Napisali. Nada Tušak i Borut Černelić

Foto: ChatGPP, Gemini, screenshot

Za vrijeme bivše Jugoslavije mnoge su obitelji stvarale ukusne i hranjive obroke od skromnih sastojaka. Takozvana jela siromašnih, koja zasigurno nisu zaslužila takav nadimak, nastala su iz nužde zbog zadanih okolnosti, ali su svojom jednostavnošću i autentičnim okusima postala dio kolektivnog sjećanja. Danas se smatraju simbolom topline, domišljatosti i tradicije, koju mnogi nostalgično oživljavaju. Jednako tako bilo je to i vrijeme kad se nije pitalo treba li dati vrijeme, trud, krv, znoj i suze za budućnost. Društvo bez zajedništva i zajedničkih ciljeva se polako, ali sigurno urušava i propada. Mi smo to razbijanje zajedništva doveli do savršenstva. Danas malo tko se pozna u jednom stubištu. Nitko nema ništa s nikim i još se time hvali. Ne može društvo opstati bez zajedništva i solidarnosti!

To su bila jednostavna jela i okusi bivše Jugoslavije. Jela su možda na prvi pogled bila skromna, ali su ugrijala tijela. I srca! Baš kao i omladinske radne akcije - slavimo baš ovih dana njihovu 80. obljetnicu

Jedno od najkarakterističnijih jela bio je slatki kupus bez mesa: lagano i zdravo jelo koje je postalo još ukusnije dodatkom luka, mrkve, paprike, češnjaka, rajčice i peršina. Među popularnim prilozima isticao se pire krumpir, pripremljen s prženim lukom i začinjen mljevenom paprikom, soli i paprom.

Znate li da se danas slavi 80. objetnica Omladinskih radnih akcija? Istih onih koje su zbližavale i gradile u 2. svjetskom ratu uništenu zemlju. Bilo je to vrijeme neimaštine, vrijeme u kojem su svi bili mršavi, tanani i nasmiješeni, vrijeme u kojem se nije pitalo a zašto to moramo raditi, ćemo to i teško nam je...

Kruh, mast i crvena paprika

Posebno mjesto u sjećanjima starijih generacija zauzima jednostavna kombinacija kruha, masti i crvene paprike, što se danas čini gotovo nezamislivim. Slično skroman, ali zasitan obrok bio je krumpir, kuhan u ljusci, poslužen sa sirom i salatom od svježe rajčice, idealan za vruće ljetne dane.

Među tradicionalnim jelima bila je i bosanska kljukuša, napravljena od naribanog ili na male komadiće narezanog krumpira, luka, brašna i začina, pečena do zlatno hrskave boje. Uobičajeno rješenje za doručak ili večeru bio je ustajali kruh, izmrvljen u kiselo mlijeko ili jogurt, koji je iznenađujuće oduševljavao čak i djecu.

Neizostavno jelo na stolovima bila je popara, više od 100 godina staro jelo od starog kruha, preliveno vrućom vodom ili mlijekom i obogaćeno sirom ili kajmakom. Zeleni grah, hranjiv i proteinima bogat obrok s dodatkom luka, mrkve i paprike, bio je jednako popularan. Slovenci su ga voljeli jesti s čvarcima i krušnim mrvicama.

Za brzi obrok domaćice su pripremale pržene šnite, zlatno pržene kriške kruha, koje su predstavljale ukusnu alternativu industrijskom mesu. Među toplim jelima popularna je bila i krumpirova juha, napravljena od luka, mrkve, soka od rajčice i odabranih začina.

Simboli održivosti, zdrave prehrane i nostalgije... ORA je i na tome počivala

Sladokusci su uživali u jabukama u kućnom ogrtaču, prženim kolutovima jabuka u tijestu za palačinke, posutim šećerom u prahu. Među najjednostavnijim, ali najupečatljivijim desertima bio je stari kruh s mlijekom i šećerom, koji je dočaravao osjećaj domaće atmosfere.

