Napisao: Vedran Jurić

Mate Mišo Kovač, jedan od najpopularnijih i najutjecajnijih hrvatskih pjevača, preminuo je u petak, 31. listopada 2026., u 86. godini života. Rođen je 16. srpnja 1941. u Šibeniku, a tijekom više od šest desetljeća karijere izgradio je status koji je daleko prerastao granice estrade.
Mišo Kovač bio je jedan od rijetkih hrvatskih izvođača čije su pjesme postale dio kolektivne memorije više generacija. Njegov glas, karakteristični brkovi, podignuta ruka prema publici i jednostavan odnos prema ljudima postali su prepoznatljivi simbol hrvatske zabavne glazbe.

Više od 20 milijuna prodanih ploča

Tijekom karijere prodao je više od 20 milijuna nosača zvuka, što ga svrstava među najtiražnije izvođače u povijesti hrvatske i nekadašnje jugoslavenske glazbene scene. Punio je najveće dvorane i stadione, od splitskih Gripa i Starog placa do Poljuda i Arene Zagreb.
Karijeru je započeo početkom 1960-ih, nakon amaterskih pjevačkih natjecanja i prvih nastupa. Veliki proboj donijela mu je pjesma „Više se nećeš vratiti”, s kojom je 1969. pobijedio na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu. Suradnja s Đorđem Novkovićem i nizom drugih autora potom je otvorila razdoblje hitova koji su obilježili desetljeća.

Pjesme koje su ostale veće od vremena

U njegovu repertoaru nalaze se neke od najpoznatijih pjesama hrvatske zabavne glazbe: „Ostala si uvijek ista”, „Poljubi zemlju”, „Ako me ostaviš”, „Dalmacija u mom oku”, „Svi pjevaju, ja ne čujem”, „Nikoga nisam volio tako”, „Najljepše su oči moje majke” i mnoge druge.
Kovač je često govorio da njegov uspjeh nije moguće objasniti samo pjesmama, nego odnosom s publikom. Smatrao je da bez ljudi koji pjesmu osjećaju nema ni pjevača. Upravo je ta neposredna veza s publikom bila jedno od obilježja njegove karijere.

Da nema vas, ne bi bilo ni mene.

Mišo Kovačo odnosu s publikom u razgovoru za Hrvatski radio
Šibenik, Dalmacija i Hajduk bili su dio njegova identiteta
Iako je karijeru gradio diljem Hrvatske i bivše države, Kovač je cijelog života snažno isticao pripadnost Šibeniku i Dalmaciji. Kao mladić želio je postati nogometni vratar i bio je u juniorskoj momčadi Šibenika, ali je ubrzo postalo jasno da će njegov životni put biti glazba.
Posebno mjesto u njegovu životu imao je Hajduk. Kao tinejdžer je iz Šibenika brodom putovao u Split gledati utakmice, a poslije je postao jedan od najprepoznatljivijih javnih navijača splitskog kluba. Pjesma „Bili, bili” i njegovi nastupi pred Hajdukovom publikom dodatno su učvrstili tu vezu.

Privatni život obilježila je smrt sina Edija

Iza goleme popularnosti stajao je i život obilježen teškim osobnim tragedijama. Najteža je bila smrt njegova sina Edija početkom 1990-ih. Kovač je u kasnijim intervjuima više puta govorio da taj gubitak nikada nije prebolio i da je trajno promijenio njegov život.
Nakon sinove smrti prolazio je kroz jedno od najtežih razdoblja života, povlačio se iz javnosti i suočavao s ozbiljnim zdravstvenim i osobnim krizama. Kasnije je otvoreno govorio o tome kako mu je obitelj pomogla da nastavi živjeti i nastupati.

Edi je pokopan na Mirogoju 13. travnja 1992.
Edi Kovač imao je samo 16 godina kada je u travnju 1992. preminuo nakon ranjavanja u Zagrebu. Pokopan je 13. travnja 1992. na zagrebačkom Mirogoju uz vojne počasti. Mišo je godinama poslije odlazio na njegov grob i otvoreno govorio da odgovor na pitanje o okolnostima sinove smrti nikada nije dobio.

Uzeo sam mu ruku. Poljubio sam ga u čelo i u prsa i rekao: gotovo je.

