Foto galerija: Zavirite u tajne hrvatskog podzemlja koje otkriva Dinko Stopić, autor i u National Geographicu

Dinko Stopić, donio je na svjetlost dana zemljinu utropbu na dlanu. Njegove je fotke objavio i National Geographic, jednu od njih Svjetsko udruženje spelologa odabralo je prošle godine kao najbolju. Putuje dugo, ali ne i daleko, nego duboko i otkriva svijetu čarolije magičnih špilja. Projektant i graditelj mostova, svijetu je postao poznat po speleofotografiji, disciplini koja kombinira speleologiju s fotografiranjem čarolija Zemljine utrobe, a njegovim fotografijama nisu mogli odoljeti ni The Telegraph, Corriere della Sera...

Foto galerija: Zavirite u tajne hrvatskog podzemlja koje otkriva Dinko Stopić, autor i u National Geographicu Dinko Stopić
16. 4. 2018

Napisao: Igor Stažić

Snimio: Dinko Stopić

  

Dok potkraj radnoga tjedna još uvijek vlada radna atmosfera u "Distorziji", karlovačkoj tvrtki znanoj po projektiranju mostova, Dinko Stopić već se jednom nogom seli na aktivnosti koje mu pune pluća i daju forzu da izdrži bitku s poslovima, preuzetim projektima, svakodnevnom utrkom za profitima i osiguranjem gole egzistencije. Nije da ovaj građevinski inženjer, koji je gradio i osmišljavao mostove diljem Hrvatske, ne voli to što radi, već naprosto treba predah i daje se u potragu za aktivnostima i stvarima koje ga relaksiraju i ispunjavaju. Posve je to nova generacija mladih stručnjaka i poduzetnika koji znaju da bez napunjenih baterija nema ozbiljnijih rezultata na poslu. Tipkovnice, zaslone, računala, tehničke olovke i druga pomagala na radnome mjestu mijenja jednako tako sofisticiranom opremom.

>zaustavlja i prizore i dah

Speleologija nije samo njegov hobi. Provlačenje u utrobu Zemlje, poniranje u procjepe otvorenih dubina ispod Zemljine kore, izazivanje sudbine, igre s gravitacijom i prodorom u nepoznato i neistraženo... čine ga posve drugačijim nego što je na radnome mjestu. Oko njega su kacige, užad, klinovi, akumulatori, rasvjeta, čizme i, da, ono što ovoga četrdesetjednogodišnjaka čini posebnim, sofisticirana fotografska oprema od koje se ne odvaja. Zahvaljujući sposobnosti i talentu, Dinko se prometnuo u jednog od najboljih i najpoznatijih svjetskih speleofotografa koji ovjekovječuje čarolije koje mogu vidjeti samo hrabri, snažni i izabrani. Samo oni koji imaju i znanje i petlju. Sa svom obveznom speleološkom opremom u neistražene, najčešće mračne, uske, nerijetko i krajnje opasne, ali i nestvarnim mirom ispunjene špilje on kreće naoružan fotografskom opremom ne bi li tajne prirode, u kojima uživaju samo odvažni, podijelio sa svima koji svu tu ljepotu više vole promatrati iz ugode i sigurnosti doma svoga, zavaljeni u fotelje, ispred računala i ekrana. Kad upravo vašu fotografiju proglase jednom od 25 najljepših svjetskih «zaustavljanja prizora iz divljina» onda je to znak da to što radite iz hobija ima smisla. Prije dvije godine upravo je njegova naveliko poznata podzemna fotografija “On the edge” završila u klubu slavnih, prema izboru portala Guru Shots, specijaliziranoga za izvanserijske fotografije umjetnika sa svih strana svijeta. Majstorske fotografije hrvatskih špilja, remek-djela crtača mostova i zgrada, zapele su za oko i urednicima National Geographica Hrvatska, koji su ih uvrstili u prestižni i senzacionalni kalendar za 2014. godinu, a njegovi su ime i radovi na “razmjenjivačkome folderu” vodeće svjetske medijske kuće specijalizirane za istraživanja i najzabitijih i najljepših krajobraza, tajni prirode i njihovih sudionika.

