Napisao: Igor Stažić
Snimio: Bojan Haron Markičević

Info: Branimir Klarić

- "Dobio je bitku, ali ne i rat", proročanski je kazao prof. dr. sci. Živko Gnjidić za Vili Beroša još u travnju. Bilo je to u jeku prvog vala pandemije i u trenucima kad novi ministar još uvijek nije bio ni blizu nadimka „Heroj Vili“! Već tada je ovaj umirovljeni profesor s Medicinskog fakulteta, cijenjeni neurokirurg KBC Sestre milosrdnice prepoznao stručne i liderske potencijala Beroša te nepogrešivo točno predvidio kamo vodi ova civilizacijska obrana od virusa SARS-CoV-2.
- Iako spadam u krajnje rizičnu skupinu nudim Berošu i hrvatskom zdravstvu svu svoju pomoć i stavljam mu se na raspolaganje, kazao je u velikom intervju Startu krajem zime. Živa hrvatska liječnička legenda, koji ne samo da je dao ogroman obol u kirurškim salama i na sveučilištima, već i na bojišnici, ni danas ne može nijemo gledati kako se razvija ova ugroza. Nakon nedavno proglašene „mobilizacije“, naravno da se javio svojoj bivšoj klinici, spreman vratiti se na posao. Ako je mogao operirati u Domovinskom ratu i biti mentor mlađim kolegama, onda im može opet pomoći, bar kao asistent, bez obzira na to što je već u osmom desetljeću života (72 godine). I opet smo se čuli, jer sad se po njemu lome koplja. Nevjerojatna je lakoća poništavanja svega što rade i nije tu pitanje samo pandemije, nego i civilizacijskih dosega. Kome ćete vjerovati danas, struci ili šarlatanima. Pitanje je ovo i poštivanja truda, diploma, vještina i prema profesoru Gnjidiću postoji ona linija kad je potrebno zaštiti znanje. Prateći zabrinjavajuće izvještaje naših medija o kretanju pandemije Covida-19 prisjetio sam se razgovora s prof. Gnjidićem. Opet smo se čuli i mirnim je glasom počeo podsjećati na sve ono što je o Coroni govorio proljetos, baš kao i o svom nekadašnjem specijalizantu kojem je bio jedan od mentora. - Vidite, sve sam nažalost dobro predvidio. Žalostan sam zbog svega i zabrinut kao i većina zbog galopirajućeg pohoda Covida-19. Još me više ljuti što našeg generala, a i profesoricu Alenku Markotić, docenta Krunoslava Capaka i sve one medicinske heroje koji su danas u epicentru bitke protiv opasne bolesti razvlače na galge. Mi koji ih najbolje poznajemo moramo stati u njihovu zaštitu, kazao mi je profesor koji je za vrijeme Domovinskog rata radio u ratnim bolnicama. Ponajviše u onoj u Slavonskom Brodu, „Općoj bolnici "Dr.Josip Benčević". Operirao je branitelje Domovinskog rata, nedužne stradalnike, ranjenike, obične građane… Nastavio je staloženo pričati, ne skrivajuću potrebu da se zahvali Berošu i njemu sličnima, pokušavajući stalno uspostavljati vezu s najtežim civilizacijskim katastrofama, posebice onom koju on najbolje poznaje. Prof. dr. sci. Živko Gnjidić bio je jedan od brojnih hrabrih, odvažnih i nadasve domoljubnih liječnika kirurga koji dobro zna što je najvažnije posjedovati u tako rizičnim i zahtjevnim trenucima. Biranim riječima pripovijedao mi je kako bez obzira na sve škole, obrazovanje, pamet, spretnost, učenost…, ono što najviše treba ljudima poput Beroša su povjerenje i podrška. - Ovo su ključni momenti i mi moramo stati iza svih onih koji su preuzeli na sebe odgovornu ulogu, kazao nam je te nastavio:
