Kad Trump zapuca, Svijet utihne! Jak si onoliko koliko je jaka tvoja država

Na brodu su bili ljudi različitih nacionalnosti. Rusi, Ukrajinci, Gruzijci. Svi su radili isti posao, na istom moru, pod istim uvjetima. No kad su se umiješale velike sile, sudbine su se razdvojile po jednoj jedinoj liniji.

Kolumna Dragana Đukanovića razgoličuje današnji svijet - ili kad se brod pretvori u granicu moći.

Nema što, Trump i njegova družina danas za pravila i zakon ne pitaju, hoće li napustiti i kategoriju morala u koju se toliko zaklinju?

Kad Trump zapuca, Svijet utihne! Jak si onoliko koliko je jaka tvoja država Bijela kuća/Donald Trump/Instagram
11. 1. 2026

Napisao: Dragan Đukanović

Zapljena tankera Marinera i oslobađanje samo dvojice ruskih članova posade možda zvuče kao sporedna epizoda u velikoj geopolitičkoj drami. No upravo takvi “mali” slučajevi često najpreciznije pokazuju kako svijet zaista funkcionira – bez deklaracija, bez parola, bez moralnih govora.

Na brodu su bili ljudi različitih nacionalnosti. Rusi, Ukrajinci, Gruzijci. Svi su radili isti posao, na istom moru, pod istim uvjetima. No kad su se umiješale velike sile, sudbine su se razdvojile po jednoj jedinoj liniji: tko iza sebe ima jaču državu.

Rusija je reagirala brzo, glasno i prijeteće. Moskva je incident proglasila nelegalnim, tražila oslobađanje svojih državljana i poslala jasnu poruku da neće šutjeti. Rezultat? Dvojica ruskih pomoraca su puštena.

Ukrajina je – šutjela.

Ne zato što joj nije stalo do vlastitih građana. Nego zato što si ne može priuštiti otvoreni sukob s Washingtonom. U ratu u kojem ovisi o zapadnoj vojnoj i financijskoj pomoći, Ukrajina mora birati bitke. A ova, očito, nije bila dovoljno “sigurna”.

Tako su ukrajinski pomorci ostali u pravnom vakuumu, dok su njihovi ruski kolege već bili na putu kući.

Ovaj slučaj razotkriva brutalnu istinu međunarodnih odnosa:
pravda nije univerzalna – ona je proporcionalna moći.

U teoriji, svi su građani jednaki pred zakonom. U praksi, građani moćnih država imaju glas, a građani slabijih – strpljenje.

Sjedinjene Države su ovdje igrale svoju klasičnu ulogu: demonstraciju moći kroz sankcije i zapljene, uz selektivne ustupke onima koji znaju kako pritisnuti. Nije važno tko je u Bijeloj kući – Biden, Trump ili netko treći. Sustav funkcionira isto. Simboli se mijenjaju, hijerarhija ostaje.

A u toj hijerarhiji Ukrajina je saveznik, ali ne i ravnopravan partner.

Može tražiti oružje.
Može tražiti pomoć.
Ali ne može uvijek tražiti pravdu za svakog svog građanina – barem ne javno.
Zato ovaj tanker nije samo brod. On je metafora.
 
Metafora svijeta u kojem se politički interesi pretvaraju u osobne sudbine. U kojem diplomacija odlučuje tko ide kući, a tko ostaje iza rešetaka. I u kojem obični ljudi – radnici, pomorci, vozači, tehničari – postaju sitni novac u velikim igrama.
Na kraju, ostaje neugodno pitanje:
Ako savezništvo ne štiti tvoje građane kad je najpotrebnije – koliko to savezništvo stvarno vrijedi?
Možda je odgovor jednostavan i ciničan:
Vrijedi onoliko koliko traje interes.
A interes, kao i more, stalno mijenja smjer.