>caver su iliti spelunker s fotoaparatom

 Spelunker ili caver su engleski su izrazi za hobista koji uživa u istraživanju špilja, u spuštanju u rupe, klisure, kanale. I nije to za one slaba srca i tankih živaca. Ovdje se mora voditi računa i o najmanjem detalju, jer jedna jedina nesmotrenost i pogreška može dovesti do najstrašnijih posljedica. Kada pritom imate i dodatni posao snimanja rizik je još i veći. Nerijetko i u potpunome mraku, što je za speleofotografe poseban izazov. Igra svjetlosti, ekspozicije, otvora blende i osvjetljavanje prizora ono je što majstora razlikuje od fotografa. I tu je Dinko maestralan no, kako tvrdi, nikada njegove fotografije ne bi izgledale spektakularne da mu njegovi prijatelji iz Speleološkog društva Karlovac ne pomažu kako sve to ne bi ostalo samo njihova tajna. Asistencija snimateljima u spelunkingu jednako je zahtjevna. Bez onih koji stvaraju prizorište, koji rukuju reflektorima i bljeskalicama, koji napinju užad i drže fotografa u najboljoj poziciji, ne bi bilo ni ekskluzivnih i predivnih prizora iz dubokih i mračnih špilja. Dinko dobro zna kako je fotografiranje zapravo crtanje svjetlom te govori da je upravo mrak njegova najveća prednost.  – To je kao da pred sobom imate crni papir na kojemu pokušavate nešto naslikati. Sam odabireš kadar, sam odlučuješ o količini svjetlosti koju ćeš usmjeriti prema cilju, odabireš motive i zapravo imaš potpunu slobodu. Izgleda to na prvu jednostavno, no bez iskustva, talenta i znanja teško uspijeva. Kad snimam krupne planove koristim isključivo bljeskalice koje su radio-kontrolirane. Imam ih tri, no često se događa da fotografije «opalim» s jednom ili dvije. Morate točno odvagati što želite dobiti. Svijet je odista skriven i kada na dnevnom svjetlu fotografirate morate imati dobro oko, a u špiljama sve se to multiplicira.  Stopićeve fascinantne fotografije otkrivaju svu ljepotu i čudesa najtamnijih i najskrivenijih rupa, špilja, kutaka... Izbor kamere ovdje je nerijetko u podređenoj ulozi spram izbora svjetlosti i bljeskalica.  Teško njegovim fotografijama odolijevaju i najpoznatiji svjetski mediji. Tako su ga u milanskome dnevnom listu Corriere della Sera proglasili jednim od najvećih umjetnika koji su uspjeli špilje prikazati kao umjetnička djela. Naslov njihove fotogalerije na internetskim stranicama, ali i u visokonakladnim novinama, najbolje to otkriva: «La Grotte come opere d’arte»! Biranim riječima i ogromnim prostorom predstavio ga je i britanski The Telegraph, a njegove fotografije špilje Tounjčice, pokraj Tounja, za njih su među najspektakularnijim ikada snimljenim.

>ljetna dokolica kriva za sve

 Spelunking je sve samo ne razonoda i opuštanje. Skriva brojne opasnosti, a od snimatelja zahtijeva i dodatne vrline. Dva su klimaksa koji su najdraži karlovačkom zanesenjaku u fotospelologiju. Prvi je kad iz špilje izađe živ, zdrav i neogreban, što psiholozi objašnjavaju kao osjećaj novoga rođenja i preporoda, a drugi je kad u miru pogleda rezultate rukovanja kamerom. To su mu posebno dragi trenuci koji se i njemu tek tada pokazuju u punoj raskoši o kojoj je samo predmnijevao i maštao prije nego što je otvorio zaslon fotoaparata i obasjao objekt snimanja.

Voli isticati kako “dok se u tami penješ po užetu imaš vremena o nekim stvarima razmišljati iz druge perspektive i dobiti bolji uvid u samoga sebe”.  Taj rođeni Karlovčanin većinu je profesionalnoga života proveo u Zagrebu, no po rođenju prvoga djeteta vratio se u mirniju atmosferu Karlovca. Speleologijom se bavi više od 20 godina. Rekreativno igra košarku, skija i vozi brdski bicikl. Početak ljubavi prema speleologiji opisuje poprilično ležerno.  – Bilo je to 1996., u kafiću sam sjedio s nekoliko prijatelja koji su se bili već neko vrijeme bavili speleologijom. Završila je moja druga godina na Građevinskom fakultetu u Zagrebu i nisam imao nikakve planove za ljeto. Oni su dogovarali ljetni kamp na Velebitu i pitali me bih li im se pridružio. To mi se učinilo poprilično zanimljivim. Sljedeći tjedan su mi pokazali osnove vertikalnih tehnika i bio sam spreman za avanturu. Bila je to ljubav na prvi pogled, koja je bivala sve žešća i zaraznija, koja ni nakon 21 godinu i više stotina «zarona» ne prestaje.

