VIDEO: Galeb je zauvik odletija na današnji dan pred dvije godine... Nećemo ga zaboravit i uvik ćemo ga pivat...

"Galeb" u izvedbi Mateja Meštrovića, pijanista i kompozitora: "Neka mu je mirno i plavo nebo". Teško da prođe dan, a da vas namjerno ili nenamjerno pogodi onako jako neka od Oliverovih pisama. Oliver Dragojević umro je na današnji dan pred dvije godine.

VIDEO: Galeb je zauvik odletija na današnji dan pred dvije godine... Nećemo ga zaboravit i uvik ćemo ga pivat... Marijan Sušenj/Pixell
29. 7. 2020

Informaciju koja je rastužila cijelu naciju i sve one koji su voljeli, slušali i uživali uz Galeba i njegove pjesme prvo je prenijela rano ujutro pred dvije godina Sloboda Dalmacija, a potom se poput požara raširila eterom, društvenim mrežama, portalima..., po svim mogućim platformama, paralelama i meridijanima. Tužno je bez Olivera, a već na sam dan njegove smrti Iz Kine nam se javio i Matej Meštrović kojeg je informacija o smrti Olivera zatekla u vlaku između Dongguana i Nanchanga.

"Neka mu je mirno nebo i plavo nebo", napisao je pijanist koji je baš tog dana svirao svoj četvrti od ukupno 13 koncerata zakazanih u Kini. Dodao je na svom profilu i svoju klavirsku interpretaciju Galeba, tužnu kao i vijest da je Galeb odletija zauvik! Točno prije godinu dana Oliveru Dragojeviću dijagnosticirana je teška bolest i od tada trajala je njegova posljednja bitka.

Kako je za njega kazao Gibonni, "Oliver je bio romantični revolucionar koji dozvoljava da ga vode duša i potpuna predanost glazbi" te dodao: "On je naš Frank Sinatra."

Pjevao je neke od najznačajnijih pjesama u zadnjih 50 godina. Cesarica je bila početak njihova zajedničkoga puta.
Surađivali su, družili se, stvarali i pjevali od ranih devedesetih. O Oliverovu karakteru možda je najbolje progovorio u prošlogodišnjem intervju u START-u sam Gibonni i to u trenucima kad još nisu znali da će morati promociju njihova posljednja zajedničkog albuma “Familija” prilagoditi Oliverovu zdravstvenom stanju.
I od tada se Oliver rijetko pojavljivao u javnosti, svjestan da vodi svoju posljednju i najvažniju bitku. I pjesme s "Familije", jednako kao i Cesarica, Moj Galebe i sve one druge njega će nadživjeti i pjevat će ih poput himni nadolazeće generacije.

Kako je i zašto Oliver uspio?

Prije svega jer je uživanje u glazbi za njega bilo važnije od uspjeha. Za njega nije bio sudnji dan kad bi pogriješio i lako bi prelazio i preko sudbonosnih i preteških pitanja. Bio je prirodan, opušten i iskren i zato su njegove pjesme toliko omiljene. Kraj svega toga Oliver je bio totalno apolitičan i vjerojatno i stoga univerzalan i cijelom svijetu prihvatljiv. I bio je svoj i tvrdoglav i nepopustljiv.

Iako nije pratio politička događanja, ostao je nepopustljiv prema agresorima i nikada nije pogazio riječ da nikada više neće svirati s one strane Drine. I to je bilo zapravo sve što ga je moglo povezivati s politikom. Bilo je to jedino što ga je strašno smetalo u društvenom životu i što mu je bez obzira na to što je znao prelaziti preko problema ostalo nerješivo. Pogazio riječ nikada nije i ni zlatne poluge ga nisu mogle više odvesti, recimo u Sava centar u Beogradu. A i tamo je još uvijek omiljen i tamo se sluša i slušat će se. Olivera kao da je Bog nagradio što ne vidi sukobe i što ih zna uspješno eskivirati. Ni ovaj jedini evidentirani javni eksces nikada nije komentirao. Jednostavno je šutio i nije se izjašnjavao, a ni putovao.

Iz Interviewa kojeg smo objavili u START-u, Olivera odlično opisuju i sljedeće Gibonnijeve riječi:

"Sjećam se Las Vegasa. Ondje je Oliver imao koncert, a ja sam bio gost. Tada smo po Americi putovali zrakoplovom. Kako mi se više nije dalo putovati avionima, stalno se izuvati i probijati kroza sve sigurnosne aparate, predložio sam da unajmimo auto i kroz pustinju se vozimo do Las Vegasa. Nisam ništa znao o Americi i htio sam osjetiti njezino bilo. Tako mi krenusmo u Vegas Dodgeovim kombijem. Vozili smo noću, jer danju je prevruće i nesnosno kroz pustinju, i iznenada u daljini ugledali svjetla. A kada smo se približili pa ušli usred noći je bilo svjetlije nego u podne. I prvi veliki pano na ulazu u grad, svijetleći i ogroman, imao je natpis: Palm hotel – Oliver Dragojević, special guest Gibonni. Počeo sam se smijati. Nakon toga uslijedila je reklama za Davida Copperfielda, pa za neko alkoholno piće, pa za prostituciju – tri prekrasne ženske stražnjice u bikiniju s natpisom "to možete imati u svojoj sobi” – zatim opet Oliverova reklama. Čista ludnica. Da, bio je to Oliver kojeg nećemo nikada zaboraviti i kojeg ćemo uvik pivati!"

Članak je također dostupan u tiskanom izdanju magazina Start, koji je u prodaji od 28.05.2020.

PRETPLATITE SE!

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.