- To je taj prokleti paradoks prevencije koji ovakve heroje poput Beroša prati stoljećima. Nije ovo prvi put da se dio nazadne javnosti okomljuje na one koji su nas spasili, koji su pravovremeno izgradili prvu liniju obrane i čiji su rezultati i više nego evidentni. Kad učinite nešto što je dobro onda se to smatra normalnim, čim stvari pođu po zlu to se zaboravlja i progonitelji se pretvaraju u zvijeri. Prof. dr. sci. Živko Gnjidić ne samo da se danas osjeća razočaranim, on se i boji za Vili Beroša. Zna ga jako dobro i kad god bi Vili doživio neku nepravdu stoički bi je podnio i nastavio šutke i dostojanstveno raditi svoj posao i živjeti svoj život. Još proljetos je u intervjuu naglasio kako je posve siguran da materijalni interes ne pokreće ministra zdravstva, da novac nije bio motiv njegova odlaska u Ministarstvo zdravstva.-Takvi poput njega naoko izgledaju kao stijene, no baš oni znaju puknuti. Treba se znati hrvati s tom količinom negativne energije, a tako sazdan organizam može zakuhati. Izložen je stravičnim napadima i ne samo svoje uloge u pandemiji već i zbog najave poteza u zdravstvu koji mnogima ne odgovaraju, očinski i zabrinuto mi je govorio prof. dr. sci. Živko Gnjidić.
Prema njemu ljudi bi naprosto trebali biti svjesni veličine bremena s kojim se nosi ministar Beroš. Moram priznati da nisam dovoljno dobro shvatio Gnjidićevu poruku s kraja zime kad mi je nagovijestio i ovakve trenutke. One u kojima su potrebni svi raspoloživi, čak i umirovljenici s rizičnim zdravstvenim statusima. Bio sam prešao preko tog njegova obećanja da će se reaktivirati onako ovlaš, a samo kojih pola godine kasnije znam da je Berošev mentor bio ne samo vidovit, nego i dobro potkovan. Ljetos je pročitao roman o „Španjolskoj gripi“ koja je početkom prošlog stoljeća u cijelom svijetu odnijela između 50 i 100 milijuna života. Pandemija „Španjolke“  je  imala tri vala i bila je pogibeljna dominantno za mlađu i srednju životnu dob. Mehanizmi širenja pandemije  Covida-19 su vrlo slični onom koje je imala „Španjolska kuga“. Prvi val jednako tako nije bio pretjerano žestok, no ono što je uslijedilo u drugome bilo je katastrofalno. Sve upućuje da s ovakvim izazovima nema kompromisa i da struku i znanstvenike nitko nema pravo gurati u drugi plan.
Rezultati prvih ministarskih dana  Vili Beroša bili su fascinantni. Postao je u rekordnom roku najpopularniji i najomiljeniji političar s potporom i 27 posto. U 100 dana prošao je ono što ni jedan ministar u poslijeratnoj Hrvatskoj nije. Na parlamentarnim izborima dobio je najviše preferencijalnih glasova, više od 35.000, više od premijera Plenkovića. Bio je odista poput generala Ante Gotovine za vrijeme Domovinskog rata. Upravo ga je s njime profesor Gnjidić usporedio proljetos.
Cijelo vrijeme rata, već od ljeta 1991., svaki su tjedan, u organizaciji Ministarstva i Kriznog stožera zdravstva, dolazili u Slavoniju kao ispomoć neurokirurzi iz Zagreba. Među njima je bio i prof. Gnjidić. Radili su u smjenama od po tjedan dana, a uz njega bilo je tu i brojnih drugih, nažalost i danas posve anonimnih liječnika. Stručnih prije svega, odgovornih, domoljubnih…Profesor Gnjidić me je zamolio da bar neke od njih istaknemo. Upravo su oni ratovali s neprijateljskom agresijom, vraćali u život ranjene i svojim primjerom gurali prema pobjedi. Na tom poslu mijenjalo se 10 zagrebačkih neurokirurga i to prof.dr.sc. Josip Paladino, dr. Rajko Kovačević, doc.dr.sc. Pavle Miklić, dr. Ante Melada, dr. Ninoslav Pirker,  prim.dr. Damir Kovač, dr. Boris Arsenić, dr. Živko Gnjidić, prim.dr. Andrej Kogler iz Kliničke bolnice Sestre milosrdnice te dr. Ranko Broz iz Središnjeg instituta za tumore. Sve to stoji u almanahu „Opće bolnice "Dr. Josip Benčević" u Slavonskom Brodu, no malo tko otvara te stranice danas.  
