Guverner banke u državi koja nema niti jednu svoju banku postao potpredsjednik Europske banke. Kad znate što je sve učinio za Hrvatsku, a što za globalistički poredak i bankarsku oligarhiju, onda postaje jasnije kako je Boris Vujučić rasprodajući nacionalno blagao, ukidajući kunu i monetarni suverenitet Republike Hrvatske uspio postati ni manje ni više nego potpredsjednik Christine Lagarde u European Central Bank. 

Evo što je o meteorskom uzletu sada već bivšeg guvernera Hrvatske narodne banke kazao profesor s Ekonomskom fakulteta u Zagrebu, prof. dr.sci. Ivan Lovrinović.

Hrvatska narodna banka je 2001. i 2005. prodala 15,5 tona zlata koje je pripalo Hrvatskoj u procesu sukcesije od Jugoslavije. Tom prodajom je ostvaren prihod od 155 milijuna dolara. Obrazloženja za prodaju zlata od strane HNB-a su bila: zlato je mrtvi kapital i donosi trošak zbog skladištenja, visoko je rizična imovina zbog velikih oscilacija cijene...
Danas, nakon više od 20 godina vidimo koliko su ovi argumenti HNB-a bili promašeni, a proizveli su ogroman gubitak za državni proračun. Naime, da se to zlato držalo do danas...

Hrvatska je mogla njegovom prodajom ostvariti prihod od dvije milijarde dolara...

jer je sadašnja cijena zlata oko 157 dolara po gramu. Dakle, HNB je ostvario gubitak (oportunitetni trošak) zbog prodaje od 2,28 milijardi dolara!!!
Nitko ne može tvrditi da je ovo slučajno i da je rezultat neznanja, jer u HNB-u rade visoko obrazovani stručnjaci.
Nije li ovaj ogromni gubitak razlog podnošenja kaznene prijave protiv svih onih koji su u tome sudjelovali? Mi koji nismo u Saboru nemamo nikakve mogućnosti ozbiljno to pokrenuti. Da vidimo nakon ove objave ima li prave oporbe u Saboru koja će to službeno napraviti i pokrenuti javnost.
HDZ-ova Vlada ali i SDP hvale Vujčića i podržavaju njegov izbor u ECB. Zašto? Jer su njihove prethodne vlade zajedno prodale 15,5 tona zlata! Jadan je narod i politička oporba kojima je svejedno što smo izgubili 2,28 milijardi dolara.
Nijedna središnja banka i njeno vodstvo nisu proteklih 20 godina razmišljala kao HNB, jer su sve u većoj ili manjoj mjeri kupovale zlato i time jačale nacionalnu sigurnost u ovim turbulentnim vremenima i značajno zarađivale.
U nastavku navodim podatke o tome koliko pojedine zemlje na Balkanu i malo šire imaju zlata u svojim rezervama kako bih i s te strane pokazao da Hrvatska i dan danas ima nula kilograma zlata i da HNB nastavlja politiku svjesnog stvaranja gubitka za Hrvatsku.
Turska – 623,9 tona), Grčka – 114,4 tone, Rumunjska – 103,6 tona Srbija – 48,5 tona (Srbija je u proteklih pet godina gotovo udvostručila rezerve i nastavlja s kupnjom), Bugarska – 40,9 tona, Sjeverna Makedonija – 6,9 tona, Slovenija – 3,2 tone, Albanija – 3,4 tone, Bosna i Hercegovina – 1,5 tona, Crna Gora – 1,1 tona, Hrvatska – 0 tona.
Sve ovo je još groznije ako navedem činjenicu da HNB deviznim rezervama koje su prije uvođenja eura iznosile oko 27 milijardi eura u stvari financira razvoj najrazvijenijih zemalja EU uz mali prinos, koji je neusporedivo ispod onoga koji bi se ostvario da se u značajnoj mjeri ulagalo u zlato.
Spomenute dvije transakcije zlatom u kojima je ostvaren gubitak od 2,28 milijardi dolara same po sebi su optužba za HNB i ključne ljude koji su u tome sudjelovali. Zato sam više od 20 godina uporno govorio i ponavljao da je HNB ključni destabilizator hrvatskog društva, gospodarstva i države i da je HNB država u državi bez ikakvog demokratskog nadzora i odgovornosti.
Dokle ljudi moji još mislite okretati glavu od ovakvih stvari?

BIOGRAFIJA Borisa Vujčića powered by HNB

Boris Vujčić rođen je 2. lipnja 1964. u Zagrebu. Diplomirao je 1988. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1996. godine. Od 1989. do 1997. bio je asistent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kada je stekao znanstveno zvanje docenta. Kao dobitnik Fulbrightove stipendije 1994./1995. pohađao je doktorski studij na Odsjeku za ekonomiju Michigan State University u SAD-u. Godinu 1995./1996. proveo je u Europskoj komisiji u Bruxellesu, najprije kao pripravnik, a zatim kao vanjski suradnik Odjela za monetarne poslove. Od prosinca 1996. do imenovanja za zamjenika guvernera HNB-a radi kao direktor Direkcije za istraživanja HNB-a. Boris Vujčić imenovan je zamjenikom guvernera Hrvatske narodne banke 15. srpnja 2000. odlukom Zastupničkog doma Hrvatskog sabora. Odlukom Hrvatskog sabora od 13. srpnja 2006. povjeren mu je još jedan šestogodišnji mandat na funkciji zamjenika guvernera. Od 2005. bio je i zamjenik glavnog pregovarača u pregovorima RH s EU-om. Od 2013. član je Općeg vijeća Europske središnje banke, od rujna 2016. član je Upravljačkog odbora ESRB-a (engl. European Systemic Risk Board) te predsjedatelj Upravljačkog odbora Druge bečke inicijative (Vienna 2.0 Initiative) od 2016. Po ulasku Hrvatske u europodručje 1. siječnja 2023. guverner je postao članom Upravnog vijeća ESB-a.

Boris Vujčić izvanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu od 2003., a od 2004. predaje kao vanjski suradnik – izvanredni profesor na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Njegova su područja specijalizacije i izvođenja nastave monetarna analiza, ekonomija rada i međunarodne financije. Autor je niza znanstvenih i stručnih radova. Tijekom karijere bio je gost istraživač ili predavač na više sveučilišta, primjerice University of Sussex, University of Freiburg, University of Kentucky, vanjski suradnik Međunarodne organizacije rada (ILO), član uređivačkog odbora više časopisa, poput Comparative Economic Studies, član savjetodavnog vijeća Center for Financial Innovation and Financial Stability, Federal Reserve Bank of Atlanta, član Upravnog vijeća Global Development Network te je obnašao niz drugih funkcija.

Guvernera Vujčića publikacija GlobalMarkets proglasila je najboljim guvernerom u Srednjoj i Istočnoj Europi u 2018. godini, a časopis The Banker dodijelio mu je priznanje za najboljega europskog guvernera i najboljega guvernera u svijetu za istu godinu. Izvršni odbor Mađarske narodne banke dodijelio mu je 2021. Nagradu Lamfalussy, ugledno međunarodno priznanje za cjelovitu karijeru, s posebnim naglaskom na zasluge za uspješan proces integracije Hrvatske u EU, uključujući pridruživanje Hrvatske mehanizmu ERM II.