„Tu ja nemam što raditi! Mislio sam servisirati i strujiće, ali odustajem. Na benzincima i dizelašima ima posla!”
Damir Rihtarić, majstor koji je na 5 godina starom elektro Twingu mogao zamijeniti kočnice, naplatiti dijelove i rad, ponio se kao "Kralj", naplativši samo pregled.
- : Ne diraj ništa što je dobro! A sve je dobro, čak i diskovi i pakne!” Pošten mehaničar nije onaj koji vam uvijek pronađe nešto za zamjenu.
Odvezao sam električni auto na servis, a majstor me nakon sat vremena poslao kući. I još mi uštedio novac! Priča je to o poštenom majstoru, ali i o tome kako električni pogon mijenja automehaničarski posao.

Napisao i snimio: Igor Stažić
Damir Rihtarić, automehaničar stare škole, pregledao je moj pet godina star Renault Twingo Electric s 50.000 kilometara. Očekivao sam barem zamjenu kočnica. Umjesto toga, dobio sam neočekivanu lekciju o električnim automobilima, njihovoj pouzdanosti i servisnoj industriji.
Damir nije zamijenio ispravne kočnice i tko zna što sve još, samo zato što je automobil prevalio 50.000 kilometara.
U OVLAŠTENOM SERVISU PLAĆAO SAM I VIŠE OD 250 EURA. POŠTENI MAJSTOR NAPLATIO MI JE SAMO 20!
Postoje automehaničari kojima automobil odvezete sa zebnjom, a iz servisa izlazite s još većom. I postoje oni drugi, zbog kojih ponovno počnete vjerovati da poštenje, stručnost i zdrav razum nisu nestali iz automobilskog svijeta.
Jedan od tih drugih zove se Damir Rihtarić.
Neki dad sam mu odvezao Renault Twingo Electric, pet godina star električni automobil koji je prevalio 50.000 kilometara. Posljednje dvije godine nisam ga servisirao. Ne zato što sam nemaran vlasnik, nego zato što automobil nije pokazivao nikakve znakove da mu išta nedostaje. Ipak, pa red je otići u servis i vidjeti je'l mu nešto fali. Štoviše, rekao sam Damiru, sigurnosti, radi, da slobodno naruči bar kočione plačice. Za očekivati je da "mesa" više nema.

Prve dvije godine uredno sam odlazio u ovlaštene Renaultove servise. Prvi put nakon godinu dana, drugi put nakon približno 20.000 kilometara. Obavljena su sva održavanja predviđena njihovim uputama i servisnim planom.
A račun? Oko 250 eura. Ponekad i više. I tako svaki put.
Plaćao sam ponajprije zbog jamstva. Imao sam dojam da zapravo ne plaćam samo obavljeni posao, nego i pravo da mi proizvođač jednog dana, ako se nešto pokvari, ne ospori jamstvo. Možda sam nepravedan prema ovlaštenim serviserima, ali tako je to izgledalo iz perspektive čovjeka koji plaća račun.
Majstore, nabavi diskove i pakne. Sigurno će trebati! Prije nego što sam došao, nazvao sam Damira.
Rekao sam mu neka slobodno nabavi nove prednje kočione diskove i pločice. Pet godina i 50.000 kilometara, razmišljao sam, sasvim je dovoljno da barem kočnice pokažu znakove umora. Zamolio sam ga da automobil podigne na dizalicu, pregleda ovjes, podvozje i ostale mehaničke sklopove. Damir je automehaničar stare škole, čovjek koji zna poslušati automobil, pogledati mehaniku i razlikovati stvarni kvar od izmišljenog posla.
Ostavio sam Twingo oko osam sati ujutro. Već oko devet zazvonio mi je telefon.
– Vrati se po svoj Twingo!
– Pa zar je već gotov? – upitao sam.
– Gotov je. Auto ti je kao nov!
Nisam mogao vjerovati.
– Digli smo ga na dizalicu. Sve je besprijekorno. Pakne imaju mesa, kao nove su. I diskovi su odlični. Nemaš što mijenjati.
A onda je uslijedilo ono najbolje.
