Skup u zagrebačkom hotelu Dubrovnik, nazvan TradFest, odavno bi bio zaboravljen da se na platnu nije pojavila karta mogućeg teritorijalnog preustroja BiH. No umjesto akademske rasprave, dobili smo diplomatski sukob: Ministarstvo vanjskih poslova BiH šalje prosvjednu notu Zagrebu, a hrvatska politika, kao i obično, skriva se iza mantre o „nevladinom sektoru“ i „slobodi govora“.

Simbolika karte i šutnja Zagreba

Kartu je tijekom izlaganja docenta Ivana Pepića prikazala ekipa okupljena oko zaklade Vigilare i Ordo Iuris Hrvatska, uz podršku američkog Heritage Foundationa. Na njoj je BiH podijeljena na četiri jedinice, uključujući crveno označenu „Croat Republic“ – praktički teritorijalni nacrt trećeg entiteta, premda organizatori to formalno ne izgovaraju.

Reakcija Sarajeva predvidiva je: govori se o nedopustivom udaru na ustavni poredak, suverenitet i teritorijalni integritet. Elmedin Konaković koristi izraz „skandalozan skup“ i podsjeća na procese koji su završavali presudama za ratne zločine. No problem nije samo u BiH nervozi, nego u hrvatskoj političkoj dvoličnosti: javno se kunemo u Dayton, a godinama ohrabrujemo svaku verziju „papirnatog preustroja“ susjedne države.

Hrvati u BiH između sarajevske blokade i zagrebačkog kalkulantstva

Reakcije unutar BiH otkrivaju puno dublji lom. Dok iz SDP-a BiH i dijela bošnjačkog spektra stižu upozorenja da je svaka ideja trećeg entiteta „udar na ustavni poredak“, hrvatska predstavnica Marina Pendeš tvrdi da joj se karta „sviđa“ jer navodno pokazuje ratno etničko čišćenje Hrvata. Srpski akteri poput Nikole Špirića i Nenada Vukovića pozivaju na razgovor o konstitutivnosti Hrvata i podsjećaju da je Dayton još uvijek najbolji okvir – naravno, onaj koji njima trenutačno odgovara.

Hrvati u BiH tu su ponovno taoci – ne samo sarajevske politike, nego i HDZ-a iz Hrvatske, koji godinama na njihovoj realnoj frustraciji gradi vlastiti rejting, ali ne nudi ozbiljan, održiv model. Zagreb licitira trećim entitetom kroz think tankove i konferencijske dvorane, umjesto da otvoreno kaže želi li BiH kao funkcionalnu državu tri konstitutivna naroda ili trajni rezervat za predizborne poruke.

U cijeloj priči zanimljivo je i uključivanje kardinala Vinka Puljića, koje dodatno zamućuje granicu između politike i vjere. Kad se vjerski autoriteti uvlače u rasprave o teritorijalnom preustroju, posljedice su uvijek iste: raste sumnja, pada povjerenje, a rješenja se još više udaljavaju.

TradFest je tako poslužio kao ogledalo: pokazao je koliko je BiH krhka, koliko je Sarajevo nervozno, a Zagreb sklon skrivenim porukama umjesto otvorene politike prema susjednoj državi i vlastitom narodu u njoj.