U Solunu, drugom po veličini grčkom gradu, jeli smo vrhunski, obilno i lokalno – upola manje nego bilo gdje u našoj zemlji. Obišli smo nekoliko gostionica i restorana, kako u strogom centru grada, tako i u blizini najopsadnijih turističkih točaka, gdje bismo očekivali više cijene. No nismo vidjeli nikakvo pretjerivanje u cijenama hrane.

I ne samo cijene - o okusima njihovih jela sanjat ćemo još dugo nakon povratka.

Souvlaki

Počeli smo s osnovama – onim što su Grci savladali do savršenstva: souvlaki. U jednom od najpoznatijih i najposjećenijih grčkih roštiljnica u centru Soluna, Savvikosu, dobili smo kompletan obrok za 4,20 eura. Mekana pita, svježe pečeno meso, pomfrit, povrće, tzatziki i maslinovo ulje - sve to zapakirano u savršenu foliju koja vas zasićuje kao pun obrok.

Obilni okusi grčke kuhinje

Također smo posjetili dva visoko ocijenjena grčka restorana u gradu, Allos Tropos i Kanoula. Oba su bila puna lokalnog stanovništva — što je uvijek dobar znak — a u oba je također jelo dosta turista. 

U konobi Allos Tropos cijene glavnih jela poput musake, punjenih paprika, janjetine iz pećnice, svježe pripremljene ribe, ali i grčkih specijaliteta poput popularne grčke tiganije (piletina ili svinjetina pripremljena u tavi i na maslinovom ulju) kretale su se između sedam i devet eura, uključujući i priloge. U međuvremenu, salate, poput najpopularnije grčke i kretske salate dakos, bile su između pet i šest eura.

Taverna Kanoula, jedno od najpopularnijih kulinarskih utočišta u Solunu, redovito na vrhovima ljestvica najbolje ocijenjenih gradskih taverni, nudila je spomenute grčke specijalitete za samo euro-dva više od spomenutih cijena.

Čak su i cijene njihovih odabranih kulinarskih specijaliteta, poput jetrica peradi na maslacu s lukom, grožđicama i rižom ili svinjskog filea sa suhim šljivama, bile niske - između 9 i 11 eura. Usporedbe radi, recimo da u Zagrebu cijene sendviča danas već dosežu deset eura.

Ljubav prema hrani, ne samo prema novcu

U našim grčkim slučajevima, pak, radilo se o posluživanju u pravim restoranima, s autentičnim lokalnim ambijentom, grčkom glazbom, ljubaznom uslugom i kvalitetnim namirnicama, a ne u restoranima brze hrane. Onu u kojoj miriše na dom, u kojoj vam na stol na dolasku donose besplatnu bocu vode, a na odlasku vam natoče čašicu domaće rakije.

Iako su konobe bile pune, posluga je posvuda bila opuštena i istinski prijateljska - bez onog nervoznog prizvuka koji nam ovdje ponekad serviraju uz ručak. A hrana... pripremljena s istinskom ljubavlju prema grčkoj kulinarskoj tradiciji.

 
Zaključili smo da Grčka još uvijek može očarati pristupačnom domaćom kuhinjom koja razumije život. A najbolje je što ne plaćate s osjećajem da ste uzalud izgubili pola godišnjeg odmora.

Čak smo i na turističkim mjestima, primjerice u neposrednoj blizini kraljevskih grobnica u gradiću Vergini, ručak plaćali sedam eura.