Kad Puležan upali svjetla nastane čarolija od koje svima zastane dah

Dean Skira, rođeni Istrijan, vratio se iz SAD-a gdje je ostvario svjetsku karijeru pa "osvijetlio" Hrvatsku. Kaže: U djetinjstvu sam se igrao svjetlom i njegovim efektima, palio žarulje i neonske cijevi ispod kreveta... Vratio sam se u Pulu i osvijetlio divove - dizalice, rotore...

Kad Puležan upali svjetla nastane čarolija od koje svima zastane dah skira
23. 8. 2017

Napisao: Sven Semenčić

Premanturci i njihovi brojni sezonski gosti bili su nemalo iznenađeni kada je sredinom devedesetih, u slikovitome selu na krajnjemu jugu istarskoga poluotoka, zasjao njihov dragi "turanj“, zvonik na čuvenoj premanturskoj placi. Riječ je o tada hrabroj i senzibilnoj svjetlosnoj intervenciji u urbani prostor, a projekt je ostao zabilježen kao prvi koji je Dean Skira realizirao nakon povratka u Hrvatsku.
– Moji prvi projekti i način na koji danas projektiramo uvijek slijede istu filozofiju. Naš projekt mora biti razumljiv svakome, što znači da će svim sudionicima projekta kroz dokumentaciju biti razumljivo kako će izgledati rezultat. Puno truda ulažemo u vizualnu prezentaciju koncepta, nakon čega slijedi inženjerski dio koji sadrži sve tehničke procedure neophodne za upravni postupak i kasnije izvođenje, kaže Dean Skira, koji sa svima aktivno surađuje, a i s partnerima i suradnicima ima specifičan odnos. – Najbolje rezultate postižem s ljudima koji s entuzijazmom pristupaju projektu i koji su iskreno zainteresirani za njegov ishod. Nastojim razvijati suradnju s investitorima i arhitektima koji kroz svoje projekte žele ostvariti dugoročni boljitak za ljude, i koji unapređuju vizualni doživljaj samog objekta“.
Iznimno ga veseli projekt osvjetljenja zagrebačkih mostova, poput nedavno realiziranoga zelenog željezničkog koji zovu Hendrixovim. Njegova nova rasvjeta ističe karakterističnu zelenu boju, dok vlak svojim prolaskom aktivira neobičan koloritni efekt. Kultni zagrebački most, zaštićeni spomenik kulture i tehničke baštine, izgrađen davne 1939., zasjao je gotovo 80 godina kasnije s vlakom kao glavnim protagonistom ovog vizualnog doživljaja.
Skira i njegova pomno odabrana ekipa vrhunskih stručnjaka imaju sjedište u pulskom naselju Veruda, u „Kući svjetla“, još jednome jedinstvenom projektu koji je Skira realizirao s čuvenim hrvatskim arhitektom Andrijom Rusanom.
– Moj profesionalni život odraz je mojega promišljanja. Htio sam na konkretnom primjeru "Kuće svjetla", gdje je svjetlo dio arhitekture, predstaviti moje razumijevanje arhitektonskog prostora te sposobnost razvijanja detalja koji sadrže izvor svjetlosti ili rasvjetni instrument koji je ispravno integriran u samu strukturu. Smatram da je bitno pokazati našim klijentima tehnologiju i alate koje koristimo i sve što njima možemo postići. U ovoj kući imamo mnogo primjera svjetlosne integracije, koji su bili izuzetno zahtjevni. Uspio sam ih ostvariti jer sam se našao istovremeno u ulozi investitora, dizajnera svjetla i interijera te sam mogao nadgledati cijeli proces i mislim da je to bilo presudno. 'Kuća svjetla' dizajnirana je s ciljem da potiče kreativnost, a prioritet je osigurati dodanu vrijednost našem klijentu – objašnjava Dean Skira.
Smatra važnim potanko objašnjavati sve faze procesa kojima upravlja; jednostavno, njegova je misija podizanje svijesti o značenju svjetla u našem svakodnevnom okružju. Baš zato nije samo dizajner ili arhitekt svjetla već, slobodno to mogu ustvrditi – i autentični filozof svjetla.
