- On je general u ratu protiv korone i panike, on je danas isto ono što je bio general Ante Gotovina u Domovinskom ratu, otkriva Vilijev mentor prof. dr. sci. Živko Gnjidić

Prof. dr. sci. Živko Gnjidić: - A tko najbolje poznaje Vilija Beroša, ako ne njegov mentor, profesor kod kojeg je specijalizirao neurokirurgiju: - Nakon 30 godina zajedničkog rada mogu sa sigurnošću reći da nije bio pohlepan za vlašću i moći. Kad bi doživio neku nepravdu stoički bi je podnio i nastavio šutke i dostojanstveno raditi svoj posao i živjeti svoj život. Šteta što nije prije isplivao.

- On ima jednu veliku manu. Pretjerano je skroman! Da moram danas na operaciju i da mogu birati, operirao bi me sigurno moj student Vili Beroš.

Prof. dr. sc. Vilija Beroša poznajem od njegovog dolaska na specijalizaciju neurokirurgije krajem osamdesetih kad nam je predstavljen kao jedan od rijetkih studenata medicine s prosjekom ocjena odličan (5). Nakon 30 zajedničkog rada mogu sa sigurnošću reći da nije bio pohlepan za vlašću i moći. Kad bi doživio neku nepravdu stoički bi je podnio i nastavio šutke i dostojanstveno raditi svoj posao i živjeti svoj život.

Tijekom specijalizacije koja je trajala šest godina proveli smo puno vremena zajedno. Osim pametnog i ambicioznog stručnjaka vidio sam u njemu i dobro odgojenog mladog čovjeka koji ima empatičan odnos s pacijentima, dobru komunikaciju sa suradnicima i poštovanje starijih kolega i učitelja. Bio je vrlo spretan i uspješan u vrlo širokom spektru neurokirurških operacija pa stoga cijenjen od pacijenata i respektiran od kolega.

VIŠE U TISKANOM IZDANJU STARTA koje izlazi čim se otvori više dućana!!! Hvala na razumijevanju

- On je general u ratu protiv korone i panike, on je danas isto ono što je bio general Ante Gotovina u Domovinskom ratu, otkriva Vilijev mentor prof. dr. sci. Živko Gnjidić Bojan Haron Markičević/Start Branimir Klarić
3. 4. 2020

Napisao: prof. dr. sci. Živko Gnjidić

Pripremio: Igor Stažić

Foto: Bojan Haron Markičević, obiteljski album Živko Gnjidić

 

- On ima jednu veliku manu. Pretjerano je skroman! Da moram danas na operaciju i da mogu birati tko će me operirati sigurno bi svoj život povjerio prvo svom specijalizantu, vrsnom kirurgu, a sad vidim i odličnom organizatoru zdravstvenog sustava, riječi su to prof. Živka Gnjidića, legendarnog, neurokirurga KBC Sestre milosrdnice, profesora na Medicinskom fakultetu, jednog od njegovih starijih kolega i mentora na specijalizaciji Vili Beroša:

- Mi smo u ratu protiv korone i panike, ova situacije u velike je slična onoj iz Domovinskog rata, govori ovaj umirovljeni profesor i jedan od onih koji je dao veliki obol ne samo u kirurškim salama i na sveučilištima, već i na bojišnici. Evo što je napisao o svom studentu.

Prof. dr. sc. Vilija Beroša poznajem od njegovog dolaska na specijalizaciju neurokirurgije krajem osamdesetih kad nam je predstavljen kao jedan od rijetkih studenata medicine s prosjekom ocjena odličan (5). Tijekom specijalizacije koja je trajala 6 godina proveli smo puno vremena zajedno. Osim pametnog i ambicioznog stručnjaka vidio sam u njemu i dobro odgojenog mladog čovjeka koji ima empatičan odnos sa svojim pacijentima, dobru komunikaciju sa suradnicima i poštovanje starijih kolega i učitelja. Bio je vrlo spretan i uspješan u vrlo širokom spektru neurokirurških operacija pa stoga cijenjen od pacijenata i respektiran od kolega.

Uz rutinski neurokirurški posao razvijao je znanstvenu i nastavničku karijeru do stupnja sveučilišnog profesora. Nakon mog odlaska u mirovinu prof. Beroš je nastavio voditi Odjel za endokranijalnu neurokirurgiju klinike za neurokirurgiju KBC Sestre milosrdnice. U tom periodu operirao je brojne bolesnike koji su se meni obraćali za savjet i pomoć.

Kad sam čuo da je napustio Kliniku i otišao u Ministarstvo zdravstva RH doživio sam to kao gubitak za struku i zdravstvo u cijelosti. Ovaj osjećaj je bio tim više izražen jer je njegov rad u ministarstvu za mene pa i sve druge građane bio samozatajan i gotovo anoniman. Nakon tridesetak godina zajedničkog rada mogu sa sigurnošću reći da nije bio pohlepan za vlašću i moći. Kad bi doživio neku nepravdu stoički bi je podnio i nastavio šutke i dostojanstveno raditi svoj posao i živjeti svoj život.

