Ciganin ali najljepši, Kristiana Novaka, na Googleu ima više rezultata nego Severina, Lidija Bačić, Boris Jokić...

INTERVIEW: Kristian Novak, uguglate li ime najpopularnijega hrvatskog književnika rođenog u Njemačkoj dobit ćete 429.000 rezultata – čak dvostruko više od Borisa Jokića i kurikularne reforme zajedno, ima više rezultata negoli najpopularnije estradne zvijezde

Ciganin ali najljepši, Kristiana Novaka, na Googleu ima više rezultata nego Severina, Lidija Bačić, Boris Jokić... Bojan Markičević Haron
9. 1. 2018

 Napisala: Nataša Ozmec

Foto: Bojan Markičević Haron

Možda pisci u Hrvatskoj, bilo naši, bilo strani, ne kotiraju baš najbolje osim ako su ekscentrici, kolumnisti ili sveprisutni, no jedan je uspio svojim romanima prodrmati ne samo literarno-kulturnu nego i cijelu javnost. Iako je "rasprodan" (uguglate li ga dobit ćete 429.000 rezultata – čak dvostruko više nego Boris Jokić i kurikularna reforma zajedno, naprimjer) i dao je mnogo intervjua. Uhvatili smo ga pred premijeru predstave Ciganin, ali najljepši u HNK-u, rađenu prema njegovoj knjizi. Kažemo uhvatili, jer, tvrdi – „...nakon Nove godine nestajem!“

 „Rođen sam 14. svibnja 1979. u Baden-Badenu, u tadašnjoj Saveznoj Republici Njemačkoj. Moji roditelji su bili međimurski gastarbajteri i živjeli, sjećam se, u barakama u mjestašcu Gaggenau. Otac je radio u Mercedes-Benzu kao mladi inženjer, a mama u tvornici Salamander Bund. Moju devet godina stariju sestru Sanju većinom je čuvala baka u Međimurju, dok su starci bili na arbajtu...“

Tako priču o sebi počinje Kristian Novak, trenutačno najtraženiji, najhvaljeniji i još mnogo toga "naj" pisac u Hrvatskoj, na svojoj stranici crnamatizemla.com, vjerojatno ponukan nevjerojatnom pažnjom medija, koju su uzburkale njegove dvije knjige: Črna mati zemla, upravo nevjerojatno dobar, do srži emotivan roman, koji će vas "razrovati", nagrađen Tportalovom nagradom za roman godine, adaptiran (sjajan Tomislav Zajec) u izvrsnu istoimenu, nagrađivanu i hvaljenu kazališnu predstavu u zagrebačkom ZeKaeMu u režiji Dore Ruždjak, a u tijeku je i filmska adaptacija na kojoj i sam radi; te Ciganin, ali najljepši, briljantan, sočan i višeslojan, koji je 30. prosinca stigao na kazališne daske HNK-a, u adaptaciji Ivora Martinića i režiji Ivice Buljana.
1 U romanu Ciganin, ali najljepši medije stavljate u poprilično nezahvalan položaj – kolika je njihova odgovornost u oblikovanju javnoga mnijenja, tjeraju li nas (dovoljno) na razmišljanje i koja je njihova uloga u održavanju moralnosti i integriteta? Kakav je Vaš odnos s medijima?

Nisam ja medije stavio u nezgodan položaj, oni su u nezgodnom položaju otkad postoje. Novinari su više od pukih medijatora informacija, oni su i njihovi tumači. U najboljem slučaju pomažu da se informacije interpretiraju i da se razotkriju asimetrije moći. Ako u Ciganinu postoji kritika medija onda ona proizlazi iz činjenice da nismo ništa dobra napravili ako iskrivimo sliku stvarnosti da bismo žrtvu prikazali jadnijom nego što doista jest, a počinitelja apsolutnim zlikovcem. Moj odnos s medijima? Čista ljubav. Nikada više ne smijem reći ni riječ o tome kako mediji ignoriraju hrvatske pisce. Ali već neko vrijeme pokušavam to prekinuti,  jer osjećam da sam rekao baš sve što sam trebao reći i nemam zašto izigravati nešto što nisam. Pisci mogu biti medijski zanimljivi do neke mjere. Potom ih se može učiniti zanimljivijima ako se posvađaju ili potuku s nekim, svuku do gola ili se uključe u neki drugi vid javnog zabavnog  života. A meni nije do toga. Nakon Nove godine nestajem.

2 Mnogo je podteksta i slojeva u Vašim romanima, ali bi se moglo reći kako se bavite samo temama ljubavi (u najširem smislu riječi), smrti i izdaje/odanosti – kako to vidite, o čemu zapravo pišete?

