Jedan dan rada automehaničara 500 eura u džepu: koliko stvarno zarađuju majstori na poslu i u fušu

Majstor za bagere i aute otkrio kako kao bagerist zarađuje 2000 eura, a kao mehaničar na crno u subotu prijepodne, kao od šale, još prije ručka, u džep pospremi 500 eura.

Struka automehaničara tražena je i izvan granica. Riječ je o univerzalnom poslu, a u Norveškoj je početna neto plaća oko 2800 eura za automehaničara s iskustvom na više marki vozila

Jedan dan rada automehaničara 500 eura u džepu: koliko stvarno zarađuju majstori na poslu i u fušu Infografika Start
30. 4. 2026

Anonimni automehaničar na internetskom je forumu podijelio podatke o svojoj zaradi i potaknuo raspravu o stvarnim primanjima u toj struci. Prema njegovim riječima, u samo jednom subotnjem prijepodnevu, dijelom radeći na crno, može zaraditi i do 500 eura. Istodobno, službena statistika pokazuje znatno niže iznose prosječnih plaća za automehaničare u Sloveniji.

Rasprava se razvila na hrvatskom Redditu, gdje je korisnik opisao svoj put od ljubitelja automobila do mehaničara, a zatim i do bagerista. Istaknuo je da kao bagerist zarađuje oko 2000 eura, dok dodatnom subotnjom zaradom od popravaka vozila može brzo povećati svoj ukupni prihod.

„Do podne 500 eura“ – ispovijest s foruma

„Za automehaničara sam išao iz ljubavi prema automobilima i "šraufanju", a onda sam slučajno postao bagerist. Oboje mi je super. Bagerist počinje s 2000 eura, a kao mehaničar na crno u subotu prijepodne, kao od šale, još prije ručka, u džep pospremiš 500 eura“, naveo je anonimni forumaš.

Njegova izjava otvorila je pitanje koliko je takvo stanje uistinu uobičajeno te gdje se nalazi granica između legalnog posla i povremene neformalne zarade. Dok jedni u tome vide način za povećanje kućnog budžeta, drugi upozoravaju na rizike i neizvjesnost rada bez prijave i bez osiguranih prava iz radnog odnosa.

Prema dostupnim podacima, prosječne plaće u službenom sustavu daleko su skromnije. Portal Adorio.si procjenjuje da prosječna mjesečna neto plaća automehaničara u Sloveniji iznosi oko 1669 eura, s rasponom od približno 1340 do 1937 eura.

Statistika pokazuje niže iznose od priča s terena

Drugi izvor, MojaPlača.si, navodi bruto iznose: mehaničari i popravljavci motornih vozila u Sloveniji zarađuju između 1595 i 2181 eura bruto, a početne se plaće najčešće kreću između 1595 i 1887 eura bruto. Ti podaci ukazuju na to da su službene plaće stabilne, ali bitno niže od iznosa koje neki pojedinci uspijevaju ostvariti povremenim radom izvan sustava.

Servisi ovlašteni za pojedine marke vozila obično naplaćuju oko 40 eura po satu rada, a kod skupljih marki satnica može biti i viša. Mehaničari koji rade privatno, bez registrirane djelatnosti, najčešće nude niže cijene – oko 25 posto ispod cijena službenih servisa – no za pojedine zahvate satnica im može doseći i do 70 eura.

Takva kombinacija nižih cijena za klijente i višeg osobnog prihoda za mehaničara čini rad na crno privlačnim, ali ostavlja otvorena pitanja sigurnosti, kvalitete i odgovornosti za obavljene radove, budući da nema službenih računa ni jamstava.

Kako navode forumi i medijski izvještaji, zbog nezakonitog statusa takvih poslova mogući su i visoki tjedni iznosi zarade, pa nije neuobičajeno da pojedini automehaničari vikendom dođu i do nekoliko stotina eura dnevno, poput spomenutog korisnika Reddita.

Traženi i u inozemstvu, ali nema jamstva uspjeha
Struka automehaničara tražena je i izvan granica Slovenije. Riječ je o univerzalnom poslu, u kojem je prijenos znanja u druge države lakši nego u zanimanjima koja snažno ovise o jeziku, poput rada učitelja ili prodavača. Primjerice, u jednom oglasu iz Norveške navodi se početna neto plaća od oko 2800 eura za automehaničara s iskustvom na više marki vozila, što je znatno više od slovenskog prosjeka, prenosi Zagreb.info.

Ipak, iskustva nisu uvijek pozitivna, ni na domaćem ni na stranom tržištu. Zagreb.info donosi i ispovijest mehaničara koji je godinama radio na crno, nastojeći zadržati korektne cijene i davati velike popuste na rezervne dijelove. Unatoč tome, klijenti su ga doživljavali kao „preskupog“, jer je konkurencija nudila još niže cijene.

Zbog toga mu nije uspjelo otvoriti vlastiti servis. Na kraju se povukao iz posla s mušterijama i okrenuo drugom načinu zarade: „Sada radim samo za sebe, tu i tamo kupim nevozan auto, sredim ga, prodam i to je to. Svakog mi vikenda još netko dođe i pita bi li mu popravio auto, ali s tim sam završio“, opisao je svoje razočaranje.

Primjeri s foruma i iz oglasa pokazuju da su mogućnosti u struci različite: od stabilne, ali skromnije plaće u servisu, preko bolje plaćenog, ali rizičnog rada na crno, pa sve do odlaska u inozemstvo. Kolika će stvarno biti zarada, ovisi o znanju, spremnosti na rad, ali i o tome prihvaća li mehaničar posao unutar pravnog okvira ili izvan njega.