Napisao: Borut Černelič

Zakon propisuje da zastupnika s mandatom u mirovanju zamjenjuje zamjenjuje kandidat iz iste stranke i iste liste, no odluke Sabora i Ustavnog suda ostavile su izborni mandat Prava i pravde bez osobe koja može glasovati i zastupati birače.

Najnoviji listopadski Crobarometar daje stranci Pravo i pravda potporu od 1,9 posto, ali stranka unatoč izborenom saborskom mandatu i dalje nema zastupnika koji može sudjelovati u radu parlamenta. Mandat Dražana Dizdara ostao je u mirovanju, zamjenik nije prihvaćen, a u saborskim klupama dužnost zato obnaša 150 umjesto zakonom predviđenog 151 zastupnika.
Istraživanje je za Dnevnik Nove TV provela agencija Ipsos od 1. do 18. listopada 2026. na uzorku od 995 ispitanika. Za stranačke rejtinge navedena je maksimalna pogreška uzorka od ±3,6 postotnih bodova.
Od ostavke Kolakušića do nepopunjenog mandata
Mislav Kolakušić izabran je u Hrvatski sabor na koalicijskoj listi u I. izbornoj jedinici, ali je prije konstituiranja novog saziva podnio ostavku kako bi stranka Pravo i Pravda imala i zastupnika u Hrvatskom saboru i u Europskom parlamentu. Sabor je 16. svibnja 2024. utvrdio prestanak njegova mandata, a istoga dana zastupničku dužnost kao zamjenik počeo je obnašati Dražan Dizdar.
Dizdar je potom svoj mandat stavio u mirovanje, koje je odlukom Hrvatskoga sabora počelo 20. rujna 2024. Stranka Pravo i pravda odredilo je Kolakušića za njegova zamjenika jer na istoj izbornoj listi nije bilo drugog neizabranog kandidata iz te stranke. Mandatno-imunitetno povjerenstvo odbilo je prijedlog uz obrazloženje da je Kolakušićeva ostavka neopoziva i da se zbog nje ne može vratiti u isti saziv Sabora, što nisu iste kategorije niti ima veze s hrvatskim pravom.
Središte spora nalazi se u članku 42. stavku 3. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor. Za mandat osvojen na zajedničkoj listi zamjenik se najprije traži među neizabranim kandidatima iz iste stranke kojoj je pripadao zastupnik čiji je mandat prestao ili miruje. Ako takvog kandidata nema, zakon propisuje da zamjenika određuje politička stranka kojoj je zastupnik pripadao u trenutku izbora.
Pravo i pravda upravo se na tu odredbu pozvalo tvrdeći da zakon štiti mandat stranke i njezino pravo da, u nedostatku kandidata iz vlastitih redova na listi, odredi zamjenu. Sabor je prijedlog odbio i stranka nije dobila zastupnika, a jedno mjesto zastupnika u Saboru je ostalo nepopunjeno, čime su postale pravno upitne sve odluke i zakoni koji su doneseni u tom tijelu.
Pitanje je zašto oporbene stranke cijelo vrijeme šute o činjenici da Hrvatski sabor ima jednog zastupnika manje i to zastupnika koji bi glasao za nepovjerenje Vladi Andreja Plenkovića?
Hipotetski odgovor je: Možda nikada nisu ni htjele da Vlada padne pa da onda moraju na nove izbore.
Ustavni sud broji mandat, iako Dizdar ne obnaša zastupnička prava
Ustavni sud Republike Hrvatske odbio je ustavnu tužbu Prava i pravde i prihvatio stajalište da se Kolakušić nakon ostavke ne može vratiti u saborske klupe. Sud je istodobno zaključio da Hrvatski sabor i dalje ima 151 zastupnika, uz obrazloženje da je jedan mandat u mirovanju te da Dizdar za vrijeme mirovanja ne obnaša zastupnička prava ni dužnosti, ali zadržava mogućnost ponovne aktivacije mandata.
Upravo to obrazloženje otvara temeljnu nedosljednost. Ako se Dizdarov mandat pribraja ukupnom broju zastupnika samo zato što postoji u mirovanju, isto načelo moralo bi vrijediti za svaki drugi mandat u mirovanju. U tim slučajevima u Saboru već sjede zamjenici koji obnašaju zastupničku dužnost. Zbrajanje i zamjenika i svih izvornih mandata u mirovanju dalo bi broj znatno veći od zakonom propisanog sastava od 151 zastupnika.
Ili Sabor ima 150 aktivnih zastupnika ili se moraju brojiti svi mandati u mirovanju
Ne može se samo u slučaju Prava i pravde tvrditi da mandat u mirovanju popunjava zakonski sastav Sabora, dok se kod svih drugih stranaka mandati u mirovanju ne pribrajaju njihovim aktivnim zamjenicima. Takvo selektivno računanje ne rješava prazno zastupničko mjesto, nego ga administrativno proglašava popunjenim premda nitko na temelju tog mandata ne može govoriti, predlagati zakone, raditi u odborima ni glasovati.
Politička posljedica danas je još vidljivija. Stranka kojoj najnovije istraživanje mjeri 1,9 posto potpore nema predstavnika u Saboru, iako je mandat osvojen na izborima i zakon izričito uređuje zamjenjivanje zastupnika čiji mandat miruje. Birači koji su taj mandat omogućili ostali su bez aktivnog zastupnika, a parlament bez jednog od 151 člana koji bi trebao obnašati dužnost.
Pitanje zato nije je li mandat formalno evidentiran, nego postoji li osoba koja ga stvarno obnaša. Ako takve osobe nema, u radu Sabora sudjeluje 150 zastupnika. Ako se pak svaki mandat u mirovanju smatra dodatnim zastupnikom povrh njegova zamjenika, Sabor bi imao daleko više od 151 člana. Odluke institucija zasad pokušavaju zadržati obje tvrdnje istodobno, a cijenu tog proturječja plaćaju Pravo i pravda i birači čiji je mandat ostao bez glasa iako je ostvaren na izborima.