Napisao: Igor Stažić

Foto: Sam Motala, Bojan Haron Markičević, Igor Štagljar/Start press

Nakon sramotne i nečuvene odbijenice Ministarstvo znanosti i obrazovanja Igoru Štagljaru, koji je imao volju i potrebu proljetos dovesti internacionalni projekt rada na "lijeku za rak" u Split, dogodio se senzacionalan obrat. Očigledno kako ga Kanađani drže ga k'o kap vode na dlanu i pomažu mu u potrazi za najtraženijim lijekom.

- ODLIČAN ZA KANADU ALI NEDOVOLJNO DOBAR ZA HRVATSKU, naslovio je ogorčeno pismo hrvatskoj, ali i svjetskoj javnosti profesor doktor Igor Štagljar, koji uz intenzivan znanstveni radi predaje i na Univerzitetu Toronto, koji je ove godine na 19. mjestu rang liste najboljih svjetskih sveučilišta i koji je na šestom mjestu kad je riječ o medicini! U manje od pola godine Kanađani i Nijemci su prof. dr. Igora Štagljara nagradili ogromnim povjerenjem i onim bez čega u ovom znanstvenom istraživanju se ne može. Povjerili su mu sedmeroznamenkastu cifru za razvoj "lijeka za rak" koji će jednog dana, ako se realizira, biti kanadsko i njemačko, no nažalost ne i hrvatsko vlasništvo.

Cijela je normalna Hrvatska u siječnju bila u šoku. Ministarstvo znanosti i obrazovanja nakon čak 16 mjeseci odlučivanja odbilo je pratiti potentni projekt profesora Igora Štagljara koji je s nekolicinom istomišljenika i znanstvenika osmislio dobar dio svojih istraživanja i rada na "lijeku za rak" prenijeti u Hrvatsku. MZO je trebao dati za projekt i nešto malo novaca, a na odluku su potrošili vremena koliko je i Uljaniku bilo potrebno da sagradi prekooceanski brod. Oni nisu i neće sagraditi ništa, već će ubiti i ono malo vjere i nade u bolju Hrvatsku i otjerati ne samo Štagljare i njemu slične iz Domovine. Tko god može sad će još lakše donijeti odluku da mu ovdje spasa nema. Najoštriji u komentaru bio je profesor Slaven Letica koji je dao potporu Igoru Štagljaru i njegovu hrvatskom, kojeg predvodi timu napisavši: - Prije ili kasnije završit će u "tamnici" svi oni koji onemogućuju napredak. Njegova ponuda bila je i više nego gentlemanska i zapravo je odlučio jednog dana projekt za "otkrivanje potencijalnih lijekova za rak" darovati Republici Hrvatskoj, no pao je na natječaju zbog krajnje bizarnih razloga.
Nastavio je dr. prof. Igor Štagljar: - Ljudi koji me poznaju znaju da nisam negativac, ali želim Vam ispričati ovu ne baš pozitivnu hrvatsku priču. Vjerojatno je mnogima poznato da sam se prije dvije godine djelomično vratio u Hrvatsku. Bio sam prihvatio poziciju voditelja laboratorija na Mediteranskom Institutu za Istraživanje Života (engleski Mediterranean Institute for Life Sciences - MedILS) u Splitu. Ta mi je funkcija dopuštala da se natječem na projektima koje raspisuju Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (MZO), Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ). Ubrzo nakon mog dolaska na MedILS sam, s akademikom Miroslavom Samaržijom, predstojnikom Klinike za plućne bolesti Jordanovac KBC-a Zagreb i predsjednikom Hrvatskog torakalnog društva Toraks, prijavio projekt MZO-u pod nazivom “Inovativnom tehnologijom do novih terapeutskih rješenja u liječenju karcinoma ne-malih stanica pluća povezanih s mutacijama u K-RAS genu”. Dotični projekt je imao za cilj identificirati nove inhibitore K-RAS signalnih puteva pomoću naše patentirane MaMTH metode, a koji bi jednog dana mogli postati lijekovi za liječenje karcinoma pluća, debelog crijeva & gušterače. Taj projekt je nakon evaluacije koja je trajala 16 (!!!) mjeseci bio odbijen za financiranje (točnije stavljen na rezervnu listu za financiranje) između ostalog uz napomenu da dio znanstvenika koji je prijavio taj projekt, dakle akademik Samaržija & ja, nije dovoljno kvalitetan (dobili smo 7 od sveukupno 14 bodova za snagu našeg tima) za uspješnu provedbu tog projekta.

