Jučer i danas svi o USA, o Kirku, Ukrajini, Gazi..., danas ama baš nitko o 12. rujnu 1919. u Hrvatskoj.
I nismo zaslužili bolje.
Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci?

Pjesnik, ratnik, osvajač koji je htio uništiti multikulturalnost Rijeke, Kvarnera, Europe, začetnik fašizma i idejni otac diktatora Mussolinija, idiot koji je vjerovao da samo rat iz temelja može pročistiti ljudski duh.
12. rujna 1919. na čelu „Ardita“ Gabriele D'Annunzio, slavodobitno je ušao u Rijeku sa sloganom „Italija ili smrt“.
Ni 15 mjeseci nije prošlo, a ovaj je politički cirkusant doveo Italiju na rub rata sa SAD! Talijanska vojska, zbog glupavog Gabriela, napala je "riječku tvorevinu" i u bratoubilačkom „Krvavom Božiću“ izginulo je više od 50 Talijana, a brojni su ranjeni. D'Annunzio je isprašen iz Rijeke.

Riječ je o zlotvoru koji se danas ponovo slavi, a nije bio odvratan i okrutan samo prema Hrvatima, Slovencima, Austrijancima, već i prema svojim Talijanima! On je bio zlo i naopako i naprosto je nevjerojatno da 105 godina kasnije aveti prošlosti ponovo orgijaju!
Priča je to o "Laboratorij na Kvarneru" gdje futurističke ideje D'Annunzio pretvara u stvarnost, vodi se borba protiv svih ideologija, a inženjeri i pjesnici surađuju na konceptualnim anarhističkim tehno-projektima.

Nije im bilo dosta avantura s  D’Annunzijom i Mussolinijem! Dan koji smo mogli očekivati! Po prvi put u 77 godina, pred dvije godine, Meloni, jedan talijanski predsjednik Vlade u čijoj je stranci unuka Ducea odao je počast tisućama Talijana koji su bili žrtve masakra kojeg su počinili jugoslovenski komunistički partizani po naredbi maršala Tita!

Pri tome ni rječju nije spomenula talijanske zločine koje su njeni fašisti činili po Istri, Kvarneru, Rijeci, otocima, Dalmaciji, Gorskom kotaru...

 
Giorgia Meloni ni dan danas ne želi se distancirati od talijanske fašističke prošlosti. Talijanska premijerka u Basovizzi ponosno brani ekstremističkog prethodnika svoje stranke i njenu povijest lažno tvrdeći da nikada nisu bili fašisti.

Prvi je put, u 75 godina, da na ovom događaju u Basovizzi, u neposrednoj blizini Trsta i slovenske granice prisustvovao predsjednik Vlade Republike Italije.

- 10. veljače, na Dan sjećanja, misli su mi s mučenicima Fojbi i prognanicima Istre, Rijeke i Dalmacije. Italija odaje počast onima koji su bili žrtve tih neljudskih užasa i ne zaboravlja bol koju su pretrpili oni koji su zbog ljubavi prema Italiji bili prisiljeni napustiti svoj dom i svoju zemlju, izjavila je danas u Basovizzi Giorgia Meloni.

Ništa tu ne bi bilo sporno da je bar riječju spomenula i hrvatske i slovenske žrtve talijanske okupacije naše obale, a i Gorskog kotara, Primorske... Turbulentna je povijest bila na ovim prostorima i Istrijani najbolje znaju što znače ovakve jednostrane izjave koje zaboravljaju reći punu istinu. Više manje ona je znana svima onima kojima je stalo do povijesne istine, no kad netko na mjestu gdje su pale žrtve slavi jedne, a ni riječju ne spomene druge itekako se moramo zapitati, je li se to odista probudio avet prošlosti.

Sve ove godine slične "igrokaze" izvodili su brojni "drugorazredni" talijanski političari, no ovaj je put riječ o talijanskoj predsjednici Vlade, najmoćnijoj osobi u Italiji.

