Vozači obično ne pridaju mnogo pažnje prometnim znakovima. Ugledamo znak za ograničenje brzine, prilagodimo vožnju i nastavimo dalje. No, što se događa ako znak izgleda potpuno službeno, a zapravo ga je postavila osoba bez ikakvih ovlasti za to?

Upravo se to dogodilo početkom rujna u njemačkom gradu Haldenslebenu, nedaleko od Magdeburga. Na jednoj lokalnoj cesti pojavio se znak za ograničenje brzine od 70 km/h, iako je stvarno ograničenje na toj dionici iznosilo samo 50 km/h.

Znak nije djelovao kao loše izvedena šala. Osoba koja ga je postavila očito je uložila znatan trud; montirala ga je na stup s odgovarajućim postoljem tako da se na prvi pogled nije razlikovao od standardne prometne signalizacije. Posljedično, vozači nisu imali razloga sumnjati da nešto nije u redu.

Radar je snimao fotografije dok vozači nisu bili svjesni da krše pravila

Situaciju je dodatno zakomplicirala činjenica da je nedaleko ispred bio postavljen mobilni radar za mjerenje brzine. Između 4. i 6. rujna zabilježio je gotovo 400 prekršaja prekoračenja brzine.

Mnogi su vozači vjerojatno vozili uvjereni da je ograničenje 70 km/h, dok je radar mjerio brzinu prema stvarnom ograničenju od 50 km/h. Ipak, među zabilježenim prekršajima bilo je i vozača koji su prekoračili čak i tu granicu od 70 km/h. Kada su nadležne službe otkrile da je netko na vlastitu inicijativu postavio prometni znak, uklonile su ga. No, to je označilo početak prave dileme za gradske vlasti.

Pokazalo se da nitko sa sigurnošću ne može reći kada se lažni znak zapravo pojavio uz cestu.

To je značilo da je nemoguće utvrditi koji su vozači prošli pokraj radara prije postavljanja znaka, a koji su već vidjeli pogrešno ograničenje brzine.

Stoga su gradske vlasti donijele odluku koja je razveselila gotovo 400 vozača: obustavile su sve postupke vezane uz prometne prekršaje zabilježene u tom razdoblju. Čak su i oni koji su vozili znatno brže od 70 km/h tako izbjegli novčanu kaznu.

Može li vozač uopće dovoditi u pitanje prometni znak?

Slučaj je zanimljiv i s pravnog gledišta. Njemački propisi počivaju na pretpostavci da se vozač ima pravo osloniti na prometnu signalizaciju, pod uvjetom da je postavljena na uobičajen način i da djeluje vjerodostojno.

Od vozača se tijekom vožnje ne može očekivati ​​da provjerava je li određeni prometni znak propisno odobrilo nadležno tijelo.

Ako vozač naiđe na uobičajeni znak ograničenja brzine, sasvim je prirodno da ga poštuje. A ako se kasnije ispostavi da je znak bio lažan, postaje mnogo teže dokazati da je vozač prekršio propise namjerno ili iz nehaja.

U slučaju iz Haldenslebena presudna je bila neizvjesnost oko toga kada je znak postavljen, što je nadležnim tijelima onemogućilo pouzdanu procjenu okolnosti pojedinačnih prekršaja.

Sretan ishod za vozače, ali mnogo ozbiljnija stvar za počinitelje.

Iako je incident mnogim vozačima donio neočekivanu uštedu, njemačka policija taj događaj ne smatra bezazlenom šalom.

Za nepoznatim osobama koje su postavile znak sada se traga zbog sumnje na neovlašteno preuzimanje službenih ovlasti i opasno ugrožavanje cestovnog prometa.

Problem nadilazi pitanje tko je ovlašten postavljati prometne znakove. Lažni znak ograničenja brzine može izravno ugroziti sigurnost navodeći vozače da vjeruju kako su na određenoj dionici ceste dopuštene veće brzine nego što to dopuštaju stvarni prometni uvjeti.

Prema njemačkom zakonu, neovlašteno predstavljanje kao službeno tijelo može rezultirati novčanom kaznom ili zatvorskom kaznom u trajanju do dvije godine. Međutim, ako policija uspije dokazati da je taj čin predstavljao konkretnu opasnost za promet, potencijalna kazna znatno je stroža – do pet godina zatvora.

Tko je postavio znak i zašto, zasad ostaje nepoznato. Ono što je ipak jasno jest da je jedan krivotvoreni prometni znak prouzročio više problema nego gotovo 400 vozača koji su prekoračili dopuštenu brzinu zajedno.