Profesor Štagljar posebno je ljut na čelne ljude Ministarstva prosvjete za koje drži da su u najmanju ruku nerazumni i nekompetentni. Tako je dodao. - Mnogi od Vas su već čitali o tome, jer sam cijelu priču objavio na mom Facebook profilu 29. siječnja ove godine. Dotični post se viralno proširio društvenim mrežama te su ga ubrzo s velikim zanimanjem popratile brojne domaće dnevne novine kao i TV kuće. Dolje su samo neki od mnogih linkova koji su komentirali našu priču:
https://www.startnews.hr/news/amerikanci-i-kanadani-dali-su-mu-27-milijuna-dolara-za-razvoj-lijeka-za-rak-drzali-ga-ko-kap-vode-na-dlanu-no-on-je-ipak-pokusao-i-u-hrvatskoj-koja-ga-je-otpilila-necuvenov/

http://hr.n1info.com/Vijesti/a366490/Ministarstvo-odbilo-financirati-projekt-jednom-od-najuspješnijih-znanstvenika.html

https://www.vecernji.hr/techsci/stagljar-mzo-u-je-trebalo-16-mjeseci-da-ocijeni-nas-projekt-sto-je-presedan-svjetskih-razmjera-1297659

https://www.jutarnji.hr/life/znanost/na-tragu-smo-lijeka-za-karcinom-pluca-a-odbijaju-nam-financirati-projekt-evo-kako-je-ministarstvo-znanosti-reagiralo-na-ogorcenu-objavu-znanstvenika/8327762/

Nakon velike bure koja se digla u javnosti nakon objave rezultata MZO-a, Akademik Samaržija i profesor Igor Štagljar bili su uložili žalbu MZO-u i Ministarstvu Regionalnog Razvoja EU fondova Europske Unije (MRRFEU); vidi prilog), koja je dva mjeseca kasnije bila definitivno odbijena. Sve to uz napomenu kako nemaju pravo na novu žalbu. Pun gorčine Štagljar govori:

- Jedan od razloga zbog kojeg je MZO odbacio nasu žalbu je bio tada da “moja grupa nikada nije objavila rad u kojem se opisuje primjena naše MaMTH tehnologije u području pretraživanja lijekova”. Ta tvrdnja nije točna, jer smo u našoj publikaciji objavljenoj 2014. u Nature Methods, točnije u Slici 4D) pokazali da pomoću MaMTH tehnologije možemo efikasno detektirati inhibiciju onkogenog EGFR receptora putem erlotiniba (tarceve), preciznog lijeka tzv. inhibitora tirozinskih kinaza prve generacije. Dakle, MZO iMRRFEU uopće nisu htjeli uzeti u obzir važnu činjenicu zbog koje su odbili naš projekt sa znanstvenog gledišta, navodi Štagljar. Sve to pokazuje da evaluatori koji su ocjenjivali projekt nisu bili dovoljno kvalificirani za taj posao. Ovakvo ignoriranje važnih znanstvenih činjenica od strane MZO iMRRFEU pokazuje, prema Igoru Štagljaru, da ga vode nestručni ljudi koji onda biraju nestručne evaluatore. Na kraju pisma hrvatskoj javnosti prof. dr. Igor Štagljar navodi: - Iskreno rečeno, akademik Samaržija i ja se uopće nismo nadali da će MZO prihvatiti našu žalbu, ali učinili smo sve s naše strane da MZO-usa bitnim činjenicama objasnimo da su evaluatori našeg projekta bili u krivu. Ali, sada dolazi najinteresantniji dio priče. Kada sam vidio da MZO ignorira naše znanstvene činjenice, odlučio sam krajem svibnja ove godine prijaviti istovjetan projekt kanadskoj Vladi, koja uz pomoć organizacije pod imenom "Toronto Innovation Acceleration Partners" (TIAP; https://tiap.ca/) i njemačke farmaceutske kompanije "Evotec" (https://www.evotec.com/en) financira projekte iz područja otkrivanja lijekova (engl. drug discovery) pod nazivom Lab150 (https://lab150.com/). U manje od pola godine Kanađani i Nijemci su nas nagradili ogromnim povjerenjem.

SVEUČILIŠTE U TORONTU JE 19. NA SVIJETU, ONO U ZAGREBU 575., A U OSIJEKU 1430.!