Nisam siguran da je materijalni interes bio motiv odlaska u ministarstvo zdravstva jer vjerojatno nije bilo značajne razlike u plaći. „Stvaranje“ jednog neurokirurga je dug i složen proces. Nakon studija medicine koji traje 6 godina, slijedila je godina dana pripravničkog staža a potom još 6 godina specijalizacije neurokirurgije. Tijekom specijalizacije nema radnog vremena. Ostaje se na klinici dok se ne završe svi poslovi na odjelu, asistencije i operacije u operacijskoj sali, vođenje medicinske dokumentacije, 24 satna dežurstva iza kojih se često ne odlazi kući. U tom periodu formira se i obitelj, mala djeca i sve što obitelj zahtjeva i očekuje od tebe. I onda nakon tih 6 godina, brda pročitanih udžbenika i stručne literature polažeš specijalistički ispit i postaješ „mladi neurokirurg“. A onda počinje „kaljenje čelika“. Intenzivni poslijediplomski tečajevi, dokazivanje i afirmacija unutar neurokirurške klinike, afirmacija na nacionalnoj i međunarodnoj neurokirurškoj sceni i afirmacija pred samim sobom. Iako radimo vrhunski profesionalni posao ( a profesionalac radi za „lovu“) dominantna pokretačka snaga je sportaški, takmičarski duh: biti što bolji, imati što bolje rezultate, rukovati se sa svojim bolesnicima kad odlaze s klinike iako su ih smatrali „otpisanima“. Prof. Beroš je postigao zavidnu razinu na svim poligonima na kojima se može afirmirati jedan neurokirurg: stručnom, znanstvenom i nastavnom i onda iz meni neobjašnjivog razloga ( jer to nije bila plaća) otišao na mjesto pomoćnika ministra zdravstva. Naravno, i za to mjesto je trebalo imati vrhunske reference, međutim mišljenja sam da je za mnoge dijelove „opisa radnog mjesta“ bio prekvalificiran.

Ipak taj period (2 ili 3 godine) prof Beroš nije bio obični činovnik u ministarstvu nego je očito uspio upoznati složene mehanizme i metode upravljanja ogromnim sustavom zdravstva. Kad je nedavno izabran za ministra zdravstva suočio se s vrlo širokom paletom problema koje je trebalo hitno rješavati. Gotovo istovremeno se suočio s nadolazećom prijetnjom koju uzrokuje korona virus COVID 19. Procjena da svijetu prijeti pandemija bila je opravdana i realna. To je omogućilo da su na vrijeme poduzete adekvatne organizacijske mjere i da se držimo korak ispred velike ugroze.

Čestitao sam svom mlađem kolegi na izboru za ministra. Svjestan veličine bremena koje je ministar Beroš preuzeo, iako sam umirovljenik i s obzirom na dob spadam u rizičnu skupinu, ponudio sam mu svoju pomoć u bilo kom trenutku i stavio mu se na raspolaganje.

Unatoč ozbiljnosti situacije o kojoj mediji vrlo korektno i izdašno informiraju građane ne osjeti se panika i defetizam. Mislim da je dominantni razlog tome povjerenje koje ministar Beroš i cijeli Krizni stožer imaju kod građana, iznošenjem istinitih i na struci zasnovanih informacija.

Od prvih dana domovinskog rata sudjelovao sam kao neurokirurg u radu ratnih bolnica i mogu s ponosom reći da je tad zdravstveni sustav odradio svoju zadaću na najvišoj stručnoj i etičkoj razini. Današnja situacija s pandemijom korona virusa predstavlja gotovo jednaku ugrozu za naše građane. Tijekom domovinskog rata često smo se između linija borbenih djelovanja probijali do ratnih bolnica te operirali i liječili ljude pod granatama, riskirajući vlastite živote. Ni danas zdravstveni radnici nisu ništa manje izloženi pogibelji od infekcije virusom COVID 19. Priznanje za to su masovni aplauzi koje građani upućuju zdravstvenim radnicima u državama zahvaćenim epidemijom. Stoga poziv koji ministar Beroš i Krizni stožeri upućuju građanima da surađuju i preuzmu dio odgovornosti nailazi na razumijevanje i prihvaćanje. Ipak ministar Beroš ima jednu ozbiljnu manu, previše je samozatajan i nenametljiv. Unatoč toga građani mu vjeruju i evidentno prihvaćaju njegove poruke kao i poruke cijelog suradničkog tima.

Možda mi netko od mojih kolega zamjeri ali čini mi se da je ministar Beroš najbolji ministar zdravstva kojeg smo do sad imali. Iako je cjelokupna situacija teška a može se očekivati i puno gora, mislim da ćemo uz krizni stožer i ministra Beroša te suradnju svih građana pobijediti i vratiti se normalnom životu.

Prof. dr. sc. Živko Gnjidić vrsni je neurokirurg i poznati ekspert za kirurško liječenje tumora hipofize. Iako umirovljenik ponudio se svoje usluge ministru zdravstva. Specijalizacija opće kirurgije, neurokirurgije te poslijediplomski studij neurologije i endokrinologije daju mu mogućnost sagledavanja bolesnika u vrlo širokom kontekstu i omogućuju maksimalnu individualizaciju dijagnostičkog i terapijskog pristupa.

Tijekom 35 godina bavljenja kirurgijom tumora hipofize operirao je preko 2500 bolesnika s funkcionalnim rezultatima koji sežu i svjetski vrh. Bio je višegodišnji voditelj Referentnog centra Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske za kirurško liječenje tumora hipofize. Veliko iskustvo i zavidne rezultate stekao je u kirurškom liječenju bolesti kralježnice i neurotraumatologiji.

Prof. dr. sc. Živko Gnjidić izvanredni je profesor i znanstveni savjetnik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Služi se engleskim i njemačkim jezikom. Hobiji prof. Gnjidića su wind surfing, skijanje i planinarenje.

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.