ŠESTI  NASTAVAK: PENKALA, TVORAC  FENOMENA  PENKALOMANIJA

Napisala: Anđelka Mustapić

Foto: Лариса Мозговая from Pixabay

    Prvih deset olovaka, penkala, „koje ne treba šiljiti“, izradio je na tokarskom stroju sam Eduard Slavoljub Penkala potkraj 1905. Već iduće godine, kada je Zagreb još uvijek bio „slijepo crijevo“ Austro-Ugarske Monarhije, izvozio je svoju revolucionarnu olovku u 35 zemalja, u kojima je preko noći zavladao fenomen zvan penkalomanija. 
    - Toj činjenici ne treba se čuditi – rekao nam je svojedobno u razgovoru Zagrepčanin Miroslav Tischler, najveći kolekcionar penkala na svijetu i publicist.

– Jedan od najznačajnijih, ili najznačajniji patent pisaćeg pribora XX. st., svakako je automatska olovka ing. Eduarda Slavoljuba Penkale. Njezina posebnost i razlika od ostalih olovaka koje su se proizvodile u to vrijeme bila je njezina tehnička jedinstvenost i perfektni dizajn koji nije izgubio na svojoj ljepoti ni danas.

    Olovka je izrađivana od samo tri dijela, doznali smo u razgovoru s gospodinom Tischlerom: od tijela olovke, igle, koja pomiče grafitni uložak, i tzv. stabilizatora olovke, koji je, de facto, čuvao grafitnu minu od pucanja. Vrlo jednostavno za proizvodnju a i za upotrebu. Olovku nije trebalo šiljiti i pri tomu je okretat, što je bila njezina posebnost.
    - Nakon mehaničke, odnosno automatske olovke, kako su je u narodu zvali, ing. Penkala patentirao je 1917. drugu olovku koja je bila vrteća i poznata kao „Šraubenštift“. Tako je nazvana jer je njezinim okretanjem grafitni uložak izlazio iz tijela olovke. Zanimljiv je podatak da su se takve olovke izrađivale od različitog materijala: od celuloida do galalita, čak i od plemenitih metala, kao to su srebro i zlato.

 Tvornica Penkala, otvorena u Zagrebu 1911.

    Usporedo s proizvodnjom mehaničkih, automatskih olovaka, Tvornica Penkala, otvorena u Zagrebu 1911. kao dioničko društvo u vlasništvu izumitelja Penkale i njegovih bogatih „kompanjona“, trgovaca, braće Edmunda i Marvre Moster, proizvodila je i nalivpera, vrlo kvalitetna i u svijetu poznata, naglasio je gospodin Tischler, pojašnjavajući:
    - Jedno od prvih nalivpera koje je Tvornica Penkala proizvodila bilo je sigurno nalivpero, koje se punilo na pipetu. Radilo je na sljedećem principu: tinta se pipetom punila u tijelo nalivpera i onda se vrtnjom tijela nalivpera pero izvlačilo van. Taj model bio je vrlo popularan i Tvornica je s njim polučila izvanredne financijske rezultate.

Uz to, Tvornica Penkala proizvodila je različite modele nalivpera i s drukčijim načinom punjenja.

- Jedno od takvih bilo je nalivpero s punjenjem na polugu – pokazao je praktično kolekcionar. – Taj se model razvijao u vie varijanti, a najznačajniji za Tvornicu Penkala bilo je kolsko nalivpero Penkala Pen.

Bilo je to zapravo izuzetno jednostavno i kvalitetno nalivpero čija je razlika od ostalih bila u tome što je imalo čelično pero, koje se, kada se istrošilo, moglo vrlo jednostavno zamijeniti novim, što nije bilo skupo. Nalivpero je bilo odlično prihvaćeno diljem svijeta, pogotovo u Velikoj Britaniji. Nakon toga, Tvornica proizvodi nalivpera na pritisak, na način da se otvori “kapica“ i pritisne, nakon čega je tinta lagano ulazila u spremnik.

Velika popularnost penkala 

Naravno, tako velika popularnost penkala privukla je i zanimanje turističkih i političkih prezentacija, s konkretnim sloganima za turiste i kampanje, među kojima su vrlo lijepe penkale s motivom, primjerice, Lipika ili s glavom Stjepana Radića. Zlatno nalivpero bilo je ponos Tvornice Penkala, bilo je vrhunski izvedeno od 14-karatnog zlata.

Model Transparentno proizvodio se u nekoliko modela i veličina, čak i sa staklenim perom iz Japana, što je bilo praktično i lijepo za crtanje i pisanje. A zahvaljujući velikoj popularnosti automatske i vrteće olovke, Tvornica Penkala počela je proizvoditi model s četiri boje Kvartet, jer je imao u sebi crveni, zeleni, plavi i crni grafit, čija se verzija s kemijskim punilom i danas upotrebljava, čak i u najzabitijim dijelovima svijeta. 

Napomena uredništva: