Masovni nadzor uz pomoć umjetne inteligencije krši prava građana i zastrašuje društvo u Africi
Afričke države sve više uvode sustave nadzora temeljene na umjetnoj inteligenciji, što ugrožava pravo građana na privatnost i ima zastrašujući utjecaj na društvo.
Preko jedanaest afričkih vlada uložiše više od dvije milijarde dolara u kinesku tehnologiju za prepoznavanje lica i praćenje pokreta, a ove sustave često predstavljaju kao sredstva za sigurnost, iako su regulacije slabe ili nepostojeće.
Kineske firme isporučuju složene pakete videonadzora koji uključuju prepoznavanje lica, biometrijske sustave i kamere za nadzor prometa, promovirajući ih kao alat za modernizaciju i smanjenje kriminala u afričkim gradovima.
Istraživanja Mreže za afrička digitalna prava pokazuju da nema jasnih dokaza o smanjenju kriminala, dok sustavi služe vladama za praćenje aktivista, političkih protivnika i za suzbijanje slobode izražavanja.
Wairagala Wakabi sa sveučilišta Cipesa upozorava da ovakva invazija na privatnost nije ni zakonita ni proporcionalna, te da se pod izlikom sigurnosti guše osnovna građanska prava poput slobode kretanja i izražavanja.
Velika ulaganja uz manjak zakonske kontrole
Nigerija je najviše uložila u pametne kamere s gotovo pola milijarde dolara izdvojenih za deset tisuća uređaja, dok druge države poput Egipta, Alžira i Ugande također masovno uvode te sustave, često financirane kineskim kreditima.
Nedostatak jasnih zakonskih regulativa za pohranu i korištenje nadziranih podataka zabrinjava stručnjake, a Bulelani Jili upozorava da čak i uvođenje zakona može poslužiti vlastima za legalizaciju masovnog nadzora i suzbijanje neistomišljenika.
Pravi izazov leži u pronalaženju ravnoteže između sigurnosti, odgovornosti vlasti i zaštite građanskih sloboda kako se tehnologija duboko integrira u državne sustave.
Posljedice za društveni aktivizam i slobodu
Nadzor prepoznavanjem lica već se koristi u nekim državama poput Ugande za praćenje aktivista i ugušivanje prosvjeda, a generacija Z u Keniji suočava se sa sustavima nadzora koji mogu potaknuti represiju nad svim koji su percipirani kao prijetnja vlastima.
Takve tehnologije najteže pogađaju marginalizirane zajednice, političke aktiviste, novinare i manjine, što može dodatno potaknuti autocenzuru i smanjiti volju za javnim izražavanjem nezadovoljstva.
Yosr Jouini ističe da su sustavi nadzora često uvedeni unutar projekata “pametnih gradova” s obećanjem borbe protiv kriminala, ali su se pretvorili u moćne alate sigurnosnih agencija bez adekvatne zaštite prava građana.
Nadzor može obeshrabriti sudjelovanje u prosvjedima, što je posebno zabrinjavajuće jer su masovni javni prosvjedi igrali ključnu ulogu u političkim promjenama u posljednjim godinama.
Uzrokujući strah od uhićenja i represije, ovi sustavi mogu smanjiti građansku angažiranost i narušiti temeljne demokratske slobode poput slobode okupljanja i izražavanja.