Napisao: Igor Stažić

Godinu dana slušao sam kako je Kosta Kostanjević žrtva, kako je sve to igrokaz, kako je afera Hipodrom/Eurolex izmišljotina protiv poštene zelene vlasti u Zagrebu. Godinu dana gledao sam kako se po medijima, plaćenim PR-om i prijetnjama, od te iste afere radi dimna zavjesa, dok je istovremeno 45 rasnih konja bilo doslovno zatočeno u sustavu koji se kleo u transparentnost i brigu za javno dobro. Danas, nakon što je Kosta progovorio i nagodio se na dvije i pol godine zatvora, ta se konstrukcija raspada. I više nema nikakve sumnje tko ostaje stajati sam na sceni.

Na optužnici je ostao samo Goran Đulić – čovjek kojeg se u kuloarima opisivalo kao mozak brojki Tomislava Tomaševića i Luka Korlaeta, čovjek koji je „uvodio red“ u zagrebački sport, od Hipodroma do NK Dinama. A iza te slike umiljatog „dječjeg lica“ ostala je rupa od najmanje 2,1 milijun eura i deseci zlostavljanih konja.

Operacija progona na Hipodromu

Prema onome što godinama pratim i što mi govore upućeni u aferu Hipodrom, cijela se priča ne može razumjeti bez jedne rečenice: sve je počelo na eksplicitno zapovijedanje i uz prijetnje dogradonačelnika Luka Korlaeta. Trn u njegovu oku bili su Enimark Ponjević i njegovih 45 konja, koji su godinama uredno bili smješteni na Hipodromu. Korlaet ga je osobno prozivao zbog „uzurpacije Hipodroma“, a potom je na njega, na doktora Kincla, Dubravku Prekrat i još nekoliko vlasnika konja krenula organizirana operacija progona.

Produžena ruka bio je „mag brojki - svojevrsni zagrebački računovođa Escobar“ Goran Đulić, tada ključna figura u Ustanovi za upravljanje sportskim objektima (USO). On je, prema svemu što se danas vidi, izdavao konkretne naredbe direktoru USO-a Kosti Kostanjeviću, koji je potom otvorio lov na Ponjevića, doktora Kincla, Dubravku… U priču se uključio i masivan PR: Grad Zagreb optužuje Galopski savez Hrvatske i Grada, Ponjevića proglašava nasilnikom, a javnosti se danonoćno ponavlja mantra da se ne plaća najam, da se krše ugovori, da Grad samo „uvodi red“.

Pritom se uporno prešućuje jedan ključan papir: dokument gradske pravnice Josipe Juroš, potpisan deset dana prije drske krađe konja, u kojem jasno stoji da Enimark Ponjević i njegov Zagrebački galopski savez nemaju nikakvih dugovanja prema Gradu. Taj dokument danas ruši cijeli službeni narativ. Dokazano je crno na bijelo da su 30 mjeseci lagali – i da je hajka bila politički nalog, a ne zaštita gradskog proračuna.

Konji u zatočeništvu i lanac odgovornosti

Trideset mjeseci ljudi iz Galopskog saveza nisu znali gdje su im konji. Trideset mjeseci pitali su zašto je netko ukrao njihova rasna grla i tko će snositi odgovornost ako im se nešto dogodi. Danas znamo – dva šampionska grla i jedno ždrijebe, uginula su u zatočeništvu. Fotografije izgladnjelih, zapuštenih, zlostavljanih životinja koje su nedavno izašle u javnost najteža su optužnica protiv ove gradske vlasti.

Tomislav Tomašević cijelo to vrijeme glumi neinformiranog gradonačelnika. Tvrdi da nije znao čiji su konji, da se ne zna vlasništvo, da je sve „pitanje procedura“. Ta se brana srušila u trenutku kad je njegov direktor Hipodroma Denis Gugić krenuo u primopredaju otetih konja njihovim vlasnicima. Jednostavnom metodom očitavanja čipa na vratu konja, Gugić je pred kamerama dokazao da je laž priča o „nepoznatom vlasništvu“. Dijete zna da se čip očita u dvije sekunde, a deseci ljudi u Gradu 30 su se mjeseci pravili da to nije moguće.

