NAPISALI: DOBRILA STELLA I DRAŽEN KUZMANIĆ

Ususret lokalnim izborima: Hoće li se promijeniti rezultat na trogirskom semaforu?

Samo će jedan biti pobjednik u Trogiru, izbori su blizu, stranke i kandidati u ofenzivi. Trogirani odlučuju između četvorice kandidata, aktualnog gradonačelnika Ante Bilića te izazivača Nikše Buble, Miljenka Rilje i Ante Škrobice.

Nešto manje od mjesec dana do lokalnih izbora u Trogiru, poznato je da će u utrku četvorica kandidata koji će uskoro početi skupljati potpise ili to već čine.

Već smo pisali da je narod zasićen Antom Bilićem, aktualnim gradonačelnikom s dva mandata kao član SDP-a koji je spominjan i za više funkcije u lokalnoj i
nacionalnoj vlasti kao jedan od projekata stranke. Međutim, odbacio je zasad tu mogućnost i kreće po treći mandat iz najbolje pozicije.

Najveći konkurent trebao mi mu biti HDZ-ov Nikša Buble kao svojevrsno osvježenje u njihovoj politici, obiteljski čovjek sa svim vrijednostima koje njeguje stranka u oporbi. Jer, nominalno su te dvije stranke na posljednjim parlamentarnim i europarlamentarnim izborima bile blizu, HDZ se proglasio lokalnim
pobjednikom na temelju rezultata.

Stoga Buble izgleda kao ozbiljan izazivač, domaći čovjek kojega ljudi zaustavljaj na ulici, spreman na razgovore i rješavanje problema.

Ali tu je i Ante Škrobica koji predvodi listu Zajedno za Trogir koja je najviše kritizirala aktualnu vlast i prerasla iz pokreta u stranku s visoko postavljenim ciljem bacanja rukavice Biliću. Oni bi trebali biti jaki faktor u formiranju buduće vlasti. Još nema anketa, ali se čini da će se se „trogirsku dicu“, kako ih zovu, dosta pitati. Nije Miljenko Rilje ostavljen za kraj namjerno, ima i on svojih aduta kao predstavnik HDS-a, koji se također nada sjedanju u fotelju gradonačelnika.
Dok Bilić, kako je to već pisano, kampanju vodi već osam godina, Zajedno za  Trogir se uključio u posljednje četiri, dok se HDZ u posljednje vrijeme ujedinio i
mobilizirao što je dokazano i pismom predsjednice Gradskog odbora Ivane Viljac podrškom svom kandidatu Bubli.

Može li zamor osmogodišnjom vladavinom trogirskoga SDP-a otvoriti prostor nekim novim igračima, poput onih okupljenih oko stranke Zajedno za Trogir. Ili možda označiti povratak HDZ-a na vlast, koji je dva puta zaredom izgubio od SDP-a, pretrpjevši u međuvremenu i težak poraz na izborima za mjesne odbore. Iako SDP-ov kandidat i aktualni gradonačelnik Ante Bilić kreće u izbornu utrku s najbolje startne pozicije, to mu je ujedno i otegotna okolnost. Ne samo zbog „zamora materijala“ nego i zbog ćudljivosti trogirskih birača, koji su kroz izborne cikluse pomicali političko klatno čas lijevo, čas desno. Taman toliko da nijedna stranka ne može proglasiti Trogir svojom izbornom utvrdom. 

Hoće li tako i ostati vidjet ćemo 18. svibnja, a sada donosimo mali podsjetnik na to kako se kroz izbore mijenjalo raspoloženje trogirskih birača. 

Dominacija HDZ-a, koja je počela pobjedom  na izborima za skupštinu tadašnje općine Trogir 1990. godine, nastavila se i na prvim lokalnim izborima koji su 1993. održani po novom upravnom modelu. Od 10000 registriranih birača na izbore je izašlo čak 70 posto, a pobjedu odnosi HDZ koji osvaja samo tridesetak glasova više od Budišinog HSLS-a s kojim će ubrzo ući u koalicijski savez. SDP pada na najniže grane, osvaja tek 16 posto glasova, a u Gradsko vijeće ulaze Šime Lučin i Branko Škokić.

Četiri godine poslije ista priča. Ponovo veliki odaziv birača, gotovo 70 posto, i ponovo pobjeda HDZ -a. Te 1997. Nenad Belas postaje novi gradonačelnik i, kako će vrijeme pokazati, prvi u nizu koji se poskliznuo u unutarstranačkim sukobima. Svoj mandat nije odradio do kraja jer ga je srušila vlastita stranka, a potom su nju na izvanrednim izborima 1999. srušili birači. Trogirski gradonačelnik postaje SDP-ov Šime Lučin koji je tu dužnost obnašao do 2000. kad je imenovan za ministra policije u Račanovoj vladi. Za novog gradonačelnika izabran je Branko Škokić koji će nastaviti obnašati tu dužnost i nakon redovnih izbora 2001. U političkom ozračju postuđmanovske ere te na krilima pobjede Račanovog SDP-a i Budišinog HSLS-a, poraz trogirskoga HDZ-a bio je očekivan. Jedino iznenađenje bila je razlika od samo stotinjak glasova za koliko je SDP pretekao desnu koaliciju predvođenu HDZ-ovim Vedranom Rožićem. Obje strane dobile su po osam vijećničkih mandata, no ljevica je, zahvaljujući HSS-u i LS- u, formirala vlast koja je pala prije isteka mandata. Srušio ju je HSS, dotadašnji partner SDP-a, koji se svrstao na stranu  HDZ-a i zajedno s nezavisnim Marijem Pečarićem poslao Škokića i SDP u oporbu. Na vlast dolazi HDZ , a novi trogirski  gradonačelnik postaje Vedran Rožić. Godinu dana poslije uslijedili su redovni izbori na kojima je pobijedio HDZ. Razlika između dvije stranke bila je oko 700 glasova u korist HDZ-a, no izborni odaziv pao je na 46 posto.

Na sljedećim izborima 2009. po prvi je puta primijenjen model izravnog biranja lokalnih izvršnih tijela. SDP je kandidirao Damira Rilju koji u drugom krugu pobjeđuje HDZ-ova Vinka Brkana, te postaje prvi izravno izabrani gradonačelnik Trogira. Uz izlaznost, koja bila oko 53 posto, i s više od 4000 osvojenih glasova, socijaldemokrati se slavodobitno vraćaju na vlast. Uljuljani u uvjerenju da im HDZ, koji se tada lomio u unutarstranačkim sukobima, više nije ozbiljna prijetnja, mandat su počeli žestoko, gotovo revolucionarno, prijavljujući policiji svaki akt koji je donijela bivša vlast i zazivali hapšenja koja su se i dogodila.  

Opće je uvjerenje da je SDP, upravo zbog te pretjerane „ljevičarske  revnosti“ kojom se okomio na bivšu vlast, ali i na one za koje su procijenili da su s njom povezani, izgubio sljedeće izbore. Te 2013. HDZ-ov Ante Stipčić ulazi sa Riljom u drugi krug iz kojeg izlazi kao pobjednik, osvojivši 800 glasova više od svog protukandidata. Izlaznost je bila malo veća od 50 posto.

Prisiljen na krupne ustupke minornim partnerima uz istodobno čuvanje leđa od protivnika u vlastitoj stranci, Stipčić je odradio četverogodišnji mandat iako je zbog apetita manjih igrača prema Holdingu zamalo ostao bez gradonačelničkog stolca. No u sjeni prijepora i žestokih sukoba u vladajućem, ali razjedinjenom HDZ-u koji su obilježili i Stipčićev mandat, politički je stasala nova ekipa SDP-ovaca predvođena mladim Antom Bilićem. 

Treba napomenuti da su sve ankete, koje su stranke bile naručile uoči lokalnih izbora 2017., upućivale na to da Stipčić ponovo pobjeđuje, a HDZ ostaje na vlasti. Tako bi možda i bilo da se u toj HDZ-ovoj igri prijestolja, punoj međusobnih spletki i prokazivanja, nisu sami zapleli i na kraju izgubili već gotovo dobivene izbore. Mimo zdravog razuma riješili su se Stipčića, te na megdan Biliću poslali hrvatskog branitelja Ivicu Baturinu. 

Izbore su, naravno, izgubili, doduše samo sa stotinjak glasova razlike.. Tada je glasalo oko 48 posto birača, od kojih je njih 2908 zaokružilo Bilića, a 2798 Baturinu. To što je HDZ-ova lista za nekoliko promila pobijedila SDP-ovu te dobila jednog vijećnika više, nije im bila nikakva utjeha. Njihov dojučerašnji partner lako se prešaltao na SDP-ovu stranu, ruku je dao i nezavisni Ante Piteša, pa je većina u vijeću  bila sklepana, a sve ostalo je povijest. Ako se tada, zahvaljujući razdoru u HDZ-u, provukao kroz ušicu igle i došao na vlast,  Bilić je četiri godine poslije pregazio konkurenciju već u prvom krugu. Uz 50-postotni odaziv birača, osvojio je gotovo 64 posto njihovih glasova, dok je HDZ-ov Siniša Stojan ostao na 21 posto. Trogirski HDZ nikada nije bio tako teško poražen na lokalnim izborima kao te 2021. na kojima SDP osvaja apsolutnu vlast koju će pokušati obraniti za nešto više od mjesec dana.

Nikša Buble, posve je novo lice na trogirskoj političkoj sceni i odabir je HDZ-a

U međuvremenu pojavili su se i neki novi igrači, poput platforme, a sada stranke Zajedno za Trogir, koja je sa Mostom, HSLS-om  i Hrvatskim suverenistima oformila predizborni savez. Predvodi ih mladi Ante Škrobica, koji će pokušati pomrsiti račune Biliću i SDP-u, ali i HDZ-u i njihovom kandidatu Nikšu Bubli. A kao posljednji se u utrku uključio i Miljenko Rilje (HDS).

 Komu će podršku dati građani Trogira, vidjet ćemo 18. svibnja navečer kada se zatvore birališta, a vrlo lako moguće i u drugom krugu za dva tjedna.