonije nakon koncerta su uputili riječi duboke zahvalnosti: "Veliko hvala Emmanuelu Pahudu na ovoj iznimnoj i nadahnjujućoj glazbenoj večeri, kao i našoj predivnoj publici koja je svojim masovnim odazivom i toplom energijom učinila ovaj koncert doista posebnim i nezaboravnim." Bio je to istinski praznik glazbe koji je dokazao da Zagreb itekako zna prepoznati i proslaviti vrhunsku svjetsku umjetnost.
View this post on Instagram