- Znate li tko me danas pita o tome? Malo njih, jedino moji bližnji. Znam i sam što znači biti isturen na prvoj liniji, a onda biti zaboravljen. Govorim vam sve ovo da shvatite dragi sugrađani da ljudima poput Vili Beroša nije nimalo lako, rekao nam je doajen hrvatske neurokirurgije.

Sve hrvatske oči bile su uperene u njega i od prvog dana otkako je preuzeo jedno od trusnih ministarstava. Naslijedivši mali milijun briga, od prethodnika koji se više bavio privatnim lukrativnim, pa i građevinskim aktivnostima, uletio je u pravo minsko polje. Tada još nije znao da će ga i COVID-19 dohvatiti i da će biti upravo baš on lider koji će energično uspostaviti prvu liniju obrane od pandemije. Nova vremena u kojima je dominantno SARS-CoV-2 u prvom planu u zaborav su poslala i sve sistemske, strukturalne, profesionalne i ine greške koje je hrvatski sustav baštinio godinama. Bolest je svugdje skupa, a kod nas osobito, što pokazuje i ogromni dug zdravstvenog sustava. Neprihvatljivo velik dio novca odvojenog za zdravstvo odlazi na visoke trgovačke marže i kamate zbog neplaćenih računa. Naš zdravstveni sustav odlično funkcionira u odnosu na količinu novca koji se troši na zdravstvo u užem smislu. Često se govori da je zdravlje naše najveće bogatstvo, a toga smo svjesni tek kad obolimo. Zdravstveni radnici su vrhunski profesionalci. Rade složene poslove u tri smjene, često izloženi riziku da i sami obole i pri tom su evidentno potplaćeni. Dakle sustav dominantno funkcionira zahvaljujući ogromnom entuzijazmu i empatiji zdravstvenih radnika, ali pitanje je do kad? Uz sve spomenute nevolje potres je nanio ogromnu štetu cijelom gradu Zagreb, a i brojnim zagrebačkim bolnicama.
Profesor Gnjidić i dalje je čvrsta stava da povjerenje u „Generale rata s Coronom“ mora biti apsolutno, jer sve drugo destabilizira i ugrožava borbu protiv pandemije.
Od prvih dana Domovinskog rata prof. dr. sci. Živko Gnjidić sudjelovao je kao neurokirurg u radu ratnih bolnica. Tada je zdravstveni sustav, za razliku od nekih drugih, odradio svoju zadaću na najvišoj stručnoj i etičkoj razini. Današnja situacija s pandemijom korona virusa predstavlja za njega gotovo jednaku ugrozu za naše građane. -Tijekom Domovinskog rata često smo se između linija borbenih djelovanja probijali do ratnih bolnica te operirali i liječili ljude pod granatama, riskirajući vlastite živote, kazao je Gnjidić te dodao:
- Ni danas zdravstveni radnici nisu ništa manje izloženi pogibelji od infekcije virusom COVID  - 19. Nisu važni aplauzi, no dobro su došli. Stoga poziv koji ministar Beroš i Krizni stožeri upućuju građanima da i nadalje surađuju i preuzmu dio odgovornosti mora nailaziti na razumijevanje i prihvaćanje. I moram ponoviti, možda mi netko od mojih kolega zamjeri, ali čini mi se da je ministar Beroš najbolji ministar zdravstva kojeg smo do sad imali.