Napisao: Igor Stažić

Snimio: Romeo Ibrišević

Na jednoj staroj seriji fotografija, snimljenih na dječjem turniru prije desetak godina, vidi se mali, mršavi klinac s reketom većim od sebe. Dok ostali samo udaraju žute loptice, on radi nešto drugo. Gleda teren. Čita poene. Slavi drukčije. Kao da mu je netko unaprijed pokazao kako izgledaju ozbiljni mečevi na najvećim stadionima svijeta.

Taj mali zove se Dino Prižmić. Ako još ne prepoznaješ lice, uskoro hoćeš. Jer klinac sa starih fotografija danas je 20-godišnji tenisač iz Splita koji mijenja hrvatski tenis – i tjera svijet da podigne obrvu.

Od nogometnog igrališta do teniskog kuta

Priča je gotovo banalna: prvo nogomet, pa tek onda tenis. U zemlji u kojoj svi prvo šutiraju loptu, a tek kasnije razmišljaju o reketu, i Dino Prižmić je krenuo tim putem. No onda je u priču ušla sestra Barbara, njezini treninzi i jedan obiteljski zaokret. Dino je s nogometnog igrališta preselio na teniski teren – možda najvažnija dječačka odluka u njegovu životu.

Rođen 5. kolovoza 2005., prve teniske korake napravio je u Splitu, gradu koji je već iznjedrio imena poput Nikole Pilića, Gorana Ivaniševića i Marija Ančića. Upravo zato je s tim gradom nezgodno: naviknut je na velike priče, pa često ne primijeti novu dok još raste. Ali jedan čovjek ipak je primijetio.

Urednik fotografije Starta Romeo Ibrišević prisjeća se kako je na dječjem turniru, negdje među morem klinaca u prevelikim majicama, jedan dječak odskakao. Ne po snazi, ne po mišićima, nego po onom nevidljivom – po načinu na koji udara lopticu, po stavu između poena, po načinu na koji slavi pobjedu. Kaže da je mnogo fotografija bacio u smeće. Ove s Dinom je sačuvao. "Vjerojatno sam slutio", kaže danas.

Od juniora do Đokovića: mali koji je izdržao četiri sata

Statistika je jasna i pomalo hladna: juniorski uspjesi, dva finala Europskog prvenstva (U14 2019. i U18 2022.), titula juniorskog pobjednika Roland Garrosa 2023., impresivan omjer 91–27 na ITF juniorskom Touru, mjesto među deset najboljih juniora svijeta. Zvuči impresivno, ali brojke same po sebi još nikoga nisu pretvorile u igrača za vrh.

Ono što odvaja Prižmića nije samo rezultat, nego način na koji je ulazio u sljedeću razinu. Prvi ITF finale na zemlji u Dubrovačkom turniru 2022., pa ATP debi u Umagu iste godine, prvo iskustvo Challenger naslova, probijanje prema vrhu među tinejdžerima. U kolovozu 2023. postaje najbolji mlađi od 18 godina na svijetu, ulazi u Davisev kup uz bok Borni Ćoriću, Borni Goji, Ivanu Dodigu i Mati Paviću, osvaja Challenger u Banjoj Luci, skida prvu žrtvu iz Top 50 u Stockholmu. Sve to kao da samo priprema teren za ono što će uslijediti.

A onda – Australian Open. Prvi Grand Slam, prvi glavni ždrijeb, prvi meč i odmah – Novak Đoković. Većina bi tu samo potpisala poraz i tražila fotografiju za uspomenu. No Dino Prižmić je igrao četiri sata, uzeo set, spasio šest meč-lopti i natjerao svjetskog broja jedan da prizna kako ga čekaju velike stvari. To je bio trenutak u kojem je svijet zaista primijetio ono što je Romeo Ibrišević vidio na dječjem turniru: da je ovaj mali drukčiji.

Nakon toga karijera više ne ide ucrtanim linijama, nego skače

Challenger naslovi u Zagrebu i Bratislavi, ulazak u Top 175, pa Top 125, nova Grand Slam iskustva, kvalifikacije i glavne sheme. U 2026. stiže i nova razina: prvo glavno ždrijebe Mastersa u Indian Wellsu, prva Masters pobjeda protiv Tristana Schoolkatea, pa dolazak u Madrid gdje ruši četvrtog nositelja Bena Sheltona i upisuje prvu Top 10 pobjedu. U Rimu prolazi Martona Fucsovicsa i ponovno stiže nadomak dvoboja s Đokovićem.

Tablica kaže da je došao do karijernog renkinga oko 79. mjesta na svijetu, drugi je hrvatski reket. No i bez tablice, jasno je da je riječ o igraču koji više nije samo obećanje.

Iza toga stoji nemilosrdna rutina koju javnost rijetko vidi: putovanja po Challengerima, ranojutarnji treninzi, kondicija, satima brušeni forhend i bekend, beskrajne korekcije servisa. Svi vide dvoboj s Đokovićem, skoro nitko suze i znoj kojih ima, kako kaže Romeo Ibrišević, daleko više nego lijepih fotografija.

I možda je tu ključ priče o Dinu Prižmiću: u svijetu u kojem se mladi talenti brzo potroše na društvenim mrežama, on zasad ne izgleda kao još jedna prolazna priča. On je onaj klinac sa starih slika koji je drugačije udarao lopticu – i koji danas, na najvećoj pozornici, igra na isti taj način.