Josip Dabro ponovno je od jučer u središtu pozornosti. rRazlog je njegovo veselje koje bi na kraju moglo srušiti i Hrvatsku vladu. Dario Hrebak ima dva žetona u rukama s kojima drži Plenkovića za naku stvar, a i Dabrina je tu epika skupa.

Bjelovarski gradonačelnik i saborski zastupnik iz HSLS poručio je Andreju Plenkoviću i cijeloj hrvatskoj javnosti da preko ovog ustašluka koji dolazi iz same hrvatske vlasti koji sačinjavaju razno razni politčki svjetonazori ne može proći.

VLADAJUĆA većina HDZ-a i DP-a s partnerima koju čini točno 76 zastupnika, našla se u problemu nakon što je predsjednik HSLS-a Dario Hrebak naslutio mogućnost odlaska iz koalicije zbog snimke na kojoj zastupnik Domovinskog pokreta i bivši ministar Josip Dabro pjeva ustaške stihove o Anti Paveliću.

Naprosto HSLS ne želi biti u istoj priči u kojoj Josip Dabro veliča Poglavnika, ustaštvo, NDH.

Nakon što je objavljena privatna snimka na kojoj, u veselom društvu u jednom slavonskom šoru, gdje Dabro pjeva pjesmu u kojoj samoinicijativno ubacuje stihove koji veličaju Antu Pavelića. Iako je riječ o privatnoj snimci, činjenica je da je Dabro javna osoba i da postoji legitiman javni interes da se takav sadržaj pojavi u medijima i bude predmet rasprave.

Upravo zato takvo veličanje ustaštva treba jasno i nedvosmisleno osuditi. Takvi stihovi nisu samo osobni problem političara koji ih izgovara ili pjeva. Oni nanose štetu cijeloj Hrvatskoj, jer nepotrebno otvaraju prostor napadima na državu i vraćaju raspravu na teme koje bi trebale ostati u povijesti. Posebno je nerazumljivo zašto bi itko danas političko ili identitetsko uporište tražio u jednom propalom režimu koji je donio patnju velikom dijelu hrvatskog naroda i čije su posljedice dodatno opteretile povijest tragedijama poput Bleiburga i križnih putova. Hrvatska ima Domovinski rat kao temelj svoje suvremene državnosti i na njega se može i jedino treba pozivati.

Međutim, jednako je upadljiva i činjenica koliko je sadašnja medijska i politička histerija selektivna. Isti oni koji danas, s pravom, osuđuju Dabru, nisu pokazivali ni približno takvu žestinu kada se u javnosti pojavila snimka srpskog patrijarha Porfirija kako u društvu pravoslavnih svećenika u SAD-u pjeva četničke pjesme čiji stihovi veličaju zločinca vojvodu Đujića. Tada se cijela stvar uglavnom relativizirala (pojedinci su dovodili u sumnju i autentičnost snimke), tretirala kao marginalna epizoda, a neki je nisu htjeli niti komentirati, valjda zato što su se, po potrebi, rado odazivali na ugodne intelektualne vježbe kod mitropolita Porfirija dok je stolovao u Zagrebu.