Imao je samo 5 godina kad je postao kralj, nizao je poraz za porazom, a Voltaire, Rousseau Diderot... prosvjetitelji, kritizirali su apsolutističku monarhiju
Luj XV., rođen 15. veljače 1710. u Versaillesu, postao je kralj Francuske sa samo pet godina nakon smrti svog pradjeda Luja XIV., a do svoje punoljetnosti upravljanje državom preuzeo je njegov rođak, Filip II., vojvoda od Orléansa, kao regent.
Nakon završetka regentstva 1723. godine, stvarnu vlast nad državom imao je kardinal André-Hercule de Fleury, koji je kao glavni ministar od 1726. do 1743. godine osigurao Francuskoj stabilnost i gospodarski napredak, dok je Luj XV. formalno vladao.
Tijekom vladavine Luja XV. Francuska je sudjelovala u ratu za austrijsko nasljeđe, gdje je, unatoč početnim vojnim uspjesima, morala vratiti osvojene teritorije, što je izazvalo nezadovoljstvo u društvu.
Još teže posljedice donio je Sedmogodišnji rat, u kojem je Francuska pretrpjela velike poraze i izgubila većinu svojih kolonija u Sjevernoj Americi i Indiji, što je znatno oslabilo njezin međunarodni položaj i utjecaj.
Utjecaj prosvjetiteljstva i društvene promjene
U vrijeme vladavine Luja XV. prosvjetiteljski filozofi poput Voltairea, Rousseaua i Diderota kritizirali su apsolutističku monarhiju i zagovarali reforme, no kralj nije proveo značajne promjene koje bi modernizirale francusko društvo i upravu.
Njegova nesposobnost da se nosi s rastućim društvenim i ekonomskim problemima pridonijela je slabljenju autoriteta monarhije i povećanju nezadovoljstva među stanovništvom.
Ljubavne veze i njihov utjecaj
Luj XV. bio je poznat po brojnim ljubavnicama, među kojima su najistaknutije Madame de Pompadour i Madame du Barry, čiji je utjecaj na kralja i dvorsku politiku izazivao kritike i dodatno narušavao ugled monarhije.
Madame de Pompadour je imala značajan utjecaj na kulturni život dvora i bila je pokroviteljica umjetnosti, no njezina bliskost s kraljem izazivala je nezadovoljstvo među plemstvom i narodom.
Luj XV. preminuo je 10. svibnja 1774. u Versaillesu nakon gotovo 59 godina vladavine, ostavivši Francusku u financijskoj krizi i s oslabljenim autoritetom monarhije, što je njegov nasljednik Luj XVI. naslijedio i što je na kraju dovelo do Francuske revolucije 1789. godine.