Napisala: Nada Tušak

Ne podržavaju prosvjed protiv mega farmi pilića, ali su ipak za NE U MOM DVORIŠTU!
Vjerojatno ste naišli na objave kontra subotnjeg prosvjeda protiv ukrajinskih megafarmi. Vjerojatno Vas je to razljutilo, s razlogom. Što reći na ovakve objave:

- Njima ništa ne paše, oni ste stalno nešto bune, neće da ih truje Rafinerija, a onda se bune protiv njenog zatvaranja... Hoće razvoj, hoće radna mjesta, a kad im stigne velika investicija onda je neće...

Vidjeli smo u subotu kako su članovi Vlade i gradonačelnik Zagreba bili uz Ukrajince, ne uz Hrvate iz SMŽ. Još je vlada i Grad Zagreb bio organizator prosvjeda potpore Ukrajini. I to boli kao i ovi bahati komentari i objave kontra stanovnika Sisačko moslavačke županije.
Nama prigovaraju što se bunimo, ali ipak ne bi tako nešto u svom dvorištu. Ma je li? Da nećemo možda vas pitati što je bolje za nas?!

Evo jednog komentara kojeg je napisao Siščan Ivan Glavinić ispod jedne objave koja je protiv ovog prosvjeda:

- Nije stvar samo toga. Da bi se razumjelo problematiku, treba se malo poznavati i lokacije (ovi "prijatelji životnja" imaju svoj cilj - o tome neću) i neke puno bolje investicije od kojih je država odustala, kao i "investicije" koje se provode.

SMŽ i osobito Sisak su tiho postali odlagalište otpada. Primjer je nedavno započeta obrada troske u samom centru Siska. Troske, koja je bila opasna, pa je administrativnim putem proglašena neopasnom, pa se sada slobodno drobi i usitnjava u gradu. Grad Sisak je inače i mjesto gdjhe tvrtka koja prikuplja plastični otpad nerijetko gori.

Na području SMŽ se inače odlaže i medicinski otpad, a Vlada planira u istu županiju odlagati i nuklearni otpad iz Krškog

Ne treba spominjati da je SMŽ desetljećima bila eko-problematična zbog nemodernizirane rafinerije nafte, ali i tvornice boja i kemikalija u središtu grada Siska. CIOS također ima obradu otpadnog materijala u Sisku. JANAF ima u Sisku svoje ogromne rezervoare, poput onih na Omišlju.
Skoro do jučer je u centru grada bila aktivna i spalionica otpada (u pogonu u kojemu su se nekada proizvodile kemikalije). Spaljivala se roba oduzeta na carini. Od hrane, odjeće, lakova za nokte, preko starih novčanica, do droge.
Dakle, Sisak i SMŽ su već itekako ekološki rizične lokacije, a paradoksalno, lokacije s bogatim prirodnim resursima.
Nije čudo da je već godinama inicijativa protiv pretvaranja ovog kraja u smetlište nazvana "Siščani ne žele biti smetlišćani". Sisak i SMŽ se tretiraju iz Zagreba kao smetlište i lokacije gdje je svejedno što će biti. Takav stav je doveo do nerazvijenosti. I neiskorištavanje resursa koji postoje. .
Tko išta zna o SMŽ zna da je to područje bogato obradivim površinama i zaštićenim prirodnim dobrima. Sisak također ima bogat prirodni izvor ljekovite jodne vode, a lječilište bi trebalo biti baš do mjesta gdje se obrađuje troska.
Pilićarnici su itekako sumnjiva investicija, zbog svoje megalomanske obuhvatnosti.

Toliko je orgoman projekt da su sve skupa rascjepkali na nekoliko "manjih" projekata kako bi zaobišli propise. Pa su pogone planirali smjestiti po različitim općinama. A koliko su "mali" ti manji pogoni, najbolje se vidi na primjeru Općine Sunja: ta općina ima sa svim razbacanim zaseocima oko 4000 stanovnika. No, pilićarnik koji bi se samo tamo radio bi trošio resurse i proizvodio otpada (otpadnih voda) u količini koju proizvede 500 000 stanovnika. To je rezultat samo jednog jedinog pogona (od nekoliko iz čitavog projekta).
Treba li spominjati da je do prije koju godinu Sunjsko polje bilo pod probnim programom zaštite prirode? Treba li spominjati da velik dio SMŽ često trpi poplave i infrastruktura (pa i prirodna) ne može izdržati ogroman obujam vode odjednom?
Jedan drugi "mali" pogon je planiran u jednoj općini na Moslavini. A Moslavina je vinogradarski, voćarski, ratarski i turistički kraj.
Svakome tko je ikada imao barem par kokoša zna koliki je prirodni smrad i može prepoznati kolika količina amonijaka je tu u igri.
Ti možda ne vidiš što bi netko ovdje uložio, ali ja ti s lica mjesta mogu reći:
Jako dugo se govorilo i planiralo opet upogoniti rafineriju Sisak i prenamijeniti ju u rafinerju biodizela. U SMŽ ima jako puno obradivih površina i jako puno poljoprivrednika. Dakle, uvjeti postoje. Obradive površine koje su zapuštene bi se mogle staviti u proizvodnju biomaterijala, a rafinerija, pa i prijevozna infrastruktura već postoji. No, od toga se nedavno posve odustalo. Potiho je prošla ta vijest da "definitivno ništa od toga".
Ne tako davno je i bivši župan Žinić istaknuo ideju-projekt da se u SMŽ igradi svemirska luka. Bio je ismijan. No, sateliti su sadašnjost i budućnost i za njih potrebne luke za lansiranje. RH može investirati u to!
Segestica, kao jedan od stupova proizvodnje prehrambenih pića i alkohola je dovedena na rub uništenja, iako još životari. Siscia, perjanica tekstilne industrije je sada samo lijepo sjećanje, iako samo treba naći način za konkurentnost naspram Azijata ili neku posebnu tekstilnu nišu.
Banovina je također puna drvne industrije, naročito zbog velikog broja drve mase (koju, doduše, treba obnavljati, ali paulovnija je gospodarski obećavajuća vrsta u koju se može uložiti).
Mogu navesti još neke, ali ulaganje u stočarstvo, poljoprivredu, vinarstvo, lječilišni i prirodni turizam su većinom to. Sve to već postoji, a s investicijama može postati još bolje.
Zamrle industrije se mogu ponovno obnoviti (recimo, u pogonima Željezare Sisak danas se proizvode neke metalne stvari (cjevi, što li već), a također ima i pogon za CNC proizvodnju dijelova za različite strojeve i sličnu proizvodnju. Dakle, može se.