– Svjetlo nije važno za arhitekturu nego za ljude koji u njoj žive. Uvijek ističem to, jer podrazumijevam da je vrijednost ljudskog doživljaja prava vrijednost svjetla. Vrijednost emocije koja nastaje u nekom prostoru definiranom svjetlom polazište je svakog projekta rasvjete, bilo da je riječ o osvjetljavanju arhitekture, javnog prostora ili rasvjeti interijera. Svjetlo mora pratiti ljudske potrebe i osigurati što bolje vizualne uvjete i brzu prilagodbu novim potrebama, što omogućuju svjetlosne scenografije i sustavi upravljanja. Metodologija razvoja rasvjetnog rješenja, koju koristimo u našim projektima, vrlo je precizna, noćnu vizuru kreiramo uzimajući u obzir brojne parametre koji se definiraju u suradnji s investitorima, arhitektima, izvođačima, proizvođačima i ostalim subjektima u fazi projektiranja. Najbitnija je danas postala kvaliteta svjetla, koja je puno nedostižnija nego što se misli – "osvjetljava" nam sugovornik ulogu svjetlosti.
Puli je osmislio "Svjetleće divove", tu jedinstvenu „ mjesno specifičnu monumentalnu svjetlosnu skulpturu i umjetničku instalaciju na brodogradilišnim dizalicama smještenima na otočiću Uljaniku u Puli“, kako kaže Wikipedia. Divovi su impresivnim svjetlosno-zvučnim eventom, koji je na pulsku rivu došlo vidjeti više od 10.000 ljudi, svečano pušteni u "pogon" početkom svibnja 2014. te su odmah, uz antičku Arenu, postali zaštitnim znakom Pule XXI. stoljeća. Uza zadarske "Morske orgulje", "Svjetleći divovi" zasigurno predstavljaju najoriginalniju i najvažniju suvremenu intervenciju u urbani prostor u nas. Iako neće rado izdvojiti projekte, slutim kako je emotivno najviše vezan upravo uz Uljanikove dizalice. Svakodnevno ih je promatrao još u dječačkoj dobi, dok je trenirao veslanje u pulskom zaljevu, a brodogradilište Uljanik važna je stavka u kolektivnoj memoriji Pule.
– U djetinjstvu sam se igrao svjetlom i njegovim efektima, palio žarulje i neonske cijevi ispod kreveta, farbao ih u različite boje, istraživao prostore, razmještao namještaj, birao materijale. Moj interes bio je usmjeren prema arhitekturi, svjetlu i dizajnu interijera. Svjetlom sam se profesionalno počeo baviti nedugo nakon dolaska u New York 1986., gdje sam studirao na "Fashion Institute of Technologyju“. Osnovao sam tvrtku 1990. i to je bio početak mojih poduzetničkih pothvata, uslijedio je zahtjevan rad uz konstantno ulaganje, učenje i usavršavanje. Dizajneri svjetla u većini razvijenijih zemalja neizostavni su u projektima gdje je svjetlo dio arhitekture, javnog prostora ili okoliša. U nas je došlo do većih pomaka u odnosu na razdoblje kad sam počinjao profesionalnu karijeru, ali još uvijek imamo posla u promicanju struke koju primjerice nije moguće studirati u Hrvatskoj. Studentima povremeno predajem na FER-u i Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu kao gost predavač, nastojim im prenijeti što je sve svjetlom moguće postići kako bi im ta saznanja poslužila u budućnosti i profesionalnoj formaciji – objasnio nam je.
Svaki slobodan trenutak provodi u Premanturi, gdje priroda stvara zadivljujuće prizore. Vjerojatno se baš negdje u tom poticajnom okružju, u njegovim bojama i prirodnom svjetlu i skrivaju elementi koji su odredili prepoznatljivu Skirinu estetiku.