>pretplaćen na naslovnice

Ističe kako je najbolji dio istraživanja podzemlja otkrivanje novih podzemnih prostora, a tako su 1998. otkrili ulaz u jamu duboku 573 metra, koju su kasnije nazvali Olimp. Geološka pozicija Karlovca je takva da je smješten na rubu krškoga pojasa pa su samo jedan sat vožnje daleko mnoge špilje i jame. Odlučite li se na takav pothvat, najbolja priprema za špiljarenje je samo špiljarenje. Ponavljanje je majka znanja, s iskustvom dolaze sigurnost i opuštenost, a fizički i psihički napori lakše se podnose. Dinko ističe kako “dobra fizička sprema nije naodmet, pogotovo za savladavanja dubokih vertikala, ali nije presudna, dobra tehnika najčešće je puno važnija od "čiste snage”. Za sve te poduhvate potrebni su i nevjerojatna koncentracija i smirenost, nerijetko i prethodno dobro "ispucavanje" s prijateljima. Bilo na košarkaškome haklu, bilo na skijanju ili u nekom od kultnih lokalni kafića. Najveće priznanje za svoj rad Stopić je dobio pretkraj prošle godine. Fotografija koju je snimio osvanula je ne naslovnici Speleoprojectsova kalendara za 2018., koji se izdaje već 33 godine i sadrži presjek najboljih radova ponajboljih speleofotografa iz cijeloga svijeta, u prošloj godini.

 

 

 

Potpisi uz fotke

 

Špilja Tounjčica (Tounj, 2014.)

"Nagovorio sam ekipu da odemo fotografirati jamu Mandelaja u Oštarijama. Želio sam snimiti fotografiju koja mi se više od 10 godina 'motala' u glavi. Slijedom (ne)sretnih okolnosti taj dan smo završili u Špilji Tounjčici u Tounju, koja nas je počastila fantastičnim prizorom slojevite magle u špilji."

 

Jama Šlapice (Srednji Velebit, 2016.)

"Vertikale jame Šlapice su mi kolege opisivali spektakularnima. Godine 2016., za ljetnoga kampa, iskoristio sam situaciju te s uglavnom ženskom ekipom fotografirao jamu. Možda je to ključ uspjeha. Fotka  je poslije pobijedila na spele-ofoto natjecanju u organizaciji The Slovak Museum of Nature Protectiona te završila i na naslovnici Speleoprojectsova kalendara za 2018. "

 

Rokina bezdana (Jezerane 2015.) "Prva je jama u kojoj sam kao mladi speleolog prešao dubinu veću od 100 m. Poslije sam u njoj bio nekoliko puta, jer je  blizu Karlovca, a dobra je za trening vertikalnih tehnika. Spuštali smo se da bismo fotografirali jamu. Koliko god puta bio u njoj, ni ja ni moji kolege špiljari nismo primijetili koliko njena vertikala podsjeća na oko reptila. Fotografija se zove Zmajevo oko."

 

Okviri

 

Koja je najdublja jama u kojoj ste bili? "Lukina jama, u koju sam išao 2013. sa zadatkom fotografiranja. Nažalost, zbog komplikacija prilikom spuštanja došao sam samo do drugoga bivka, na oko 750 metara. Drugo jutro smo zbog nedostatka vremena morali krenuti van umjesto prema dnu, na dubinu 1431 metar. Žao mi je što je tako bilo, jer se takve ekspedicije vrlo rijetko organiziraju i pitanje je hoće li mi se opet pružiti prilika za spuštanje na njezino dno."

 

 

Koji su Vaši najveći  fotografski uspjesi? Moja fotografija pobijedila je na fotonatječaju 2013., koji se svake godine održava u sklopu Skupa speleologa Hrvatske. To me ponukalo da počnem slati fotografije na natjecanja, pa je, između ostaloga, jedna fotografija uvrštena u kalendar časopisa National geographic Hrvatska, za 2014., a dvije godine poslije druga na kalendaru za 2016. godinu. Portal Wired objavio je intervju sa mnom (a vrlo je popularan u Silicijskoj dolini), pa je Microsoft otkupio fotografiju iz jame Olimp i uvrstio je u svoju spotlight kolekciju za Windows 10. Fotografija iz jame Šlapice pobijedila je 2016.godine na najjačemu svjetskom speleološkome fotonatjecanju, u organizaciji The Slovak Museum of Nature Protection and Speleologyja, u kategoriji Beauty of Cave.

 

 

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.