Ima ideja, ima pogona koji čekaju investicije. Sisak je odlično prometno povezan za Zagrebom (cestovno, željeznički i plovno!), a ostatak županije se može jednostavno povezati ionako već planiranim brznim cestama.
SMŽ je, uostalom, upravo zbog prometne blizine i dostupnosti lokacija idealna za to da se industrije (pa makar i logistika) koje se roje oko ZG-a smjeste u ovaj kraj.
Dakle, to što ti ne vidiš što bi tko uložio ovdje (pomalo uvredljiva izjava), ne znači da ideja, planova i investicija nije bilo i da ih nema već u radu. Tim je gore što su neke ugašene, a neke se bore, bez veće potpore vlasti.
A ovaj mega projekt koji bi proizvodio ogromne količine amonijaka, otpada (gdje s njim, što mislite?) i posve zanemario lokalne potrebe i perspektive - e on je kao najbolje? Ne. Nije.
Sisak i SMŽ već imaju ekološki i gospodarski prihvatljive industrije koje je potrebno snažnije razvijati; imaju lokacije i zamrle pogone za nove industrije. Uostalom, nedavno je započet projekt za ekspoloataciju plina kojim je bogata SMŽ. Dakle, može se drukčije i bolje.
Inače, taj projekt mega farmi i klaonica je vrlo sumnjiv i u EU, najviše zbog nelojalne konkurencije, ali i sumnjivosti gnojiva kao nusproizvoda. Ali, čitava ta priča je još gora ako znamo da je u SMŽ tradicionalno bilo mnoštvo malih i srednjih uzgajivača svakovrsne stoke. Da, ljudi su ih imali! Posavina je bila prepuna obiteljskih gospodarstava sa stokom sitnog i krupnog zuba. Od krava do peradi.
No Hrvatska poljoprivreda i stočarstvo je nametima, lošim sustavom potpora i administracijom svedeno na niske grane. A sada se daje nekome tko nema baš ničije simpatije mjesto za mega projekt koji će pogoditi i turizam i ekologiju i zdravlje i EU tržište i lokalnu poljoprivredu i stočarstvo. Zar stvarno netko misli da će zapošljavati "zahtjevne Hrvate" koji traže plaću ili da će koristiti žitarice iz lokalne proizvodje? Neće, uvozit će radnu snagu i resurse iz trećih zemalja. Korist koju bi RH i SMŽ imale ne nadmašuje više dimenzija štete i neostvarenih boljih investicija. A što kada nam dođu sada proizvodi iz Indije (zbog ughvoora EU i Indije)? Ili, što kada nam Mercosur postane Europska stvarnost? Ostat će nam otpadni nusproizvodi i troškovi održavanja komunalne infatrukture da sve to može progutati. Piletina će ići drugamo, a profit u ruke vlasnika.
SMŽ izgleda u Zagrebu dive kao idealnu lokaciju za odlaganje svih vrsta otpada. Ne, ne bunimo se mi samo zbog pilićarika (iako je njihov opseg strašan i negativan za sve - od prirode, preko domaćeg gospodarstva i poljoprivrede, do stanovništa! Bunimo se jer nam je dosta da nas se nako medicinskog, plastičnog, nuklearnost otpada i troske, te nakon borbe za eko standarde rafinerije još jednom vidi kao lokaciju pogodnu za nešto što je generator otpadnih materijala u količini koju (zbirno svi pogoni) proizvede pola stanovništva Hrvatske.
A sve ostalo će i dalje odumirati.
Hvala lijepa, ne treba nam. Ne u tako sumnjivoj atmosferi, u sumnjivoj izvedivosti bez štete za lokalnu sredinu i prirodu. Ne treba nam. Radije uložimo u veći razvoj već postojećeg.