Napisao: Igor Stažić

Snimio: Romeo Ibrišević

Na otoku Mljetu netko je napokon shvatio jednostavnu istinu: ako ne znamo riješiti smeće, teško da ćemo znati riješiti išta ozbiljnije. I zato ova manifestacija u Babinom Polju, pod sloganom „Otok Mljet – suncem okupan, morem okružen, auto olupina oslobođen“, zaslužuje više od uobičajenog klimanja glavom i rutinskog izvještaja.

Na najzelenijem otoku dogodilo se nešto što rijetko uspijeva ni najvećim muzejima ni najskupljim kampanjama – ekologija je postala istinski main stream, a umjetnost alat za triježnjenje savjesti. Iza velike ekološke fešte ne stoje ministarstva, radne skupine i strateške mantre, nego upornost jedne udruge, objektiv jednog fotografa i dvadesetak domaćih umjetnika koji su odlučili da je dosta šutnje pred hrđom.

Ivica Kostelić i plavi Renault 4 kao ekološka ikona

Središnji motiv izložbe je fotografija Romea Ibriševića na kojoj Ivica Kostelić, čovjek naviknut na teške staze i nevjerojatne napore, "podiže" staru plavu olupinu Renaulta 4. Nije važno koliko je ta scena inscenirana, a koliko stvarna – važno je što simbolizira. Potrebnu snagu da se komad po komad uklanja ono što smo desetljećima bez razmišljanja ostavljali po šumama, uz putove i u uvalama.

U Domu kulture u Zabrežju, u srcu Babinog Polja, otvorena je foto-likovna izložba koja zatvara dvadesetogodišnji krug jedne sasvim konkretne, fizičke borbe za krajolik: dvadeset godina dizanja auto olupina s otoka, kamion po kamion, auto po auto.

Pod motom koji je zapravo kratka politička platforma – „Otok Mljet suncem obasjan, morem okružen, auto olupina oslobođen” – izložba je dokazala da se iz blata komunalnog nemara može izvući nešto više od statistike.

Umjetnost protiv banalnosti hrđe

Ključnu ulogu u ovoj priči ima fotograf Romeo Ibrišević, čovjek koji je godinama bilježio napuštene limene kosture po Hrvatskoj, najčešće tamo gdje službe ne zalaze, a institucije se prave da ne vide.

Njegove dokumentarne fotografije olupina nisu ostale tek arhiv terena, nego su – kad su stigle u ateljee – postale polazište za sasvim nove priče. I ne samo da ih je bilježio, on ih je i uklanjao, njih više od 16 i pol tisuća u sada već gotovo tri desetljeća. Ovaj dobitnik i Velebitske degenije, najprestižnije ekološke nagrade u Hrvatskoj ne posustaje.

Organizirao je i stavio na kup osviještene umjetnike koji su podigli Mljet na noge, koji su dali impuls čišćenju otoka od auto olupina i koji su to na kraju proslavili i pompoznom izložbom.

Dvadesetak autora kao što su Antun Mateš, Milan Trenc, Milan Komljenović, Izvor Oreb, Dimitrije Popović, Stephan Lupino, Branko Kovačič, Zdenko Bašić, Marijana Ivanelić, Milena Ulić, Miljenko Bengez, Korana Gajski Filipović, Nenad Opačić, Ivica Šiško, Svjetlan Junaković, Željko Prstec i Vatroslav Kuliš nagradilo nas je sjajnom izložbom. To više nije sporedni događaj na rubu sezone, nego ozbiljan kulturni program s jasnom ekološkom porukom. Svi oni dobili su zadatak ponajprije od Romea, koji bi u lošijim rukama mogao završiti kao dosadna didaktika. Umjesto toga, ispao je katalog vrlo osobnih, ironičnih, melankoličnih i ponekad brutalnih komentara naših navika.

Izložba ne moralizira plakatima, nego platnima. Nema slogana o održivosti u pet točaka, ali ima slika koje jasno pokazuju što znači kad se priroda pretvori u deponij zato što je tako lakše, brže i besplatno. I, možda najvažnije, pokazuje koliko je ovaj otok, kao i ostatak Hrvatske, dugo trpio tiho odlaganje tuđih problema iza svakog zavoja i uvale.

