Napisao: Marin Žnidaršić

Neretva postaje opasna rijeka za Jadran! U posljednje četiri godine na području oko Konjica zabilježeno je nekoliko incidenata onečišćenja koji su izazvali zabrinutost i daleko nizvodno. Rijeka odatle teče kroz Jablaničko jezero, pokraj Mostara i Čapljine prema Hutovu blatu, nakon čega ulazi u Hrvatsku i putem svoje delte ulijeva se u Jadransko more.

Mjerenja su pokazala vrijednosti od 39,56 mikrograma bakra, 487,10 mikrograma cinka i čak 508,16 mikrograma nikla po litri – razine koje su višestruko premašivale tada važeće standarde kakvoće okoliša za te metale.

Problem s teškim metalima leži u tome što opasnost ne nestaje nužno onog trenutka kada voda ponovno izgleda čisto. Metali se mogu vezati za sediment i mulj te dospjeti u vodene organizme, a time i u prehrambeni lanac.

Iz spremnika iscurilo približno 600 do 700 litara koncentrirane klorovodične kiseline

Neretva je ponovno dospjela u središte pozornosti 20. kolovoza kada je, prema naknadno objavljenim inspekcijskim podacima, iz spremnika iscurilo približno 600 do 700 litara koncentrirane klorovodične kiseline. Takvo ispuštanje može brzo promijeniti kemijski sastav vode i ugroziti ribe te druge vodene organizme, a stvarne razmjere utjecaja moguće je utvrditi jedino analizom i praćenjem stanja nizvodno od mjesta incidenta.

Nakon toga, u blizini Džajića snimljena je crvena tekućina kako otječe prema Neretvi. Pojavila su se nagađanja da je riječ o krvi iz klaonice, iako to još nije službeno potvrđeno. Nadležna tijela naložila su inspekcijski nadzor kako bi se točno utvrdilo o kakvoj je ispuštenoj tvari riječ te odakle tekućina potječe.

Zbog onoga što se nalazi nizvodno, važni su i procesi koji se odvijaju u blizini Konjica. Neretva je povezana s Hutovim blatom – jednim od najvažnijih močvarnih područja u ovom dijelu Europe – gdje sustav jezera, kanala, trščaka i poplavnih područja pruža stanište brojnim vrstama riba, ptica, vodozemaca i gmazova. Promjene u kakvoći vode na tom području mogu imati posljedice koje nisu odmah vidljive. Teški metali mogu se nakupljati u sedimentu i organizmima, nagle promjene kiselosti utječu na osjetljive vodene vrste, a velike količine organske tvari mogu tijekom razgradnje smanjiti razinu otopljenog kisika.

Neretva zatim nastavlja svoj tok prema Hrvatskoj, prema jednom od najvrjednijih močvarnih i obalnih područja istočnog Jadrana. Upravo se ondje riječna voda miješa s morem, a krajolik koji čine lagune, kanali, plićine i trščaci stvara ključno stanište za brojne vrste.

Naravno, to ne znači da svako ispuštanje tvari u blizini Konjica dospijeva do Jadrana u istoj koncentraciji. Tijekom toka rijeke onečišćujuće tvari mogu se razrijediti, istaložiti, kemijski promijeniti ili zadržati u okolišu. Ipak, neke se tvari mogu nastaviti kretati kroz riječni sustav; stoga je nakon velikih incidenata onečišćenja ključno provoditi ne samo mjerenja na samom mjestu incidenta već i dugoročno praćenje stanja vode, sedimenta i živih organizama nizvodno.