Sveučilište u Torontu gdje predaja prof. dr. Igor Štagljar na top listi najboljih zauzima 19. mjesto, a među onima s medicinskim programom je na 6. mjestu. Zanimljivo, ministrica Divjak odbila je znanstvenika koji predvodi znanstvenu svjetsku sveučilišnu elitu, a nagradila one koji predaju na hrvatskim sveučilištima koja su na najprestižnijoj rang listi vrlo slabo, ili katastrofalno plasirana. Tako je ono u Splitu na 497., ono u Zagrebu na 575., Rijeci 1121., a Osječko je sveučilište na groznom 1430. mjestu između najboljih svjetskih sveučilišta.
Sveučilište u Torontu nalazi se na šestom mjestu u svijetu po kliničkim, pretkliničkim i zdravstvenim programima, prema prestižnoj ljestvici Times Higher Education (THE). Najviši je ikada plasman Sveučilišta u kliničkim, pretkliničkim i zdravstvenim programima. Od 775 najboljih sveučilišta u svijetu ono na kojem važnu ulogu ima prof. dr. Igor Štagljar je šesto, samo godinu dana ranije bilo je 13., a 19. su bili 2018. godini. Profesor Trevor Young, dekan Medicinskog fakulteta u Torontu i prorektor za odnose sa zdravstvenim ustanovama izjavio je ponosno: - „Oduševljeni smo što Sveučilište u Torontu privlači globalnu pozornost zbog izvrsnosti svojih lijekova i drugih kliničkih programa. To potvrđuje ono što su mnogi od nas dugo znali - da smo među najboljim svjetskim institucijama. Ovaj izvanredni rezultat je značajnog rada našeg fakulteta, pripravnika i osoblja te nevjerojatne podrške naše zajednice i puno povezanih organizacija, uključujući Toronto Academic Health Science Network (TAHSN).

Rangiranje Times Higher Education temelji se na pet glavnih kategorija: citati u istraživačkom radu, podučavanje, istraživanje, međunarodni izgledi i prihod od industrije. Zanimljivo. Bilo bi dobro kad bi Blaženka Divjak i njeno društvo malo više znalo o ogromnim doprinosima koje hrvatski znanstvenici "daruju" svijetu, jer nažalost nitko ih nije prepoznao u Domovini.

IGOR ŠTAGLJAR bi mogao biti jedan od najbitnijih HR znanstvenika. Mislio je da je došlo vrijeme za prave stvari, za dokazane stručnjake za win-win znanstvena otkrića i biznis koji to prati, no danas ga je "sašila" odbijenica Ministarstva znanosti i obrazovanja kojem je punih 16 mjeseci trebalo da ocijeni hoće li financijski potpomoći projekt koji je sa sličnim ciljevima Štagljar osmislio u Hrvatskoj.  MZO odbilo je financiranje projekta jednom od naših najpoznatijih znanstvenika

Dečko iz Zagreba vodi laboratorij na Sveučilištu u Torontu, gdje sa svojim timom radi na otkrivanju lijekova za neizlječive bolesti. Iako je prije dvije i pol godine rekao da će baš ovih dana imati spasonosnu formulu to se nije dogodilo, sada oprezno kaže: - Napisati naslov je lako. Izliječiti rak nije. Ukratko? Igor Štagljar, dečko iz Zagreba, koji je u Zürichu doktorirao molekularnu biologiju, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka za proteomiku i sistemsku biologiju. Barem tako kaže Wikipedija. Za sebe on kaže da je znanstvenik u potrazi za novim saznanjima o raku i ostalim bolestima kao što su Parkinsonova bolest i cistična fibroza.

Upravo s navedenim referencijama jedan je od najtraženijih molekularnih biologa na svijetu, no usprkos tome odlučio je još 2017. dobar dio svog vremena provoditi u Hrvatskoj i to ponajprije radeći na znanstvenim projektima s našim najvećim stručnjacima. I tako je pred 16 mjeseci predao i projekt “Inovativnom tehnologijom do novih terapeutskih rješenja u liječenju karcinoma ne-malih stanica pluća povezanih s mutacijama u K-RAS genu” i to u suradnji s kolegama kliničarima s KBC Jordanovac, akademikom Miroslavom Samaržijom i profesorom Markom Jakopovićem. I daleko su odmakli i uporno čekali hoće li njihov trud, minuli rad, ulaganje u budućnost i otkrića prepoznati i oni iz Ministarstva koji trebaju odvojiti i nešto novca za daljnji rad. Po već oprobanom hrvatskom scenariju dobili su odbijenicu. Bio je to šok za profesora Štagljara, ali jednako tako i za cjelokupnu hrvatsku znanstvenu zajednicu i za sav normalan svijet kojima je pun kufer uravnilovke, uprosječivanja, kalkuliranja, odugovlačenja, socijalističkog ponižavanja...