Bolji poznavatelji prilika nisu iznenađeni s ovim što je danas izgovorila Giorgia Melone, jer ona je zapravo izrasla iz stranke koja nikada nije prekinula s fašizmom. Na krilima krajnje desnice i brobe protiv migranata došla je do premijerske pozicije i bilo je samo pitanje dana kada će hrvatske i slovenske žrive strahovitih sukoba, ponajprije u Isti, u potpunosti zaboraviti.

Antonio Tajani prije samo 5 godine svojatao je Istru, Dalmaciju, hrvatske otoke, Kvarner, Slovensko primorje, a sad je ministar obrane Giorgia Melone.

Bio je on i predsjednik Europarlamenta, komesar za promet. Suosnivač "Forza Italije" i desna ruka Silvia Berlusconija kazao je to pred 5 godine. Zastupao je slična stajalištna, no on nije bio predsjednik Vlade, a i njegova stranka nije se nikada poistovječivala sa fašizmom.

Vjerovali ili ne, ali Tajani je član EPP-a, baš kao i Andrej Plenković iz HDZ-a, kojem je davao potporu 2016. na izborima u Hrvatskoj, koji nam je "zabranio" vinjete za autoceste, koji je namjerno još 2013. prešutio u Europarlamentu "Aferu Dieselgate" Volkswagena koja je buknula 2015...
Prve su to najave šefice "Braće Italije", kojoj je bliska suradnica Alessandra Mussolini, unuka krvnika i fašističkog diktatora Benita Mussolinija. "Fratelli d'Italia" hametice je u koaliciji s "Forza Italijom" i "Legom" potukla ljevicu, centar, zelene... i koja će imati slobodne ruke u kreiranju politika, a tvrdi da joj je ona Mateusza Jakuba Morawieckoga, poljskog predsjednika najbliža!

Znali smo da se iza prikrivenog Tajanija, eurobirokrata krije zadrti nacionalist kojem nije strano posezati u tuđi novčanik i prekrajati granice! I sve to radi kao uglađeni Europejac. Danas je njegovu ulogu preuzela još više pozicionirana političarka i time otvoreno bacila rukavice prema Hrvatskoj i Sloveniji.

Mesić je Talijanima znao odgovori, brzi, britko, žestoko i s mjerom. Jednako tako Talijanima su na takve provokacije odgovorali i Slovenci, no Plenković je i prije bio mlak. Tko zna kako će reagirati na ovo danas, jer ipak je riječ o prvom čovjeku Italije!

S fašistima smo znali, s ovim umivenim birokratima ćemo tek morati!
 Giorgia Meloni je prije izbora glasno rekla da ima "spreman popis ministara". Prva Talijanka na mjestu premijerke, predsjednica "Braće Italije" jako se oslanjala na koalicijske partnere i svašta im je obećavala. Tako nije neobično da je ključne pozicije dala Tajaniju iz "Forza Italia". Za Talijane je ona danas održala

"jako dobar, pravi i dirljiv govor, konačno istina komunističkih diktatura nakon dugih godina šutnje i zaborava je izašla na vidjelo i uči se u školama", no za suprotnu stranu to je rubikon koji je po prvi put prijeđen nakon 75 godine. Kad prvi čovjek Italije ne spomene hrvatske i slovenske žrtve na tako važnom skupu odista se je za upitati je li se probudila fašistička neman u Giorgia Meloni, bliskoj prijateljici i starnačkoj partnerici unuke Benita Mussolinija.

Zašto se Giorgia Meloni ne želi distancirati od talijanske fašističke prošlosti. Talijanska premijerka ponosno brani ekstremističkog prethodnika svoje stranke lažno tvrdeći da nikada nisu bili fašisti.
Kada je talijanska premijerka Giorgia Meloni 19. prosinca 2022. službeno posjetila židovski geto u Rimu, bila je to velika stvar. Meloni, koja je imenovana u listopadu 2022., prva je premijerka Italije s prošlošću u neofašističkoj organizaciji: kao tinejdžerica bila je aktivistica Movimento Sociale Italiano (MSI), sada raspuštenog neofašističkog pokreta koji se otvoreno ispričavao za bivše režim diktatora Benita Mussolinija. Ali kada je posjetila geto, Meloni je oštrim riječima osudila jedan od najvećih Mussolinijevih zločina: “Rasni zakoni bili su sramota”, rekla je. Zatim je zagrlila predsjednicu lokalne židovske zajednice Ruth Dureghello i nakratko zaplakala.