Dodatno ih je kompromitirao gradski veterinar Mario Zeman, čovjek koji je po nalogu Grada dvije godine brinuo o 45 ukradenih konja. Neki dan, u Ivanbrijegu, pri primopredaji konja, pred mojim mikrofonom doslovno se „raspuknuo k'o tikva“. Rekao je da su samo njega izložili, da su ga gurnuli pred kamere, dok oni koji su sve to naredili i platili sjede zavaljeni u svojim političkim foteljama i šute.

A onda dolazi pravni šamar iznutra – spomenuta pravnica Josipa Juroš potpisuje dokument kojim dokazuje da je gradonačelnik lagao 30 mjeseci. Kad to spojite s Kostinim priznanjem krivnje, dolazite do jednostavne slike: netko je svjesno složio konstrukciju o dugovima i neplaćenoj najamnini kako bi opravdao političku i fizičku čistku s Hipodroma.

U cijeloj konstrukciji Goran Đulić isplivava kao pravi operativni mozak. S jedne strane, uspostavlja „red“ u zagrebačkom sportu, ulazi duboko u strukture NK Dinama, gdje polako, ali sigurno preuzima ulogu tihog vođe iz sjene, nakon ere navodnog silnika  Zdravka Mamića. S druge strane, prema onome što je sada ispričao i Kosta, upravo je Đulić taj koji ga je usmjeravao – od angažiranja fiktivnih 115 zaštitara Eurolexa na Hipodromu do dijeljenja novca s ocem i sinom Galić.

Kosta, koji se hvalio da iza sebe ima „sto hrvača“ i da lako može angažirati silu, sada je odjednom sitan kotačić koji, spašavajući vlastitu kožu, opisuje kako se novac izvlačio, kome se nosila gotovina, tko je izdavao naloge. Priznao je sve što mu se stavlja na teret i pristao na dvije i pol godine zatvora. Galići su prije njega detaljno opisali metode izvlačenja novca i tvrdili da su mu osobno predali 460.000 eura.

USKOK i policija napravili su ono što najbolje znaju – od optuženih su stvorili pokajnike. Prvo otac i sin Galić, sada i Kosta. I svaki njihov iskaz još snažnije osvjetljava ulogu Đulića, Korlaeta i, na kraju lanca, samog Tomaševića koji odobrava gradski proračun i svojim potpisom pokriva milijunske izdatke. Teza da se sve to dogodilo bez njegova znanja naprosto ne prolazi.

Dok se pravosudni dio priče zahuktava, politički je dio stajao na mjestu. Dugo je izgledalo da je jedini pravi štit za ovu ekipu prešutni pakt između Možemo i HDZ-a. Dok Tomašević i njegova ekipa ne diraju Plenkovića na državnoj razini, HDZ neće dirati Možemo u Zagrebu. Ta logika savršeno objašnjava zašto se mjesecima oprezno gurala ova afera pod tepih, zašto su se čekali pokajnici i zašto je trebalo toliko vremena da istina, osim u novinama, počne izlaziti i u spisima USKOK-a.

Sada se ipak i HDZ javno oglasio. Predsjednik gradskog odbora Ivan Matijević poručuje: „Kostinim priznanjem sav teret pada na Tomaševića“. HDZ naglašava da je gradonačelnik mjesecima branio Kostu, da je tvrdio kako je afera Hipodrom predizborni igrokaz, da više vjeruje „svom čovjeku“ nego državnom odvjetništvu. Sada, kada je taj „njegov čovjek“ priznao krivnju, više nema igrokaza – ostaje gola činjenica da je gradonačelnik politički štitio ljude koji su iz gradske ustanove izvukli gotovo 2 milijuna eura.

Je li 450.000 eura ostalo kod Kostanjevića ili je novac išao dalje, pitanje je na koje odgovor više ne može dati samo Kosta. Sada je na redu Goran Đulić. Hoće li i on progovoriti i hoće li u svojim iskazima potvrditi ulogu Luke Korlaeta i teret prebaciti sve do potpisa Tomislava Tomaševića, odlučit će ne samo tijek ove afere nego i budućnost vlasti u Zagrebu.

Ono što već sada znamo jest da je, nakon vraćanja otetih konja u Ivanbrijeg, nakon javnog istupa veterinara Maria Zemana, nakon dokumenta pravnice Josipe Juroš i nakon Kostina priznanja krivnje, priča o „poštenoj zelenoj vlasti“ dobila svoj najtamniji okvir. A kako će ga politika pokušati prebojati, ostaje da gledamo u danima koji dolaze.