Jedan od brojnih komentara na Facebook objavu prof. Štagljara je i onaj čovjeka iz struke, ali marketingaša, Slovenca iz Ptuja, Borisa Gerjoviča. Poduzetnik iz farmaceutske industrije i tim lider NU GEN, GmbH napisao je:

- Zar i Ti prijatelju. Pa opće je poznato, da bi Vaš projekt mogao spasiti i cijeli svijet - pa opet ne biste dobili ništa u CRO. Vi bi to u vladavinu đavola dovodili Krista? E pa ne ide. Mogu ljudi iz ove regije svugdje u svijetu napraviti velike rezultate, ali ne mogu ovdje - kao da si zaboravio zbog čega ste od tu otišli?!

Slično je reagirao i profesor molekularne biologije Gordan Lauc sa stažom izvanrednog profesora u Johns Hopkins University:

- Igore, zar si ti doista mislio da će recenzenti iz našeg socijalističkog sustava ove skromne hrvatske novce dati jednom kapitalističkom znanstveniku koji osim što živi u bogatoj zemlji, još ima i nekakve komercijalne projekte, patente, firme i slična zla... Osobno ja takve projekte kroz MZO više niti ne pokušavam pisati, jer znam da nemam nikakve šanse... Tu čak nije problem u administraciji, već u recenzentima koji dolaze iz mentaliteta da sve resurse treba pravedno (ravnomjerno) raspodijeliti. Svi oni pokušali su razumjeti situaciju u kojoj se našao neshvaćeni profesor Igor Štagljar u Hrvatskoj i zlatom traženi znanstvenik u SAD-u. Švicarskoj, Kanadi... Evo što je on sam napisao o dvojbenoj odluci MZO:

- Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (MZO) odbilo financiranje našeg projekta “Inovativnom tehnologijom do novih terapeutskih rješenja u liječenju karcinoma ne-malih stanica pluća povezanih s mutacijama u K-RAS genu”

Većina ljudi iz Hrvatske koja je uključena u njen znanstveni život je upoznata s činjenicom da sam se od 1. rujna 2017. djelomično vratio u Hrvatsku, jer sam prihvatio poziciju voditelja laboratorija na splitskom Institutu za Istraživanje Života (engleski Mediterranean Institute for Life Sciences - MedILS). Ta funkcija mi dopušta da se natječem za projekte koje raspisuju MZO i Hrvatska Znanstvena Zaklada (HZZ). Moj prvi projekt pod nazivom “Inovativnom tehnologijom do novih terapeutskih rješenja u liječenju karcinoma ne-malih stanica pluća povezanih s mutacijama u K-RAS genu” sam prijavio 1. Listopada 2017 godine, i to u suradnji s kolegama kliničarima s KBC Jordanovac, Akademikom Miroslavom Samaržijom i Profesorom Markom Jakopovićem.

Mislim da nije potrebno naglasiti da su dotični kolege prepoznati kao vrhunski stručnjaci u području liječenja karcinoma pluća u međunarodnim razmjerima, a ja bih se usudio reći da se radi o našim najboljim liječnicima u tom području. Naš projekt kojeg smo poslali na evaluaciju u MZO prije 16 mjeseci je prvi u svijetu koji opisuje primjenu naše nove inovativne metode za pronalaženje lijekova protiv najučestalije forme karcinoma pluća ne-malih stanica uzrokovane mutacijama u K-RAS genu, i temelji se na našem nedavnom otkriću tri lijeka protiv slične forme karcinoma pluća ne-malih stanica, ali uzrokovana mutacijama u EGFR genu. Važno je spomenuti da su naša nova tehnologija i ta tri lijeka nedavno opisana u dva odvojena međunarodna patenta (vidi slike).

Široj javnosti je poznato da sam svojim dosadašnjim radom u Torontu namakao na kompetitivnim natječajima od kanadskih i američkih znanstvenih Fondacija milijunska sredstva za istraživanja u ovom području (točnije oko 27 milijuna kanadskih dolara u posljednjih 10 godina), ali, kao što možete primijetiti, s vrhunskim timom stručnjaka u području liječenja karcinoma pluća iz Hrvatske nisam u stanju dobiti financiranje projekta u Hrvatskoj. Nadalje, MZO-u je trebalo 16 mjeseci - od 1. listopada 2017. do današnjeg dana, 29. siječnja 2019. - da ocijeni naš projekt, što je presedan svjetskih razmjera.

