Napisao: Borut Černelić

Dok Vlada Republike Hrvatske govori o „demografskoj obnovi“, njezini potezi otkrivaju staru naviku – politički marketing umjesto stvarne politike. Najnoviji je primjer osnivanje Savjeta za demografiju u kojem sjedi 35 muškaraca i tek 5 žena. Tijelo koje bi trebalo raspravljati o rađanju i roditeljstvu sastavljeno je gotovo isključivo od onih koji tu odluku nikada neće donositi na vlastitoj koži.

Najvažniji je to fragment koji je na društvenim mrežama istakla Ivana Kekin, saborska zastupnica i jedna od čelnica stranke Možemo.

Za nju to nije nespretan propust, nego ogledalo načina razmišljanja vlasti koju vodi Andrej Plenković – demografija kao moralna lekcija odozgo, a ne kao rezultat životnih uvjeta. Umjesto da se pita zašto mladi odlaze i zašto žene odgađaju majčinstvo, Vlada osniva još jedno savjetodavno tijelo, savršeno prilagođeno za priopćenja, a potpuno neučinkovito za stvarnost.

Demografija bez sigurnosti prazna je floskula

Žene se za majčinstvo ne odlučuju zbog izjava ministara, nego zbog plaće, stana, ugovora o radu i onoga što se događa kad ostanu trudne. Godinama se tolerira praksa da ugovori istječu baš kad se pojave dvije crtice na testu. O tome se zna, o tome se šuti, a država uglavnom gleda u stranu. U takvim okolnostima demografija nije „briga za narod“, nego pitanje preživljavanja.

Sigurno radno mjesto, stvarna zaštita trudnica i majki, jasne kazne za poslodavce koji ih kažnjavaju zbog djece – to bi bila ozbiljna demografska politika. Umjesto toga dobili smo Savjet. Još jedan ured, još jedan stol, još jedna povelja. HDZ-ov način da se problem riješi tako da ga se smjesti u komisiju.

Neplaćeni rad, muško vijeće i iluzija brige

Treći, gotovo potpuno prešućen dio priče je neplaćeni rad. Briga za djecu, starije, kućanstvo – u Hrvatskoj se još uvijek podrazumijeva da je to ženski posao. Muškarci koji sjede u Savjetu dolaze iz svijeta u kojem taj rad obavlja netko drugi: supruga, majka, baka, pomoćnica. Njihova je perspektiva ograničena, ali upravo ona postaje službena državna politika.

Umjesto da u Savjetu većinu čine žene različitih generacija, iz privatnog i javnog sektora, iz različitih dijelova Hrvatske, dobili smo tijelo sastavljeno po starom obrascu: mnogo titula, malo iskustva stvarnog života. To više govori o političkom mentalitetu nego o brizi za budućnost zemlje.

Ženama ne trebaju muškarci u odijelima da im objašnjavaju kako biti majke. Trebaju im plaće od kojih se može živjeti, ugovori koji ne nestaju s trudnoćom, partneri koji dijele teret brige i država koja razumije da je demografija prije svega socioekonomsko pitanje, a ne još jedna moralna pozornica za HDZ-ove govornike.