Međutim, samo dva tjedna kasnije, Meloni je javno branila MSI na konferenciji za novinare. “Bila je to stranka demokratske desnice”, ustvrdila je, dodavši da je neofašistički pokret “prevezao milijune Talijana poraženih ratom prema demokraciji”.

Dvije epizode sažimaju Meloninu pametnu, ali u konačnici pogrešnu komunikacijsku strategiju: Umjesto da se distancira od svoje neofašističke prošlosti, kao što su neki ljudi možda očekivali, ona pokušava distancirati svoju neofašističku prošlost od samog fašizma.

"Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea d'Annunzija" u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskoga primorja, Rijeka, 2010. godine. U Sterlingovoj knjizi postoji i lik Proroka, nadahnut figurom talijanskoga pjesnika, no ključnu ulogu u Republici Carnaro imaju tehnokrati. Sterling aludira na odnos D'Annunzijeve slobodne umjetničke zone i kasnije fašističke korporativne države Mussolinija. Posebno temeljem povijesno uvriježenoga mišljenja kako je upravo D'Annunzio osmislio sve ključne simboličke identifikacijske elemente za kasniju zamisao fašističke korporativističke države. Mussolini ga je zauzvrat marginalizirao u fantazijski memorijalni projekt Vittoriale kod jezera Garda.
 Prevedeno na politički jezik – umirovio je prpošnoga pjesnika s imperatorskim sklonostima, no neke njegove ideje nije. 

Borojevića i Tita zapamtili su talijanski fašisti, bježali su glavom bez obzira sve do Venecije - danas opet dižu glavu Mussolinijevi sljedbenici
Benito Mussolini objavio je rat s balkona Palazzo Venezia u Rimu! Na današnji dan pred 81 godinu, zaluđeni fašista osvajanjem, neprijateljima je proglasio Veliku Britaniju i Francusku. U osvajačke pohode prvo je krenuo prema Sloveniji i Hrvatskoj! Danas u Italiji, baš kao pred neki dan u Mađarskoj preispituju tu odluku i pitaju su jesu li baš morali toliko toga izgubiti zbog glupe odluke Ducea koji sve do 10. lipnja 1940. nije dao za naslutiti da će se pridružiti Hitleru. Ima i onih, poput Antonia Taglianija, bivšeg predsjednika EU Parlamenta i suborca nadirujućeg talijanskog političara Mattea Salvinija iz "Lege", koji otvoreno revidiraju povijest i koji ponovo traže Istru i dobar dio Dalmacije. U svemu tome nerijetko im laganu potporu daje Viktor Orban iz Mađarske. Populista iz Budimpešte svako malo crta kare Velike Mađarske koja uključuje i dobar dio Hrvatske, sve do Sušaka i Rijeke... Nije im bilo dosta avanture talijanskog vojskovođe i idola Mussolinijeva s kraja Prvog svjetskog rata koji je okupirao Rijeku. Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci - ili kakva je država Regency of Carnaro trebala biti!? Pitanje je to na koje svako malo netko u Italiji želi uspostaviti zanimanje.

Jučer povijest prizivali Mađari, danas Talijani. I jedni i drugi bez nas nisu mogli.
Prošlo je točno osamdeset godina otkako je Benito Mussolini objavio rat s balkona Palazzo Venezia u Rimu! Na današnji dan zaluđeni fašista osvajanjem proglasio je rat Velikoj Britaniji i Francuskoj, a u osvajačke pohode prvo je krenuo prema Sloveniji i Hrvatskoj!