Na kraju, moram spomenuti da me najviše zabrinjava činjenica da smo moji kolege Samaržija, Jakopović i ja dobili 7 od maksimalnih 14 bodova za stavku pod naslovom “Opseg i snaga partnerstva”.

Nakon gore navedenog pozivam Vas da sami prosudite radi li Ministarstvo Znanosti i Obrazovanja Republike Hrvatske dobar posao, te da li potiče izvrsnost u hrvatskoj znanosti. Ovakvu je odluku teško interpretirati na bilo koji način osim da znanstvenici iz Hrvatske koji su uspjeli u inozemstvu nisu nimalo dobrodošli u svojim nastojanjima da joj vrate nešto od svog bogatog znanja.

I onda se naši političari čude kada nam mladi odlaze u inozemstvo i još ih k tomu kritiziraju.

Svemu tome nadovezao se i Igor Rudan, još jedan naš profesor na privremenom radu u Edinburgu kojeg jednako tako privlači ideja da se vrati kući i da svojim iskustvom i znanjem promijeni Hrvatsku. Napisao je:

- Ovo je baš došlo u jako lošem trenutku. Naime, grupica ljudi poput Pero Lučin, Saša Zelenika i Tome Antičić uspjeli su napravili tektonske pomake prema naprijed, jer su broj znanstvenih projekata u RH uspjeli smanjiti s valjda 3000 na samo oko 600 trenutno. Tih današnjih 600 su svakako bolji i konkurentniji u odnosu na one tisuće beznačajnih, gdje se svima dijelio relativno malen novac bez ikakvih pravih kriterija, a još manje kasnije evaluacije. I sada je idući logičan korak tih reformi promovirati kulturu izvrsnosti i kvalitete u znanosti, osnaživati suradnju s međunarodnim znanstvenicima, pogotovo našima koji su nešto postigli u inozemstvu, kako bi se i tih 600 projekata vremenom smanjilo na 300 ili 400 još boljih, i sa značajnim međunarodnim sufinanciranjem i razmjenama. I nakon toga, ostat će kao zadatak još potaknuti translaciju raznih otkrića u intelektualno vlasništvo i primjenu, i RH će imati puno, puno bolju znanost nego danas. Ta je reforma u tijeku zahvaljujući skupini prilično upornih ljudi, pa je poseban peh u ovom slučaju što je ovaj projekt nudio baš te iduće važne korake za reformu HR znanosti - tj., povezivanje s našim znanstvenicima u inozemstvu, a i translaciju - kao rijetko koji drugi. A izgleda da u konačnici nije ušao u 25 posto financiranih zbog dijela ocjene na koju najviše utječu lokalni recenzenti. Možda čitav ovaj novi sustav načelno i funkcionira bolje od prethodnih, ali ovo je baš tragikomičan primjer kako i taj mali utjecaj lokalnih recenzenata može napraviti razliku za jedan odličan projekt koji je trenutno bio čak i strateški bitan za čitavu ovu reformu i sve njezine pozitivne namjere. Baš šteta.

Za kraj je Igor Štagljar kazao da zna koja je zapravo pozadine ove odbijenice te je ustvrdio:

- Moja afilijacija je na MedILS-u i to je trn u oku hrvatske znanosti! Takav maćehinski odnos prema MedILS-u se mora promijeniti i ja ću se zato boriti svim svojim snagama!

U post scriptum Štagljar je dodao:

P.S.
Ovo je kratki sažetak našeg projekta pa presudite sami koliko laboratorija diljem svijeta kao i u Hrvatskoj mogu ostvariti nešto slično:

Karcinom ne-malih stanica stanica pluća (non-small cell lung cancer NSCLC) najčešći je oblik karcinoma pluća koji je trenutno vodeći uzrok smrtnosti vezanih uz karcinome u svijetu i Hrvatskoj. Procjenjuje se da će 3000 ljudi u Hrvatskoj umrijeti od NSCL karcinoma ove godine. Mutacije u K-RAS proteinima vezane su uz pojavu 25% svih NSCL karcinoma. K-RAS protein, u interakciji s membranom i nizom drugih staničnih protein ključan je provođenju signala, koji u aberantnoj formi dovode do povećane proliferacije stanica, angiogeneze, metastaze i otpornosti ka apoptozi. Na žalost, trenutno ne postoje terapeutska rješenja koja bi inhibirala signale mutiranih K-RAS proteina. Prijenosom znanja i cutting-edge inovativne tehnologije stvorit ćemo u Hrvatskoj tržišno orijentirani znanstveni referentni centar za nužno potrebno identificiranje novih terapeutskih rješenja za NSCL karcinom.