Pišem o stvarima koje me se duboko tiču. A tiču me se ili  što su dio moga aživotnog iskustva, ili što me tuđa priča iz kojega god razloga potresla. Barem je u ovoj fazi tako, vele ljudi da se bavim ozbiljnim i mračnim temama. Možda nekad napišem i urnebesno smiješnu priču, doista bih to volio jer mislim da je teže nasmijati nego rastužiti. Izdaja i odanost doista su kompleksni motivi koje neprestano "prežvakavam", a dodao bih i motiv iskupljenja. Sudeći po skicama na kojima trenutačno radim, to bi moglo obilježiti mojih sljedećih nekoliko tekstova.

3 Iz knjige Ciganin, ali najljepši očito je da znate jako puno o Romima. Iako nosite dosta sjećanja iz djetinjstva, vjerojatno je to zahtijevalo dosta istraživanja – kao i o policiji, medijima, uostalom – to su sve vrlo osjetljive teme. Kako je bilo istraživati, jesu li postojali strah, nelagoda?

Točno je, moje je rodno selo šest kilometara udaljeno od najbližeg romskog naselja. To me zavaralo, pa sam mislio: lako ću napisati priču o mladom Romu. Nisam mogao biti više u krivu. Susreti i razgovori s Romkinjama i Romima otvorili su mi mnoga nova pitanja i dobrano promijenili perspektivu. Istražiti sam morao i problematiku krijumčarenja ljudima, težak put migranata iz ratom pogođenih područja, a trebali su mi i insajderski uvidi u kriminalistiku i forenziku. Imam nekoliko prijatelja iz MUP-a koji su mi pomogli, ali sam unatoč tome morao puno čitati. Nakon što je roman izašao nekoliko mi je stručnjaka iz Forenzičkog centra Ivana Vučetića poslalo monografiju Centra, sa svojim potpisima. Pohvalili su roman. Nemate pojma koliko sam bio ponosan zbog te geste. Ali sve to, naravno, još uvijek ne znači da razumijem sve i da sam sve shvatio.

4 U Ciganinu govorite o opravdanosti osude, „Tko je toliko čist...“ – nije li to poanta onoga problematičnog veznika iz naslova Ciganina  -  hoće li uvijek netko nekome biti taj "ali"? Je li naše podneblje specifično...?

Nije naše podneblje specifično, barem ne u tom smislu. Svi lako potpadnemo pod utjecaj zapadnjačke vizure „nas“ s područja bivših jugoslavenskih država, pa nam to postane simpatična izlika za neotesano ponašanje. Jer, kao, mi smo takvi. Nismo, i ne trebamo to prihvatiti. Nepravedni stereotipi postoje svugdje, da – i na naprednom Zapadu. Evolucijski gledano, stereotipi moraju postojati, jer ljudi moraju klasificirati kaos oko sebe tako da se u njemu mogu snalaziti. U smislu: ne smijem pojesti ovu gljivu s crvenim klobukom jer sam se prošli put proveo loše kad sam pojeo onu sličnu. Ni stereotipi ne mogu postojati ako za njih nema i neke potvrde u stvarnosti. Problem nastaje kada zbog toga šikaniramo nekoga tko to nije zaslužio. Da, postoje Romi koji su kriminalci. Ali kao da kriminalaca nema među drugim nacionalnostima. Trebamo imati snage i strpljenja u svakodnevnom životu gledati pojedince bez negativne prizme njihova socijalnog i etničkog zaleđa, bilo ono negativno ili pozitivno. Inače se ne možemo smatrati civiliziranima.

5 Kako pišete, dotjerujete li tekst puno?

U 2017. nisam nijednu rečenicu proznog teksta napisao. Jednostavno nije bilo vremena. Nadam se da ću se izvući iz svega i početi pisati nešto novo sredinom 2018. Stvarno se veselim tome. Kad nisam imao djece imao sam privilegij da si posložim dan i svakodnevno ušićarim tri do pet sati pisanja, bez problema. Sad imam dvoje malih i prešao sam u gerilski način. Čim mi se otvori petnaestak minuta, brzo za tipkovnicu. Isprva me to deprimiralo, ali sada osjećam da se pisanje događa i kada ne pišem. Ako sam zagrizao za priču, rješenja, rečenice, cijeli pasusi mi padaju na pamet u vožnji, snu, razgovoru. Podsvijest radi. Najteže je ispisati prvu verziju i ona je u pravilu grozna na svim razinama. Ali za mene tek tada počinje pisanje. Puno dotjerujem, od razine rečenice do razine strukture. Pa tako konačna verzija priče često bude jako različita od prvotne.

6 Kako obitelj doživljava (podnosi?) Vaše obaveze, pisanje, kako je biti tata-pisac, što preteže?

A što će nego pomiriti se. Doduše, samo pisanje i nije problem jer to činim kod kuće, pa uvijek mogu uskočiti i obaviti nešto. Veći su problem nastupi, festivali i slično. To zahtijeva veću reorganizaciju. Ali s obzirom na to da moji obiteljski prioriteti nikada nisu dolazili u pitanje, supruga pokazuje dosta razumijevanja.