Jubileji koji podsjećaju tko zapravo štiti prirodu

Izložba na Mljetu nije samo estetski događaj, nego i podsjetnik na to tko u ovoj zemlji stvarno obavlja posao koji bi trebao biti normalna funkcija države. Udruga Zelene stope iz Samobora u svojih je 22 godine postojanja iz prirode uklonila više od 16.500 auto olupina. Ta brojka nije projekt na papiru, nego konkretni tragovi na cestama i stazama, na otocima i u šumama.

Dok se političke elite slikaju uz generičke „zelene strategije” i klimatske deklaracije, stvarni posao često završi na volonterima i entuzijastima. Hrvatska je prepuna sjajnih pilot-projekata koje sustav ne zna – ili ne želi – pretvoriti u standard.

Mljet je ovim projektom pokazao kako bi stvar trebala izgledati kad se lokalne zajednice, planinari i umjetnici udruže oko vrlo jasnog cilja: da priroda ne bude parkiralište za tuđu neodgovornost.

Uz Zelene stope, svoj su jubilej u sklopu ovog događaja obilježila i planinarska društva koja godinama drže staze prohodnima i krajolik vidljivim. Planinarsko društvo „Planika” iz Babinog Polja slavi 30 godina postojanja, prošlo je 15 godina otkako je nastala Mljetska planinarska obilaznica (MPO), a Planinarsko društvo „Mljet Goveđari” već 21 godinu kontinuirano radi na terenu. To su brojke koje rijetko ulaze u političke govore, ali bez kojih bi i najbolji PR o „zelenoj tranziciji” ostao prazna fraza.

Sve je to kulminiralo na otvorenju 25. svibnja 2026. godine u Zabrežju. No prava snaga ovog projekta nije u jednom datumu, nego u činjenici da izložba ostaje otvorena do 15. kolovoza 2026.. To znači da će svaki ljetni posjet otoku nužno postati i kratko suočavanje s onim što je ovdje nekad ležalo po šumama i puteljcima, daleko od oči javnosti, ali preblizu izvorima pitke vode i suhozidima.

Umjetnici su svoje odradili, planinari svoje, Zelene stope već dvadeset dvije godine rade ono što komunalne službe nerijetko izbjegavaju. Ostaje pitanje hoće li ova izložba ostati tek lijepi mljetski incident ili će napokon postati model za druge otoke, gradove i općine – gdje olupine još uvijek strpljivo čekaju da ih netko uopće primijeti.

Planinari, otok i smeće: tko je zapravo odradio posao države?

Dok se u uredima izrađuju strategije i pišu izvješća, ljudi koji stvarno hodaju stazama i penju se po brdima gledaju rast divljih odlagališta, nalaze bačene olupine, naiđu na hladnjake u šikari i gume na rubu litice.

Ova izložba je i svojevrsni dnevnik mljetskih staza: priča o tome kako je otok godinama nosio tuđi nemar na svojim leđima, i kako se polako oslobađa.

Sponzori poput CIOS Grupe i automobilskog brenda Renault, čiji se logotipi ističu uz vizualni identitet Zelenih stopa, unose i nužnu dozu realnosti: bez ozbiljnog logističkog i financijskog zaleđa, eko-akcije ostaju jednodnevni performansi. Ovdje to nije slučaj – riječ je o dugom nizu konkretnih akcija uklanjanja otpada iza kojih sada stoji i prepoznatljiv kulturni događaj.

Umjetnici očistili prirodu s emocijama

Zanimljivo je da u cijeloj priči nigdje u prvi plan ne iskaču velike političke parole, europski fondovi ni samohvala institucija. Umjesto toga imamo konkretan rezultat – otok je doslovno „auto olupina oslobođen“. Kad se takav rezultat predstavi kroz izložbu koja će biti otvorena cijelo ljeto, do 15. kolovoza 2026., poruka postaje dostupna svima: i mještanima, i turistima, i slučajnim prolaznicima. Jer, ako se o otpadu govori samo na tribinama i u dokumentima, ništa se ne mijenja.

Kad u priču uđu emocija, fotografija, glazba i zajednička večer, onda čišći otok postaje stvar ponosa, a ne samo obveze. Ono što Mljet sada pokazuje moglo bi biti putokaz i drugima: riješiti problem, pa ga tek onda pretvoriti u manifestaciju. Ne obrnuto.