Evo što je na društvenim mrežama o stanju u poljoprivredi napisao prof. dr. sci. Ivan Lovrinović:

- CILJ: UNIŠTITI POLJOPRIVREDU
Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji (EU) nastavit će uništavati našu poljoprivredu koja je, kao svuda, temelj opstanka i nacionalne sigurnosti. Prošle godine smo za 2,5 milijarde eura više uvezli nego izvezli hrane. Nekada je bilo obratno!

Iako su nam pričali velike bajke prije ulaska u EU 2013.g. o tome da će sve procvasti, pa tako i poljoprivreda jer ogromno tržište raširenih ruku čeka naše seljake. No, brojke vrište i upozoravaju da se mora napraviti radikalni zaokret. Ulaskom u EU naša poljoprivreda se suočila sa snažnom konkurencijom što zbog veličine prosječnog posjeda, a posebno zbog naprednije tehnologije i organiziranog i teško vidljivog sustava subvencija i potpora. To znači da su police u većinom stranim trgovačkim lancima preplavili strani prehrambeni proizvodi, a propadanje OPG-a od stočarstva do ratarstva odvijala se u valovima i dovela na sam rub propasti. Posebno je ubojita bila politika poticanja naše poljoprivrede po hektaru a ne po prinosu, a dodatno je ta politika stvorila raširenu mrežu političkog klijentelizma stranke na vlasti, odnosno kapilarne korupcije. Često se puta ponavlja da se jako puno ulaže u poljoprivredu a proizvodna stalno opada, što znači da novac teče drugim kanalima ove uhodane mreže.

Ajmo odmah u brojkama. U 2010.g. ukupna vrijednost naše poljoprivredne proizvodnje bila je 2,9 milijardi eura, a u 2024.g. samo 3,1 milijarda. U ovom razdoblju od 14 godina naša službena kumulativna inflacija je bila 50%, a to znači da je vrijednost poljoprivredne proizvodnje u 2024.g. od 3,1 milijardu eura u stvari 50% niža, jer smo je deflacionirali, i ona realno iznosi samo 1,5 milijardi eura. Dakle; naša poljoprivredna proizvodnja u tom razdoblju se prepolovila!
Najnovija vijest da je vodstvo EU sklopilo sporazum sa zemljama Mercosura (Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj) o slobodnoj trgovini donijet će novi udar poljoprivredi u čitavoj EU, a posebno manjim zemljama poput Hrvatske. Znači; možemo očekivati još veći pad proizvodnje zbog veće konkurentnosti prehrambenih proizvoda iz ovih zemalja. Pored cijene najvažnije je pitanje o kakvoj se kvaliteti hrane radi u tim zemljama Latinske Amerike. Najvažnije je znati da su tamo najveće površine na svijetu genetskih modificiranog sjemena a i upotreba pesticida je zabrinjavajuća.
Da skratim; politika ide u smjeru uništavanja domaće poljoprivredne proizvodnje i pravo je pitanje što bi se dogodilo da se desetak dana zatvore granice i nema uvoza. Mi bismo bili gladni! Francuska, Njemačka, Italija, Španjolska su velike zemlje i proizvođači hrane koje mogu podnijeti ovaj udar jer će ga dobrim dijelom kompenzirati izvozom automobila i druge robe s višom dodanom vrijednošću u Latinsku Ameriku. Mi tamo nemamo što tražiti glede izvoza, osim nekih mrvica.
Hrvatska poljoprivreda je za vrijeme Jugoslavije bila organski povezana s turizmom koji je bio u stvari naš izvoz. Dakle, turizam je tada podizao poljoprivredu, dok on danas podiže deficit u vanjskoj trgovini. Hrvatska je 1990.g. imala suficit u izvozu hrane od dvije milijarde dolara a danas ima toliki deficit. Kratko rečeno: nema što nisu učinile prethodne vlade da unište poljoprivredu i takvu politiku ne možemo drugačije nazvati nego neprijateljskom. Još ako dodamo razne kuge, plave jezike, ptičje gripe itd….
Fejsbuk nije medij gdje možemo o ovome pisati desetke stranica i puno bih toga mogao reći kao i svi vi koji se bavite poljoprivredom.
Rješenja se znaju; počev od izlaska iz EU, povratka kune i carinska zaštita pa do povezivanja s turizmom na zdravim osnovama. Tu ide i politika državnih robnih rezervi koja onemogućuje prekupce, nakupce i ostale mutljaroše i to sustavom zajedničkih silosa i hladnjača precizno geografski razmještenih. Austrija nam u svemu tome može svojim sustavom zadruga biti izvrstan uzor.

No, kuda god krenemo mi se susrećemo uvijek s istim pitanjem: kako to pokrenuti? Odgovor je što bržom smjenom Vlade koja se može dogoditi prosvjedima ili totalnim građanskim neposluhom koji je najbolja varijanta iako ljudi ne znaju što je to. Kratko: danima nitko ne bi išao na posao, djeca ne bi išla u školu, ne bi se ništa kupovalo osim životnih namirnica itd. Tako svaka vlada mora pasti. No, ima jedna ključna pretpostavka za to a to je da ljudi odluče pružiti otpor i pokrenuti se. Da shvate da nas i dalje vode u provaliju i da svoju djecu moramo zaštititi po svaku cijenu.

Europska unija se sve vidljivije raspada, ali nam na leđa tovare nove dugove da nas nisu pitali za odobrenje. Stalno ponavljam da iz EU moramo što prije izaći, jer to više nije unija mira nego rata. To je sada unija koja uništava zdrav razum i sustav vrijednosti.
Dok se ne pokrenemo počnite ljudi obrađivati svoje vrtove, njive i zdravo hraniti svoje obitelji jer ovo neće dobro završiti. Najskuplja je jeftina i nekvalitetna hrana koja kada čovjek oboli košta i njega i društvo previše. Pokrenimo se jer od ovakve države i vlasti možemo očekivati samo još gore! Mi nismo ugroženi izvana koliko iznutra.