Napisao: Borut Černelić

Gradska vlast platforme Možemo! došla je na vlast s obećanjem transparentnosti i racionalnog trošenja javnog novca. Danas iste te parole zvuče prilično šuplje kad se pogleda web-stranica stadiona Maksimir, plaćena 25.800 eura – i to „sretno“ ispod praga za javnu nabavu.

Zagrebačka gradska vlast predvođena platformom Možemo! našla se pod novim valom kritika zbog načina na koji raspoređuje novac između socijalnih programa, kulturnih udruga i IT-projekata. U središtu rasprave su ljetovanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, financiranje udruge Kontejner te izrada jednostavne web stranice za stadion Maksimir, plaćene 25.800 eura – tik ispod praga za javnu nabavu.

Ponižavajući iznosi za najranjivije

Zastupnik Ivica Baksa (NPS) prozvao je vlast jer je u natječaju za ljetovanje djece s teškoćama i osoba s invaliditetom ponuđeno svega 22.000 eura. Za taj iznos trebalo je osigurati sedam dana ljetovanja na Jadranu za 50 osoba, s punim pansionom, prijevozom, prilagođenim smještajem i medicinskom skrbi. Baksa je takav natječaj nazvao „fikcijom“ i ponižavajućim pristupom prema najranjivijima, podsjećajući da je i prošle godine s nešto većim iznosom natječaj propao bez ijedne prijave.

Web za stadion Maksimir tik ispod praga nabave

 Na adresi stadion-maksimir.zagreb.hr ne nalazi se nikakav kompleksan sustav, nego skromna, gotovo statična stranica. Stranica ima samo dvije vijesti, ne više od 20 fotografije te se uglavnom naslanja na linkove. IT-struka je na mrežama procjenjuje na nekoliko stotina eura. Grad ju je platio gotovo 26 tisuća. Bez javnog natječaja. I bez ozbiljnog objašnjenja. Platio ju je baš toliko da ne mora ići na javni natječaj.

Stranica skromna, račun izdašan

Prema podacima iz jednostavne nabave, posao je dodijeljen Lani Grahek za 25.800 eura. Stranica trenutačno sadržava doslovno dvije vijesti, nekoliko dokumenata prezentiranih kao obične poveznice, u rubrici „tijek događaja“ naveden je jedan jedini događaj – objava natječaja 20. 3. 2026. – te 12 fotografija članova Ocjenjivačkog suda, potpisanih imenom, prezimenom i funkcijom.

Nema korisničkih računa, nema prijava, nema naprednog pretraživanja, nema posebnih funkcionalnosti. Tipičan informativni miniportal koji bi manja tvrtka ili freelancer izradili za višestruko manji iznos. No Grad Zagreb plaća kao da je riječ o ozbiljnom aplikativnom rješenju.

Dodatni problem nije samo cijena, nego i obrazac. U planu nabave prvotno je bilo predviđeno 26.500 eura – samo 40 eura ispod praga za provođenje postupka javne nabave od 26.540 eura. Nakon izmjena za 2025., u Plan nabave projekt je osobno uvrstio gradonačelnik Tomislav Tomašević, uz napomenu da je riječ o „nabavi izuzetoj od primjene ZJN-a“.

Obrazac ‘tik ispod praga’ kakav smo gledali u doba Bandića

Upravo ta kombinacija iznosa „tik ispod praga“, izuzetka od primjene Zakona o javnoj nabavi i odabira jedne osobe – Lane Grahek – bez javnog natječaja, djeluje kao nastavak starog zagrebačkog obrasca, samo s novim licima. Upravo onog obrasca kakav se godinama zamjerao Milanu Bandiću.

Ključno je pitanje: zašto gradski IT-odjel i postojeća infrastruktura nisu mogli izraditi ovako minoran projekt? Tko je i na temelju čega zaključio da je baš ta ponuda vrijedna gotovo 26 tisuća eura? Postoji li detaljan elaborat isporučenih usluga, specifikacija radova, razrada troška – ili tek još jedan ugovor za uski krug blizak aktualnoj vlasti?

Dok se u isto vrijeme režu ili rastežu programi za ljetovanja djece s teškoćama i osoba s invaliditetom, teško je objasniti građanima da je ovakva stranica prioritet. Tim više što nitko iz Grada jasno ne objašnjava zašto nije raspisan javni natječaj, koliko je ukupno poslova Lana Grahek dobila od Grada u 2025. i 2026., niti što je točno isporučeno za 25.800 eura.

Ostaje vrlo jednostavno pitanje na koje ova vlast zasad ne daje odgovor: je li ovo doista nova, transparentna i pravedna paradigma Možemo! – ili samo stari model pogodovanja, ovaj put obojen u zeleno?