Foto : Valentine ZELER Copyright: © European Union 2026 - Source : EP

Čelnici političke skupine Zelenih u Europskom parlamentu poručili su da Hrvatska vlada ne ulaže dovoljno u obnovljive izvore energije te su kritizirali premijera Andreja Plenkovića zbog sporosti u donošenju energetskih odluka. Posebno su se osvrnuli na ideju uvođenja malih modularnih reaktora (SMR) u hrvatski energetski sustav.

Plenkovićevi planovi za SMR i kritike Zelenih

Plenković je prošlog mjeseca izjavio da bi mali modularni reaktori mogli biti „važan dio mozaika hrvatske energetske opskrbe i neovisnosti“, uz napomenu da je za takav projekt potreban „široki politički i društveni konsenzus“.

Eurozastupnik Bas Eickhout naglasio je da su SMR-ovi tek „potencijalna tehnologija za budućnost“, dok su obnovljivi izvori energije trenutačno „najjeftinije dostupno rješenje“. Upozorio je da se s energetskim rješenjima „već predugo odugovlači“ te je ocijenio da je Plenković „superspor po pitanju energetskih rješenja“.

Eickhout je istaknuo da se i za SMR-ove reaktore treba uvoziti uranij, čime se zadržava energetska ovisnost, dok se ulaganja u obnovljive izvore moraju provoditi odmah. Po njemu, nuklearna energija „nikada nije bila brza i nikada nije bila jeftina“.

Europski zeleni plan i sigurnosna dimenzija
U raspravi o provedbi Europskog zelenog plana eurozastupnica Terry Reintke izjavila je da je rat na Bliskom istoku pokazao nužnost nastavka tog plana. Upozorila je da bi odgađanje procesa moglo dovesti do ponovne potpune ovisnosti o državama poput Rusije, što bi, prema njezinim riječima, predstavljalo velik problem i za sigurnost i za gospodarsku budućnost Europe.

Reintke je naglasila da se Europski zeleni plan ne tiče samo klime i „spašavanja planeta“, nego prije svega sigurnosne situacije u kojoj se nalazi Europa i interesa njezinih građana.

Eickhout je dodao da i Europska pučka stranka mijenja stav prema Europskom zelenom planu jer sada uviđa probleme povezane s ratom na Bliskom istoku. Prema njegovim riječima, EPP sada žali zbog usporavanja i ističe da je „domaća energija najvažnija“, dok takvo „cik-cak vrludanje“ ne pomaže ni građanima Hrvatske. Naveo je i da se sama Europska komisija sada poziva na elemente iz tog plana.

Ove poruke dodatno otvaraju pitanje energetske strategije hrvatske vlade. Iako se Plenković poziva na potrebu konsenzusa, dojam je da se ključne odluke odgađaju, dok se građanima šalju nejasni signali o stvarnim prioritetima. U takvim okolnostima raste sumnja da se energetska politika vodi više prema dnevnim političkim interesima nego prema dugoročnoj koristi za Hrvatsku.

Istodobno, vodstvo Europske unije kroz Europski zeleni plan često mijenja naglaske i poruke, što stvara dojam nesigurnosti i nedostatka jasne strategije. Umjesto stabilnog okvira, države članice dobivaju promjenjive smjernice, a odgovornost za provedbu i posljedice na kraju se prebacuje na nacionalne vlade i građane.