– Jedino sam ti ugasio žutu lampicu koja te tjerala u ovlašteni servis. Eto, spasio sam te. Tamo bi platio 250 eura, a meni ćeš dati 20. Ipak sam nešto radio!
Tajna kočnica koje se gotovo ne troše
Na fotografiji koju je Damir snimio tijekom pregleda vide se kočioni disk i čeljust. Na pojedinim dijelovima prisutna je površinska korozija, što kod automobila nije neobično, ali Damir je pregledom utvrdio da diskovi i kočione pločice još ne zahtijevaju zamjenu. Kako je to moguće nakon 50.000 kilometara? Odgovor je u načinu vožnje.

Električni Twingo vozim upravo onako kako smatram da električni automobil treba voziti: maksimalno koristeći regenerativno usporavanje. Kada otpustim papučicu gasa, elektromotor usporava automobil i pritom dio njegove kinetičke energije pretvara u električnu energiju koja se vraća u bateriju. To znači da se klasične kočnice koriste znatno rjeđe. U gradskoj vožnji, uz predviđanje prometa i pravodobno usporavanje, potreba za pritiskanjem papučice kočnice može biti iznenađujuće mala.
Naravno, regeneracija ne zamjenjuje kočnice u svim situacijama. One su i dalje presudne za sigurnost, osobito pri snažnom i iznenadnom kočenju.
Ali njihovo trošenje može biti osjetno manje. To nije samo moje iskustvo. I sam Renault u službenim informacijama o održavanju električnih automobila potvrđuje da regenerativno kočenje smanjuje trošenje kočionih obloga.A moj Twingo, čini se, odličan je primjer. Čak su i gume nakon pet godina i dalje u vrlo dobrom stanju, prema pregledu i procjeni njihova stanja. Baterija je na 86 posto. A jamstvo traje osam godina
Damir je provjerio i stanje pogonske baterije. Rezultat: 83 posto.
To je posebno zanimljivo, jer baterija električnog automobila postupno gubi dio početnog kapaciteta. Nakon pet godina i 50.000 kilometara moj Twingo, prema dobivenom očitanju, raspolaže s približno 83 posto početnog kapaciteta.Nije savršeno, ali nije ni razlog za paniku.Renault je za Twingo Electric iz 2021. navodio osmogodišnje jamstvo na pogonsku bateriju, odnosno do 160.000 kilometara, uz prag od 70 posto početnog kapaciteta. Dakle, ako je očitanje usporedivo s Renaultovim službenim pokazateljem stanja baterije, moj je Twingo još osjetno iznad tog praga. Pritom je važno znati da se stanje baterije ne može pouzdano ocijeniti samo na temelju preostalog dosega prikazanog na instrumentima. Za preciznu procjenu važni su dijagnostika i način na koji sustav izračunava stanje zdravlja baterije, poznato kao SOH.
Renault priznaje: električni automobil može biti i do 50 posto jeftiniji za održavanje
Sada dolazimo do dijela koji bi mogao zanimati svakog vlasnika automobila. Renault na svojoj hrvatskoj internetskoj stranici objašnjava da električni automobili imaju manje potrošnih dijelova, da nema redovitih zamjena motornog ulja, remena i svjećica karakterističnih za klasične motore te da su troškovi održavanja niži.
Pedeset posto! No postoji i druga strana priče. Renault preporučuje godišnje preglede električnih automobila. Njegove opće servisne smjernice uključuju i zamjenu kočione tekućine svake tri godine, rashladne tekućine svakih šest godina, pomoćnog 12-voltnog akumulatora svake četiri godine te redovitu zamjenu filtra kabine. Drugim riječima, električni automobil nije automobil koji nikada ne treba održavati. Ali ima mnogo manje zahvata vezanih uz pogonski sustav.
I tu se otvara vrlo zanimljivo pitanje.
Ako proizvođač sam priznaje da je održavanje električnog automobila znatno jednostavnije, koliko bi vlasnik trebao plaćati redoviti pregled?
I zašto bi pregled vozila koje ne zahtijeva zamjenu skupih dijelova morao stajati nekoliko stotina eura? Plaćamo li servis, jamstvo ili servisnu knjižicu?