Mišo Kovačprisjećanje na posljednje trenutke sa sinom Edijem u emisiji Latinica
Sinova smrt potpuno je promijenila Kovačev život. Nakon tragedije prolazio je kroz godine depresije, raspad obitelji i ozbiljne osobne krize. O Ediju je govorio desetljećima, a jedna od njegovih najcitiranijih rečenica o toj boli bila je: „Lako je opraštati tuđu djecu.”

Zagreb je bio grad njegove karijere, ali i najtežih godina

Iako je rođen u Šibeniku i cijelog života ostao snažno vezan uz Dalmaciju, Mišo je veliki dio profesionalnog života proveo u Zagrebu. Nakon vojnog roka preselio se u glavni grad, ondje potpisao prve velike diskografske ugovore i izgradio karijeru koja ga je pretvorila u jednog od najprodavanijih hrvatskih pjevača.
Zagreb je bio i mjesto njegovih najtežih privatnih godina. Nakon Edijeve smrti ondje je živio kroz razdoblje duboke depresije, a 1999. godine preživio je pokušaj samoubojstva. Kasnije se ponovno vratio glazbi i publici, ali je sinovu smrt do kraja života opisivao kao ranu koja nije zacijelila.

Posljednje godine proveo je povučeno uz obitelj

Kovač se posljednjih godina rijetko pojavljivao u javnosti. Njegova kći Ivana Kovač u srpnju 2025. objavila je njihovu zajedničku fotografiju povodom njegova 84. rođendana, uz poruku ocu i želju za mirom i Božjim blagoslovom. Upravo ta fotografija korištena je kao naslovna uz ovaj članak.
Iza Miše Kovača ostaje karijera duža od šest desetljeća i više od 20 milijuna prodanih nosača zvuka. No njegova posljednja želja vraća priču na Zagreb i Mirogoj — mjesto na kojem već više od tri desetljeća počiva njegov sin Edi.
 

Karizma koja se nije mogla kopirati

Mišo Kovač nije bio klasični estradni pjevač. Njegovi koncerti često su nalikovali masovnim zajedničkim pjevanjima u kojima je publika nosila gotovo jednaku ulogu kao izvođač. Jedan podignuti prst ili ruka prema publici bili su dovoljni da desetci tisuća ljudi nastave pjesmu bez njega.
Godinama je ostao izvan trendova i glazbenih moda, ali mu popularnost nije nestajala. Nove generacije preuzimale su njegove pjesme od roditelja i baka i djedova, a njegov lik postao je dio popularne kulture, od murala i majica do navijačkih transparenata i internetskih memova.

Posljednje godine proveo povučenije, ali publika ga nije zaboravila

Zdravstveni problemi posljednjih su godina ograničili njegove nastupe, ali svaki njegov izlazak pred publiku izazivao je velik interes. Jedan od posljednjih velikih povrataka bio je koncert na splitskom Starom placu 2022., na kojem su s njim nastupili njegova kći Ivana Kovač i brojni hrvatski izvođači.
U intervjuima je i u poznim godinama ostao isti: izravan, emotivan, ponekad tvrdoglav i bez želje da svoje stavove prilagođava očekivanjima javnosti. Govorio je o glazbi, obitelji, Hrvatskoj, Dalmaciji i Hajduku istim tonom kojim je desetljećima razgovarao sa svojom publikom.

Ostala si uvijek ista

Za mnoge je upravo naslov jedne od njegovih najvećih pjesama najbolji opis onoga što ostaje iza njega. Mišo Kovač mijenjao je generacije publike, ali njegov način pjevanja i odnos prema ljudima gotovo se nisu mijenjali.
S njegovom smrću završava jedno od najdužih i najprepoznatljivijih poglavlja hrvatske popularne glazbe. Ostaju pjesme koje su desetljećima punile dvorane, stadione, svadbe, konobe i tribine — i publika koja ih zna napamet.

S manama i vrlinama, prvenstveno Dalmatinac, a onda sve ostalo, njegova karizma i srčanost ostaje trajno urezana u memoriju ljudi..takvih ljudi fali u danasnjem dobu pretjerane politicke (i ine) korektnosti, laznog morala i straha od izrečenog stava o bilo čemu.