Grupa prof. Igora Štagljara, voditelja ovog projekta, razvila je inovativnu tehnologiju u području proteomike, Mammalian Membrane Two-Hybrid (MaMTH) tehniku. MaMTH tehnikom moguće je po prvi put identificirati interakcije proteina s proteinima membrane i testirati nove terapeutike (male molekule i antitijela) koji modificiraju te interakcije u stanicama u prirodnim uvjetima. Trenutno ne postoji niti jedna druga tehnika koja to omogućava. U ovom projektu MaMTH tehnologijom identificirat ćemo proteine koji stupaju u interakciju s izvornim (wild-type) proteinom i s 4 najčešće mutirane K-RAS izoforme (G12C, G12V, G12D i G12A) u NSCL karcinomu i identificirati male inhibitorne molekule i unutarstanična antitijela koja inhibiraju interakcije s mutiranim K-RAS izoformama. Znanstveni dio projekta suradnja je dva nerazdvojna aspekta primjenjenih medicinskih istraživanja: molekularno biološki (MedILS) i klinički dio (Klinički bolnički centar (KBC) Jordanovac). Na MedILSu ćemo identificirati proteine u interakciji s K-RAS kao i testirati male inhibitorne molekule i unutarstanična antitijela in vitro, na staničnim linijama NSCL karcinoma. Novo identificirane terapeutski targeti, inhibitorne molekule i unutarstanična antitijela koja pokažu aktivnost u NSCL staničnim linijama ulaze u drugu fazu istraživanja na KBC Jordanovcu na primarnim staničnim linijama pacijenata oboljenih od NSCL karcinoma te će grupa prof. Miroslava Samaržije, vodećeg hrvatskog pulmologa, ispitati njihovu snagu, selektivnost i farmakokinetičke karakteristike. Terapeutski targeti i terapeutske molekule s najvećim terapeutskim potencijalnom ulaze u diseminacijski dio projekta koja se odnosi na transfer rezultata, znanja i tehnologije na tržište. Suradnja s poslovnim sektorom i usmjeravanje znanstvene aktivnosti k potrebama tržišta kao i edukacija mladih znanstvenika zaposlenih na projektu bit će aktivna od samog početka projekta kroz zajedničko mentoriranje mladih znanstvenika od strane znanstvenog tima kojeg će činiti voditelj projekta, klinički projektni partner i vanjski suradnik iz poslovnog sektora.

Ovim projektom značajno ćemo doprinijeti identificiranju novih terapeutskih metoda u liječenju prevalentnog i neizlječivog NSCL karcinoma, uspostavit ćemo i educirati interdisciplinarni tim mladih znanstvenika (molekularno biološkog i kliničkog uspmjerenja) na inovativnoj, jedinstvenoj u svijetu i široko primjenjivoj vlastitoj tehnologiji i stvoriti prvi centar za takva istraživanja u Europi. Velika je vjerojatnost da će rezultati projekta imati visoki tržišni potencijal. Studija provjere i zaštite intelektualnog vlasništva koja će biti provedena tijekom provedbe projekta pokazat će najisplativiji oblik zaštite i trasfera tehnogije rezultata projekta.

Kako bi osigurali najveću moguću vidljivost sadržaja i rezultata projekta ekstenzivne diseminacijske aktivnosti bit će usmjerene ka svim relevantnim dionicima u području, uključujući znanstvenu zajednicu, privatni sektor, aktere iz civilnog društva (udruge pacijenata i socijalno ranjive skupine), obrazovnu zajednicu, te relevantane dionike iz javne i državne uprave.

Voditelj projekta prof. Igor Štagljar kroz svoju znanstvenu karijeru utjelovljuje temeljnu svrhu ovog projektnog poziva. Vrhunski znanstvenik i innovator (proglasen inovatorom godine u Kanadi 2015.), dobitnik brojnih prestižnih priznanja, niz godina usmjerava svoj znanstveni rad ka tržišno nužnim znanstvenim rješenjima. Nedavno je i su-osnovao start-up tvrtku ProteinNetwork Therapeutix (PN-Tx) u Torontu, Kanada, te time postao direktni poslovni dionik u području primijenjene znanosti. Nesumnjivo je da će njegovo vodstvo projekta podići inovacijski potencijal hrvatskog znanstvenog ozračja.