– Tijekom dana intenzivno percipiramo boje u okolini, a noću je boju moguće istaknuti samo električnim svjetlom, a takav pothvat treba biti dobro promišljen. Problem s korištenjem boje koju omogućava RGB tehnologija je to što se ta mogućnost često neadekvatno upotrebljava. Nisam sklon korištenju boja u interijerima, ali jesam u svjetlosnim instalacijama, posebno na mjestima gdje ih se ne očekuje, primjerice u industrijskom pogonu brodogradilišta. Prije korištenja svjetla u boji treba razumjeti porijeklo, metode i koncepte rasvjete objekta, jer intencija autora, koja doprinosi sveukupnoj estetici, u takvim slučajevima doprinosi vrijednosti efekta. Ako se boja koristi kao dodatna opcija ili zbog nedostatka boljih ideja takva svjetlost može proizvesti dugoročno potpuno suprotne učinke u kojima trenutni wow efekt jako brzo izblijedi. U tom procesu bitno je naći balans između bezvremenskog i trenutnog efekta – kaže Skira.
U Puli je njegova baza, no neprestano je u avionu ili autu, samo tijekom prošlog mjeseca bio je u Peruu, Moskvi, Londonu. Sugestivni i inspirativni predavač je na uglednim svjetskim skupovima posvećenim svjetlu i arhitekturi, urbanizmu i uopće kreativnim industrijama. Takav je i u osobnom kontaktu – miran i staložen te istovremeno pun strasti i entuzijazma kojima posvećeno objašnjava nove projekte.
– Prije gotovo trideset godina imao sam priliku vidjeti što znači građevinski izvesti neki detalj u gips-kartonskim stropovima i zidovima, proučiti ugradnju centralnog upravljanja rasvjetom i mnoge druge primjere koji su u nas zaživjeli tek prije desetak godina. Europa tehnološki sustiže Ameriku velikim koracima, a možda ju je u kreativnom pristupu i prestigla. Međutim, u Americi se nove tehnologije i proizvodi puno brže prihvaćaju i plasiraju do krajnjih korisnika zbog ogromnog tržišta s 250 milijuna ljudi, koje je jedinstveno. U Europi je tržište kompleksno, svaka država ima svoj jezik, kulturu, norme i uzance.
Intervjuirale su ga i o njemu pisale sve važne svjetske publikacije na području dizajna svjetla, njegovi su projekti predstavljeni u brojnim televizijskim prilozima i zasebnim emisijama. Dobitnik je niza prestižnih svjetskih nagrada, no vjeruje kako se osobni uspjeh teško može mjeriti nagradama, priznanjima ili stvarima koje posjedujemo.
"Vjerujem kako bi se uspjeh trebao mjeriti razinom zadovoljstva, ispunjenja, osobne i sreće drugih na koje imamo izravan utjecaj. Zdrava doza konstruktivne samokritičnosti dobrodošla je razvoju osobnosti. Netko je rekao da je jedino pravo znanje ono koje imamo o sebi. Pitanje međutim jeste jesmo li uvijek iskreni prema sebi. Ili smo toliko pod utjecajem sredina da je prava istina zatomljena "univerzalno prihvaćenom istinom"? Koliko je naše "dostignuće" pod utjecajem općih, društveno prihvaćenih normi prema kojima smo formirali svoje živote? Tijekom života možemo mnogo ostvariti i postići, ali vjerujem da svi imamo neispunjene snove i ciljeve“, rekao je to svojedobno uglednom magazinu Lighting u originalnom intervjuu sa samo jednim pitanjem: "Što biste danas savjetovali sebi kao osamnaestogodišnjaku?“
– Iskreno, s osamnaest godina nisam znao što točno želim... jedino sam znao kako ne želim da moj život bude copy/paste. Svoj sam život zamišljao za crtaćim stolom i na putu. Nisam tada znao da ću putovati svjetlošću i šetati sjenama. U to vrijeme, kreativnost mi je bila usmjerena na čvrste materije, a posljednjih trideset godina stvaram uglavnom nevidljivom formom svjetla. Prvo pitanje na koje trebamo odgovoriti prije nego što savjetujemo sebe kao osamnaestogodišnjaka trebalo bi biti: Jesmo li mi sretni danas, živimo li doista u skladu s tom spoznajom ili postoji toliko toga što bismo željeli učiniti, ali 'nemamo vremena za to? Smatram se sretnim što sam imao priliku materijalizirati svoju kreativnost i živjeti od svoje profesije i u svoj rad ugraditi najvažnije sastojke – a to su mašta, emocije i entuzijazam.
