Za to je, nažalost, doznao i Slovenac koji se žurio u Puli. Slučaj njegove kupovine završio je na Facebook profilu Halo platforme, inspektora koji se bori za prava potrošača. Priča zvuči potpuno nevjerojatno, ali je nažalost i istinita. “Vjerovali ili ne – jedan luk, jedan euro”, riječi su kojima su započeli ploču. "Svi pričaju o visokim cijenama na jadranskoj obali. Od hrane i pića do smještaja. Svakodnevno se objavljuju šokantne ispovijesti domaćih i stranih gostiju."

Pritom se posebno ističu priče s tržnica. Kako kažu, mnogi s pravom sumnjaju u vjerodostojnost raznih "ništarija", bakica i (pre)prodavača koji bi trebali prodavati "domaće proizvode", a oni se zapravo kupuju na veletržnicama, gdje se roba uvozi ili industrijski proizvodi.

"Najsvježiji primjer iz Istre, točnije iz Pule, oduzima dah: Slovenac je ostao šokiran cijenom navodno domaćeg crvenog (ljubičastog) luka koji se na pulskoj tržnici Veruda prodavao za jedan euro po komadu! I to bez računa, jer je trebao biti OPG. Kad je stigao u stan, izvagao je luk na kuhinjskoj vagi i ustanovio da težio je 163 grama, potvrdio je to i mještanin Pule, koji je također kupovao luk na komad i oni su težili 152 grama “Jedan euro po komadu!?! Kakvo je ludilo uhvatilo narod. Prije dvije godine isti sam luk ovdje platio 2 do 3 kune po komadu.

U Konzumu je kilogram trenutačno 1,29 €, u Tommyju 1,69 €/kg!", ljutit je Istran te dodaje: "Sad sam kupio i više nikad neću kupiti komad za koji ne znaš ni je li stvarno domaći ili nizozemski!"

Kad već spominje Nizozemsku, valja reći da je ta zemlja nakon Španjolske drugi najveći europski proizvođač crvenog luka (i njegovih varijanti). U posljednja četiri tjedna cijena crvenog luka u Nizozemska se kretala između 0,16 i 0,22 €/kg, dok je ljubičasti luk u veleprodaji koštao između 0,31 i 0,42 €/kg Kad bi pulsku ponudu ljubičastog luka preračunali u kilograme, to bi značilo nevjerojatnih sedam eura po kilogramu! Za kraj su naglasili: "I ako je domaće, preskupo je. I točka."

Ubrzo su počeli pljuštati komentari. Ovako je napisala jedna Zagrepčanka: "Polazak na tržnicu Dolac subotom je bio moj dugi niz godina tjedni ritual. Sad me nije bilo mjesecima. Da po ovoj vrućini donesem doma krumpir po 1,5 €/kg, luk po 2 €/kg, zelenu salatu, rajčice i slično, ali kad sve to dobijem 70% jeftinije u Kauflandu, imaju preciznu vagu, biram proizvodi sam, ne piju ni oni te priče o „domaćoj vodi“ – 80 % robe je iz veleprodaje.“

Netko drugi je dodao: "Na Hvaru jedna rajčica košta 2,5 eura. Rekao sam: spakuj mi to, idem tražiti vjenčanje za kredit, pa se vraćam."

Jedan komentator skrenuo je pozornost na tu činjenicu: "Strašno. Sad izračunajte kako je živjeti i preživjeti uz obalu za sve one koji nisu direktno vezani uz turizam. Meni je zgodnije pratiti zbivanja ovdje i otići s obitelji na nekoliko dana u inozemstvo, gdje možemo uživati, a da se ne osjećamo kao naivni potrošači koje treba što brže i što više potkradati."

Sve u svemu, dovoljno svjedoči da na odmoru moramo biti posebno oprezni kada kupujemo hranu ili idemo u restoran, kafić... Cijene su kod susjeda sezonski prilagođene - a nerad gostiju ih, čini se, ne pogađa previše. Nadamo se da će se to promijeniti prije ili kasnije.

Stoga nimalo ne čudi što turisti s punim prtljažnicima stižu u Hrvatsku, a i Hrvati sve češće odlaze u Sloveniju, Italiju, BiH..., po osnovne živežne namirnice. Tako je u Italiji limenka Heineken i 65 posto jeftinija nego u Hrvatskoj. No to je jedna sasvim druga priča.