Ne tvrdim da su ovlašteni servisi nepotrebni. Naprotiv, dijagnostika visokonaponskog sustava, pregled baterije, sigurnosne provjere i složeniji zahvati zahtijevaju odgovarajuću opremu, znanje i osposobljenost. Ali vlasnik ima pravo znati što je točno plaćeno. Koliko stoji dijagnostika? Koliko pregled kočnica? Koliko provjera baterije? Koliko radni sat? A koliko zamjena filtra koji sam po sebi ne predstavlja složen mehaničarski posao?
Biti transparentan dobar i pošten, odlika je servisera
Upravo je transparentnost računa ono što razlikuje stvarnu uslugu od osjećaja da ste platili samo pečat. A vlasnici bi trebali znati još nešto: prema europskim pravilima tržišnog natjecanja, redovito održavanje vozila izvan ovlaštene mreže ne znači automatski gubitak proizvođačkog jamstva. Bitno je da su radovi izvedeni pravilno, prema propisanim zahtjevima, te da eventualni kvar nije posljedica neodgovarajućeg održavanja. Za specifične uvjete jamstva na bateriju ipak treba provjeriti jamstvenu dokumentaciju.
Damir je nakon Twinga odlučio ostati vjeran benzincima i dizelašima
Dok smo razgovarali o Twingu, Damir mi je priznao da je razmišljao o prekvalifikaciji za rad na električnim automobilima.To bi bilo logično. Električnih automobila sve je više, a automobilska industrija postupno mijenja tehnologiju.
Ali nakon iskustva s Twingom njegov je zaključak bio posve drukčiji.
– Znaš što, mislio sam se lagano prekvalificirati za rad i na električnim vozilima, ali ti nisi prvi koji me razuvjerio. Tu nema posla za mehaničara, tu se nema što raditi. To je iznimno lako i jeftino za održavati, za razliku od starih benzinaca i posebice dizelaša.

A onda je zaključio:
– Odi ti bezbrižno doma, a ovo je bila i meni škola da se posvetim fosilašima, pa dok ide, nek ide!
Naravno, Damirova dosjetka ne znači da električni automobili nikada neće trebati mehaničare. Trebat će ih, i to stručnjake za elektroniku, baterije, sustave punjenja, kočnice, ovjes i složenu dijagnostiku. Ali sve je manje onih tradicionalnih zahvata od kojih su automehaničarske radionice desetljećima živjele.
Nema redovite zamjene motornog ulja, filtra ulja, svjećica, zupčastog remena ni niza drugih dijelova povezanih s motorom s unutarnjim izgaranjem. Za tradicionalne radionice to je ozbiljna promjena poslovnog modela.
Za vlasnika automobila električni automobil znači jeftinije održavanje
Najskuplji dio servisa bio je moj strah da će nešto trebati mijenjati. Vratio sam se po Twingo i platio Damiru njegovih 20 eura, a on će vratiti trgovini diskove i pakne koje je nabavio.
Nije zamijenio diskove. Nije zamijenio kočione pločice. Nije mi prodao nešto što mi ne treba.
Pregledao je automobil, provjerio stanje mehanike, očitao stanje baterije i ugasio servisni podsjetnik. I rekao mi istinu. Moj pet godina star električni Twingo, nakon 50.000 kilometara, još uvijek je u izvanrednom mehaničkom stanju.
Odmah sam pomislio kako mu zapravo samo treba doliti tekućinu za pranje vjetrobranskog stakla. Naravno, to ne isključuje propisane periodične zamjene tekućina i druge servisne zahvate koje treba provjeriti prema servisnoj dokumentaciji. Ali jedna je stvar ostala potpuno jasna.
Pošten mehaničar nije onaj koji vam uvijek pronađe nešto za zamjenu
Pošten mehaničar je onaj koji zna kada vam treba reći da ne mijenjate ništa.
A Damir Rihtarić upravo mi je to rekao. I zato mu je tih 20 eura možda najbolje plaćenih 20 eura koje sam ikada dao automehaničaru.