Naš sugovornik kaže kako je taj posao specifičan prije svega zbog poznavanja psihološkog utjecaja svjetlosti na ljude i njihovih reakcija na vrste svjetla. Moguće je procijeniti da će većina ljudi reagirati na određeni način ako se nađe u mračnom prostoru i da će izloženi hladnom, bijelom, jakom svjetlu reagirati sasvim drugačije. U nijansama i varijacijama između tih dviju krajnosti leži kreativna snaga Skirina i njegovih kolega.
U projektu tunela Eurasia, koji spaja dva kontinenta, baš kao i u novom kružnom toku na ulazu u Pulu, Skira je surađivao s najboljim pulskim arhitektima iz mlađe generacije Dinom Krizmanićem i Leonidom Zubanom. Možemo reći da je Skirin trodimenzionalni pristup projektiranju rasvjete vrlo specifičan i mnogima prepoznatljiv.
Tendencija je da se u velikim komercijalnim prostorima, poput Evolution Towera u Moskvi, na kojemu trenutno Skira radi, ciljano upravlja umjetnim i dnevnim svjetlom u radnom prostoru. Mjerenjem kuta upada sunčevih zraka napredni sustav Lutron Quantum aktivira podizanje i spuštanje prozorskih sjenila te balansira intenzitet dnevnog i električnog svjetla ovisno o položaju zgrade u odnosu na sunce. Daylight harvesting (žetva dnevnog svjetla) maksimalno je iskorištena u svrhu smanjenja potrošnje električne energije, a svi izvori u neboderu s 55 katova najnovija su LED tehnologija. Na tom objektu očekuje se ušteda električne energije i do 70 posto od angažirane snage za rasvjetu. Realizacija tog objekta na kojem je Skira projektirao kompletan sustav rasvjete interijera i fasade očekuje se sredinom 2018.
Dostupnost tehnologija koje su na području rasvjete nastale u posljednjem desetljeću pozitivno su utjecale na energetsku učinkovitost, ali ne i na kvalitetu svjetla, što je paradoksalno s obzirom na znanstvena saznanja o učinku svjetla na bića. Disruptivna inovacija LED tehnologije u rasvjeti stvorila je veliku konfuziju na tržištu pogotovo za krajnjega korisnika, jer je pažnja pretjerano usmjerena na kvantitetu, a kvaliteta i sve što smo u posljednjih 100 godina naučili o svjetlu neopravdano je zanemareno.
Nedavno je instaliran Skirin svjetlosni paviljon Twisted na Prvom zagrebačkom festivalu svjetla, koji doprinosi tendenciji pozicioniranja grada kao jedne od najzanimljivijih novootkrivenih europskih ciljanih destinacija. Twisted će biti predstavljen i u programu festivala Visualia u Puli potkraj rujna.
– Festivali svjetla atraktivni su publici, ali i autorima jer imaju priliku osmisliti svjetlosne instalacije privremenog ili trajnog karaktera. Vrijednost takvih događanja je višestruka, međutim, svaka turistička destinacija koja se želi profilirati takvim sadržajem trebala bi imati dugoročne planove ulaganja u noćne sadržaje i rasvjetu grada, razvijati rasvjetni master-plan i realizirati mnoge druge 'noćne' projekte osim samoga festivala svjetla, koji bi trebao biti promotor takvih aktivnosti. Pula ima dobar primjer suradnje i interesa Grada i Turističke zajednice s organizatorima festivala, a Zagreb je također krenuo u tome smjeru. Drago mi je što sam na oba festivala imao mogućnost doprinijeti razvoju destinacije i festivalskog programa koristeći vlastito znanje i iskustvo – zadovoljan je naš sugovornik.
Projekt rasvjete u uvali Čikat, podvodni tunel koji spaja Europu i Aziju u Istanbulu, pulski "Svjetleći divovi", svjetiljke Lun-up i Trick, sve su to Deanu Skiri dragi i vrijedni projekti koje čuva u svome srcu.

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.