Treća izložba fotografija "Hrvatska kakva se rijetko viđa" nije tek još jedan vizualni hommage domaćim pejzažima. Ona je i tih, ali uporan optužni akt protiv našeg komoditeta i navike da prirodu tretiramo kao beskonačno odlagalište. Izložba se otvara 24. travnja u Centru za kulturu otoka Korčule i svakako je valja posjetiti.

Autori, fotografi Romeo Ibrišević i Miljenko Marukić, godinama hodaju po istoj zemlji kojom svakodnevno prolazimo automobilom, a zapravo je ne vidimo. Razlika je u tome što oni ne okreću glavu od ružnog i ne mire se s njim.

Od auto-olupina do umjetničkog upozorenja

Ibrišević je već desetljećima sinonim za borbu protiv auto-olupina razbacanih po šumama, potocima i parkovima prirode. Akcija „Očistimo Hrvatsku od auto-olupina powered by Renault“ uklonila je više od 16.000 karoserija s mjesta na kojima nikada nisu smjele biti. To nije romantična priča o ekologiji, nego kronika dugotrajnog pospremanja iza tuđeg nemara.

Dodatnu težinu priči daju intervencije istaknutih likovnih umjetnika na njegovim fotografijama. Kada se umjetnost spoji s dokumentom zagađenja, rezultat više nije samo lijepa fotografija, nego hladan tuš: poruka da se ova zemlja neće spasiti nikakvim PR kampanjama, nego konkretnim djelima i odgovornošću svakoga od nas.

Svijet rijetkih ptica nasuprot divljim odlagalištima

Marukić, poznat po podmorskim snimkama, već dva desetljeća strpljivo prati rijetke ptice i druge životinje. Njegove fotografije trenutaka sklada s okolišem podsjetnik su da priroda i dalje funkcionira unatoč nama, a ne zahvaljujući nama. U istom okviru mogu se vidjeti i gotovo nestvarni prizori divljine i prizori ljudskog nereda.

Izložba je tako prepuna kontrasta: idilični krajolici i krhka bića u savršenom skladu nasuprot zahrđalim olupinama i divljim odlagalištima. Sve je filtrirano kroz umjetničku imaginaciju, ali temelj je neumoljiv – stvarnost koju bismo inače gurali na rub vidnog polja.

Poruka je jednostavna, ali neugodna: Hrvatska još uvijek ima iznimne prirodne vrijednosti, no one nisu dane zauvijek. Ako nastavimo živjeti kao da su šume, potoci i more produžetak vlastite garaže i kontejnera, ove će fotografije uskoro postati arhiv onoga što smo imali, a nismo znali čuvati.