7 Kako pronalazite motivaciju za pisanje – plaši li vas bijela stranica?

Nemam probleme s motivacijom kada je riječ o pisanju, barem ih dosada nisam imao. Ali imam problem s praznom stranicom. Teško mi je prihvatiti da je prva verzija bilo čega što napišem teško smeće. Ali imam neki unutarnji glas koji mi govori da imam važnu priču i to me tjera da se probijem kroz to.

8 Nedavno je izbila velika afera s Vašim falsificiranim knjigama na Amazonu – kako je to moguće, je li se uspjelo ući u trag krađi? Što to zapravo znači za vas i za izdavača?

Još u srpnju mi je javljeno kako je „procurio“ PDF Ciganina, ali najljepšeg i da ga se nemilice skida s nekoliko piratskih stranica. Nije mi bilo drago, ali sam se brzo pomirio s tim. Na ovom području se to još ne suzbija kako treba, nemoguće je doći do osoba koje opslužuju te stranice, a osim toga, knjiga se i dalje jako dobro prodavala. No, prije mjesec dana sam preko svog nakladnika Ocean Mora saznao kako se putem Amazona prodaje ilegalno tiskano izdanje moje knjige. Očigledno je netko uzeo PDF s neke od piratskih stranica, tiskao knjigu i sada zarađuje na tome. E, s tim se baš i ne mogu samo tako pomiriti. Drsko je slaba riječ. Još je gore što na jednoj verziji tog izdanja piše „Printed by Amazon in Leipzig“, a na drugoj „Printed by Amazon Fulfillment in Wroclaw“, pa se čini kako su knjige tiskali Amazonovi distribucijski centri. Amazon je izuzetno nekooperativan. Knjigu je doduše maknuo iz ponude, ali niti želi dati informacije o osobi ili firmi koja je to naručila, niti hoće dati broj prodanih primjeraka, niti se želi očitovati o tome da je sudjelovao u tisku, prodaji i dostavi ilegalnih primjeraka knjige na koju imam autorska prava. Trenutačno je stvar na MUP-u, vidjet ćemo što će se  događati.

9 S velikim nestrpljenjem se očekuje predstava rađena prema Ciganinu – kakav je osjećaj kad čuješ da će tvoj roman adaptirati za kazalište? Idete li na probe?

Volio bih da se stvari događaju malo sporije pa da mogu uživati u njima, ali naravno - sretan sam i ponosan. Ove sam godine već imao izuzetno uspješnu adaptaciju Črne mati zemle u ZeKaeM-u, a sada još i Ciganina u HNK-u. Naravno da si uzbuđen kada znaš da će tvoje rečenice izgovarati vodeći hrvatski glumci. Na probe idem kada god stignem, ali ne zato da ih provjeravam, nego zato što mi je fascinantno promatrati taj kreativni proces.

10 Bili ste izjavili da vam se u jednome trenu učinilo kako je rad na scenariju lakši od kazališne adaptacije – mislite li tako i sada dok radite na scenariju za film?

Upravo smo se redatelj Rok Biček i ja vratili s treće i posljednje radionice pisanja scenarija u sklopu Torino Film Laba. Velik je interes za naš projekt i imamo već cijeli niz ponuda za koprodukcije iz drugih europskih zemalja. Čini se da smo na dobrom putu, ali nas čeka još golem posao. Sada smo u fazi kada donosimo važne odluke u vezi s tim što iz romana ostaje u filmskoj priči, a što ćemo izbaciti. Tu je redateljeva vizija presudna, sebe smatram šegrtom koji pokušava naučiti nešto o pripovijedanju u filmskome mediju. Fascinantan je to svijet, nije nimalo lako, imam još puno toga za naučiti. Snimat će se sigurno velikim dijelom u Međimurju, sudjelovat će mnogo naturščika, ali odabir uloga i konkretnih lokacija tek predstoji.

11 Bavite se sportom, pjevate u zboru... Opušta li Vas to?

Ne sjećam se kad sam zadnji put bio opušten, ali pjevanje i vježbanje mi pomažu da ostanem koliko-toliko normalan. Bit ću doista opušten kada pronađem nekakav dobar ritam između obiteljskih obveza, istraživačkog rada i pisanja. Vjerujem da ću ga nekad pronaći, nemojte mi se smijati.

12 Kako glavu ispraznite za novu knjigu, piše li se već... barem u glavi?

Kad buljim u televizor, tih pola sata na kraju dana kada je besmisleno započinjati novi posao. A onda je najbolje poći na spavanje, jer uvijek malo fali da se rodi neka nova iskra.

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.