- Pješadija, mornari, zrakoplovci kreću. Crne košulje revolucije i legija. Muškarci i žene Italije, Carstva i Kraljevine Albanije. Došao je taj dan. Sat koji je obilježen sudbinom otkucava na nebu naše domovine [...]. Proglašenje rata već je dostavljeno veleposlanicima Velike Britanije i Francuske, frenetično je zborio Mussolini.
Danas u Italiji, baš kao pred neki dan u Mađarskoj preispituju tu odluku i pitaju su jesu li baš morali toliko toga izgubiti zbog glupe odluke Ducea koji sve do 10. lipnja 1940. nije dao za naslutiti da će se pridružiti Hitleru. Talijani danas vade dokument iz kasnih tridesetih gdje se jasno, čak i Mussolini, odredio da će biti neutralan. Dobio je po nosu u dugom ratu u Etiopiji, a i pomoć generalu Francu u Španjolskoj iscrpilo je talijansku vojsku. Bili su sve samo ne dobro naoružani, a uz loš voljni moment i kukavičluk zarana su kapitulirali. Partizani su ih isprašili s okupiranih područja Hrvatske i Slovenije već 1943. a samo dvije godine kasnije Tito je s tenkovima ušao u Trst, bio spreman dohvatiti i njihovu jadransku obalu i zaleđe nastanjeno i Slovencima i to gotovo do točke do koje ih je za vrijeme 1.svjetskog rata istjerao austrougarski feldmaršal Svetozar Borojević, Srbin iz Hrvatske, vrlo blizu Venecije. Tita su saveznici zaustavili u pohodu, a Talijani su svedeni nakon nekoliko godina u sadašnje okvire uz ogromnu tragediju esula koji su bili kolateral megalomanije talijanskog diktatora.

Mussolini je s balkona odredio neprijatelja i optužio za glad naroda i neravnopravnost. - To je borba siromašnih i brojnih naroda i to oružjem protiv onih koji žestoko drže monopol nad svim bogatstvom i svim zlatom u Svijetu. To je borba plodnih i mladih naroda protiv histerika i monopolista na zalasku sunca. To je borba između dva stoljeća i dvije ideje ». Duce je posebno pozdravio Führera, vođu velike savezničke Njemačke, i uskliknuo: "Pobijedit ćemo!

Naslovi u novinama drugog su dana velikim slovima najavili ulazak u rat, hinio se optimizam, pozitivni su bili komentari... No u biti u Italiji se većina plašila ove avanture, ponajviše iz straha da će biti optuženi za antifašizam ljudi su šutjeli, ali unutar zidova svojih domova, u tišini i tihim glasom izražavali su duboku zabrinutost.

Nije im bilo dosta avanture talijanskog vojskovođe i idola Mussolinijevom s kraja 1. svjetskog rata koji je okupirao Rijeku. Što bi bilo da je D’Annunzio uspio u Rijeci - ili kakva je država Regency of Carnaro trebala biti! Pitanje je to na koje svako malo netko u Italiji želi uspostaviti zanimanje.

Razdoblje od rujna 1919. do Božića 1920. je tema - koga zanima - sustavno obrađena izložbom i publikacijom "Krvavi Božić 1920. – Riječka avantura Gabrielea d'Annunzija" u Pomorskom i povijesnome muzeju Hrvatskoga primorja, Rijeka, 2010. godine. U Sterlingovoj knjizi postoji i lik Proroka, nadahnut figurom talijanskoga pjesnika, no ključnu ulogu u Republici Carnaro imaju tehnokrati. Sterling aludira na odnos D'Annunzijeve slobodne umjetničke zone i kasnije fašističke korporativne države Mussolinija. Posebno temeljem povijesno uvriježenoga mišljenja kako je upravo D'Annunzio osmislio sve ključne simboličke identifikacijske elemente za kasniju zamisao fašističke korporativističke države. Mussolini ga je zauzvrat marginalizirao u fantazijski memorijalni projekt Vittoriale kod jezera Garda.
 Prevedeno na politički jezik – umirovio je prpošnoga pjesnika s imperatorskim sklonostima, no neke njegove ideje nije.