Na popisu ovih jela nalazi se i pita, napravljena od tankih slojeva tijesta, koji se nakon pečenja prelijevaju vrućom vodom, što joj daje karakterističnu meku teksturu i bogat okus.

Ova jela nisu bila samo odraz skromnih vremena, već i dokaz da se od jednostavnih sastojaka može stvoriti nešto izvanredno. Danas se vraćaju na naše tanjure kao simbol održivosti, zdrave prehrane i nostalgije, podsjećajući nas da su najljepši okusi često bili najjednostavniji.

REROVIZOR - 80. obljetnica radnih akcija u navodno omražemnoj Jugoslaviji

Društvo bez zajedništva i zajedničkih ciljeva se polako, ali sigurno urušava i propada. Mi smo to razbijanje zajedništva doveli do savršenstva. Danas malo tko se pozna u jednom stubištu. Nitko nema ništa s nikim i još se time hvali. Ne može društvo opstati bez zajedništva i solidarnosti!

Omladinske radne akcije izgradile su zemlju i karaktere

80 godina je od prve Omladinske radne akcije na prostoru bivše Jugoslavije. U sklopu zatiranja dobrih i isticanja samo loših stvari iz bivše države je i potpuno omalovažavanje dobrovoljnog omladinskog rada. Makedonci su jedni od rijetkih koji su u čast sjećanja na ORA-e obilježili 1. travanj, Dan Omladinskih radnih akcija.

Kažu da su prije 15-tak godina američki Indijanci počeli pokret culture cancel s ciljem čišćenja u kulturi i kolektivnom sjećanju čovječanstva ono što bi se trebalo zaboraviti. Čak su pokušali ukloniti Meštovićeve indijance jer kao previše romantično prikazuju indijance. Ali kulturu otkazivanja, brisanja i zatiranja svega dobrog je na našem prostoru HDZ doveo do savršenstva i na njoj je radio od svog osnutka, dakle puno prije nego spomenuti Indijanci. Ne samo da su revno zatrli sjećanje na dobre stvari iz prošlog sistema uspjeli su zatrti svu industriju kroz prijatizacijsku pljačku. Kad je SDP bio na vlasti radio je također na zaboravu.

Franciki Tušak, moj svekrvi u čast

Sjećam se što mi je moja draga svekrva Francika Tušak, zvana Fanika, Fana ( ja sam je zvala Gospa Fana) pričala o omladinskoj radnoj akciji poslije 2. svjetskog rata. Komad kruha i paradajz i pješke u Caprag ručno kopati kanale za odvodnju u močvarnom dijelu kako bi se teren isušio za gradnju prvih stambenih zgrada. Komarci, vrućina, nemogući uvjeti i mladost Siska, volonteri s rukama punih žuljeva, a velikog srca. Njoj u čast pišem ovaj post. Moja kćer Mia liči na nju.
Nije jedan post na Facebooku dovoljan da se nabroji što su sve izgradili ovi akcijaši. Dovoljno je samo da spomenem riječ NASIP. Da, nasipe oko Siska su izgradili mladi ne samo iz Siska, na tisuće njih! Da nije bilo izgradnje nasipa Galdovo, Hrastelnica, Palanjek, Topolovac i Budaševo bi bili jedno veliko jezero uz rijeku Savu.

U znak "zahvale" u Sisku nećete naći niti jednu jedinu ploču, natpis, nema baš ništa što bi bilo u znak zahvale za mladost koja je gradila Sisak. Evo jedno veliko HVALA! za njih! Sad će krenuti lavina kako sam jugonostalgičar, kako ovo, kako ono... Navalite! Brišite kolektivno sjećanje! Neka narod misli kako su se nasipi sami od sebe sagradili. Što ćete reći kad netko pita tko ih je i kada sagradio? Što ako netko zaključi da su nasipi uvjet postojanja dobrog dijela Siska i Posavine? Kažete li im da su to prirodna brda nastala sama od sebe? Kažete li im da su mladi Siska obične lijenčine i gotovani koji nikad nisu ništa doprinijeli Sisku pa i šire? Budući da prešućujete Omladinske radne akcije upravo im kažete: mladi, vi ste niškoristi!