Magyar srušio Orbánovu željeznu zavjesu ispred Parlamenta u Budimpešti, Plenkovićeva na Markovu trgu još čuva hrvatsku političku elitu
Péter Magyar kao da je jučer poručio Plenkoviću: - Mađarska je skinula žicu ispred Parlamenta, kada će Hrvatska Hrvatska to isto na Markovu trgu?
Čelične rešetke isključivale su narod i odvajale Mađare od vlasti, očito se Orbán bojao za svoju "guzicu" jer, očito je, vlast je zloupotrebljavao, i štitio je one „koji su krali, varali, lagali i pretvarali javni novac u privatnu imovinu“.
Svaka sličnost s Hrvatskom i svaka usporedba Orbána s Plenkovićem nije slučajna. Samo je pitanje hoće li Andrej srušiti ogradu sam ili će željeznu zavjesu na povijesnoj hrvatskoj znamenitosti ukloniti neki nadolazeći hrvatski Péter Magyar.
Peter Magyar / Instagram
Nakon političke promjene u Mađarskoj, nova je vlast povukla jedan od svojih prvih, ali snažno simboličkih poteza: vlada na čelu s premijerom Péterom Magyarom uklonila je željeznu ogradu ispred sjedišta mađarske vlade u nekadašnjem Karmelićanskom samostanu u povijesnoj jezgri Budimpešte. Tu ogradu, koju je postavila vlast Viktora Orbána, godinama je fizički odvajala političku elitu od građana i turista.
Usporedbe s Hrvatskom i ograđenim Markovim trgom u Zagrebu nameću se same od sebe. Ispred Banskih dvora i Hrvatskog sabora također stoji čelična barijera, uvedena za mandata premijera Andreja Plenkovića, koja onemogućuje građanima i turistima slobodan pristup jednom od najvažnijih povijesnih prostora u državi.
Simbolika pada ograde u Budimpešti
Karmelićanski kompleks u Budimpešti zaštićeni je spomenik kulture nulte kategorije. U vrijeme Orbánove vlasti pretvoren je u tvrđavu, ograđenu željeznim kordonima. Uklanjanjem tih zapreka Magyar je, po ocjeni brojnih mađarskih komentatora, poslao poruku da se vlast više ne želi skrivati od građana.
Uvaženi mađarski politolog B. Artur, koji piše i u ime nevladine organizacije Roma Tagozat Civil Szervezet, opisao je taj čin kao jedan od „najmoćnijih simboličkih trenutaka u posljednjih 16 godina“. Pojašnjava da ograda nije bila samo tehnička zaštita, nego „simbol političkog svijeta koji je fizički i mentalno razdvajao vlast od ljudi“ te da je godinama slala poruku: „moć je unutra, ljudi ostaju vani“.
Za njega rušenje kordona nije samo uklanjanje sigurnosne mjere, nego „duhovno i političko oslobođenje“. Građani sada mogu ući u prostor ispred Karmelitske palače, vidjeti gdje se donose odluke o sudbini zemlje i steći osjećaj da ponovno pripadaju državi, umjesto da se nalaze izvan njezinih vrata.
B. Artur dodatno naglašava nadu da će „rešetke koje su isključivale narod s vlasti biti zatvorene za one koji su tu vlast zloupotrebljavali“, one „koji su krali, varali, lagali i pretvarali javni novac u privatnu imovinu“. Po njemu, ista vrata koja su nekad isključivala ljude mogu postati „vrata odgovornosti“.
Politolog ističe i važnost ljudi koji okružuju premijera Magyara, poput Vitézyja Dávida i Gábora Pósfaija, kao simbola spoja osobnog povjerenja, stručnosti i odgovornog upravljanja. Zaključuje da je nestanak ograde za mnoge Mađare prvi znak da se vlast više ne treba bojati, nego joj se može vjerovati – uz uvjet da „moć dolazi iz naroda i služi narodu“.
Reakcije Mađara i usporedba s ograđenim Markovim trgom
Brojni mađarski građani emotivno su reagirali na rušenje ograde. Jedan komentar uspoređuje trenutak s otvaranjem Kossuthova trga ispred parlamenta: „Razbijanje žica izazvalo je isti osjećaj kao kad je pala Željezna zavjesa, kad je srušen Berlinski zid, otvoren Kossuthov trg i mogli smo se približiti parlamentu… jedan se trenutak smijem, sljedeći sam ganut.“
Szilvia Kovács ironično je predložila podizanje „kipa Viktora Orbána kao debele masnog simbola pohlepe i korumpiranosti“, koji bi javno opominjao na zloupotrebu položaja. Turist Stuart D. Kent prisjetio se prvog posjeta Budimpešti 2015. i šoka kada je vidio stražare s automatskim oružjem ispred parlamenta i iza debelih čeličnih rešetaka.
Laura Patricia Hazenfratzné Fuenzalida-Ramirez piše: „Konačno! Izgleda puno civiliziranije. Svo to željezo oko lijepe zgrade bilo je tjeskobno i morbidno. Od koga su se mađarski političari čuvali, od vlastitog naroda?“ Građanka Havasi Tímea poručuje premijeru: „Dragi Péter Magyar, samo naprijed… ponosna sam na tebe, molim te, čuvaj se.“
Falman Gábor ogradu uspoređuje s „Berlinskim zidom“, ističući da ga njezino rušenje podsjeća na povijesni trenutak kada je Europa svjedočila padu fizičkih i ideoloških barijera među ljudima.
U hrvatskom kontekstu, slična željezna ograda i dalje stoji na Markovu trgu, ispred Banskih dvora i Hrvatskog sabora, također u zaštićenoj povijesnoj jezgri. Kritičari odluke Hrvatske vlade podsjećaju da su i u Mađarskoj i u Hrvatskoj najvažnije institucije vlasti time otuđene i ograđene od građana i turista, čime se onemogućuje slobodan pristup nekima od najznačajnijih kulturnih i povijesnih simbola dviju država.
Dio javnosti zato u Magyarovu potezu vidi poruku i hrvatskoj političkoj eliti: da ograda između vlasti i građana nikada nije samo pitanje sigurnosti, nego prije svega pitanje povjerenja, otvorenosti i spremnosti na odgovornost. Dok je u Budimpešti ograda pala, ostaje pitanje kada će i hoće li Markov trg ponovno postati otvoren prostor koji pripada svim građanima i posjetiteljima Hrvatske.
View this post on Instagram
