Sharon Wo, 41-godišnja spisateljica iz Južne Afrike, šest je godina radila na kruzerima. Njezina iskustva nisu bila puna samo glamuroznih putovanja i zabave, već i neobičnih, a ponekad i zastrašujućih detalja skrivenih iza kulisa. Svoju je priču podijelila s javnošću i opisala kako je to bilo u stvarnosti, izvještava portal Ekspres.

Na brodu je počela raditi 2009. godine, a do 2010. radila je kao koordinatorica grupe. Od 2013. do 2018. radila je kao voditeljica zabavnog programa na kruzeru, a svoju je profesiju opisala kao zahtjevnu i istovremeno zavodljivu. „Život na kruzeru je vrlo zarazan i nikada ne isključujem mogućnost povratka. Volim posao voditeljice jer gotovo svake večeri prisustvujem zabavama i društvenim događajima“, kaže Sharon. Tijekom putovanja uglavnom je dijelila kabinu s kolegama, što je dovelo do mnogih zanimljivih i nepredvidivih situacija.

Izazovi zajedničkog života

Na brodu je počela raditi 2009. godine, radeći kao koordinatorica grupe do 2010. Od 2013. do 2018. radila je kao redateljica zabave na kruzeru, posao koji je opisala kao i zahtjevan i zavodljiv. „Život na kruzeru je vrlo zarazan i nikada ne isključujem mogućnost povratka. Volim biti redateljica jer gotovo svake večeri prisustvujem zabavama i društvenim događajima“, kaže Sharon. Tijekom putovanja uglavnom je dijelila kabinu s kolegama, što je dovelo do mnogih zanimljivih i nepredvidivih situacija.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Sharon Waugh (@thesharonicles)

Ljubav i pravila na brodu

Dok su romantične veze među osobljem uglavnom bile dopuštene, pa čak i poticane, romantične veze s gostima bile su strogo zabranjene. „Ako biste bili uhvaćeni s gostom, odmah biste gubili posao“, otkriva Sharon. „Posada je često hodala gola, osjećali su se kao kod kuće i bilo je puno toga za očekivati.“ Na kruzeru su troškovi smještaja, hrane i medicinske skrbi uglavnom bili pokriveni, što je članovima posade omogućilo uštedu novca i uživanje u putovanjima. Ali tijekom krstarenja morali su se nositi i s ozbiljnim situacijama. „Na svakom brodu postoji mrtvačnica i zatvor, koje koristimo češće nego što ljudi misle. Putnici često umiru prirodnim putem, ali bilo je i nekoliko samoubojstava“, priznaje Sharon.

Uhićenja gostiju također su bila česta, posebno u američkim lukama, gdje su putnici ponekad zloupotrijebili propise o putovnicama i vozačkim dozvolama. Bilo je i slučajeva kada su putnici propustili ukrcaj i ostali u luci dok je brod nastavio putovanje. Sharon se također sjeća opasnog sudara dvaju brodova: "Dok smo isplovljavali, jak vjetar nas je gurnuo prema drugom brodu. Čula sam vrisak, pala preko stola i bojala se da ćemo potonuti. Srećom, bilo je samo nekoliko ogrebotina."

Prije rada na kruzeru, Sharon je studirala glumu. Njena želja za putovanjima i radom na brodu rodila se nakon putovanja s majkom. Pandemija i osobne okolnosti potaknule su je da se posveti obitelji i spisateljskoj karijeri. Danas piše blog „The Sharonicles“ i stvara putopisne članke za razne publikacije.