VIDEO: Nema predaje za Juru koji se vozi u samom vrhu Classica, a već dva motora u Nissanu su promijenili

LIJEPA NEDJELJNA PRIČA IZ BIVKA: Nakon točno pola Dakra Jura Šebalj našao je malo vremena i za društvene mreže te istresao dušu. NEMA PREDAJE!

-

VIDEO: Nema predaje za Juru koji se vozi u samom vrhu Classica, a već dva motora u Nissanu su promijenili Juraj Šebalj / FB
14. 1. 2024

- Pola Dakra smo završili. Krenuo sam s iskustvom iz Tunisa koje je neprocjenjivo, no na Dakru je sve pomnoženo s pet.
Svaka komponenta auta jako trpi. Prosjeci brzine koje nam je postavio organizator su prilično brzi i ako želiš biti u rezultatu (a želimo), onda pokušavamo držati taj ritam. Nakon što prođe 50 automobila ispred tebe, staza je raskopana, pijesak jako mekan i osuđen si na lošije uvjete. U road booku ima puno informacija, ali ne sve, tako da moraš biti spreman na iznenađenja. Dakar nije samo pustinjski pijesak kao što se prikazuje na TV, u 70 % slučajeva si na tvrdoj i zajebanoj podlozi koja je nepredvidiva.

Pijesak je opet druga priča. Ujutro je relativno tvrd, radi vlage, no između 11 i 13 h postaje jako mekan i tu se ukopaš kad si rekao keks. Da povučem paralelu s glisiranjem. Ako ne “izglisiraš”, odnosno nemaš brzinu veću od 30 km/h, ukopavaš se, s tim da je prvim posadama sve čisto, a nama sa slabijim autima razrovano. Prevedeno u vožnju, kao da pokušavaš s malim gumenjakom pičiti za velikim brodom koji ti je ostavio valove. I onda te ima na sve strane. Znate kako trajekt Petar Hektorović zanjiše ribare na Dalmatinki? E mi smo ti ribari!
To su uvjeti koji su jako teški za motor jer na tom puderastom pijesku auto pri 40 km/h nekada jedva ubrzava. I kada tako voziš konstantno recimo 100 km, nešto mora otići. Veliki okretaji, mala brzina i strašan napor.
Treći motor koji smo ugradili nismo otvarali na Bosch pumpi, ostavili smo ga slabijeg - potpuno serijski i iako ima manje snage - ne diže temperaturu tako da idemo s njim do kraja. BTW, još jedan motor je kolega u timu pokopao, radi se o istom kvaru i više nemamo niti jedan rezerve. Zanimljivo je da prošle godine ni jedan auto od 10 u timu nije stao, no vrijeme je bilo puno hladnije i bilo je jako puno kiše, tako da su se motori dobro hladili. Ove godine je vruće i to im očito smeta. Zadnji motor koji smo stavili u auto bio je strateška i ispravna odluka dečkiju iz Tecnosporta. Radi se o talijanskom timu koji radi aute isključivo za Dakar Classic. Treći motor su počeli ugrađivati prije maratonske 48 satne etape u 10 navečer i upalili smo ga drugo jutro 5 minuta prije starta. Da budem iskren, bio sam spreman na odustajanje, međutim, na prvo paljenje ovaj je proroktao i mi idemo dalje. Vida i ja smo se rasplakali od sreće - doslovno (onak ko najgore dvije pičkice kad im nešto krivo kažeš), sjeli u auto i otišli u svom vremenu na sljedeći test. Često timovi gledaju prvo financijsku, a onda sportsku stranu, no ovi ljudi su sa svim srcem unutra. Adam, Max, Ricardo, Luca, Alessandro, Alfredo, Angelo, Alessio i Mario su zasluži spomenik. Nakon toga smo ostali bez kočnica jer nam je devin grm podrapao gumeni lajtung, zatim je motor puštao ulje, jer je neko crijevo ostalo stisnuto i tu smo popušili najviše kaznenih bodova i pali u poredku, ali najvažnije da smo nastavili.
Sada na pola relija, dečki popravljaju sve sitne i krupne kvarove i sutra idemo dalje. Imamo još 6 nepredvidljivih dana i sve je moguće. Idemo istim tempom i maksimalnom koncentracijom.
Dobra stvar je što dobro jedemo i spavamo (moja mama je sigurno mirna sad) i tu smo se dobro organizirali. Odvojeni smo od ostatka ekipe, svaki u svom šatoru. Iako je u Bivuacu nesnosna buka (agregati, turiranje, lupanje) - jer se auti popravljaju noću, ja sam smislio kako čopiti 6-7 sati konstantnog sna. Zveknem tabletu za spavanje od nekih biljaka, stavim slušalice s noise cancelingom - Huawei Freebuds 2 Pro koje su savršenstvo bez mane. Imaju specijalne gumice i doslovno te odvoje od vanjskog svijeta. Utonem u dubok san u roku od 5 minuta i ujutro sam svjež i naspavan. Kamioni doslovno prolaze kraj mene, a ja krmim snom pravednika. Redovito pijemo elektrolite, vitamine i sve ostale gluposti i fizički dobro funkcioniramo. Imamo čak i specijalni pripravak protiv spavanja na bazi aromatičnih ulja. Napravljen je za vozače i malo špricnem po vratu, otvori vene i taj čas te razbudi. Luda stvar.
Ljudi su ovdje jako gostoljubivi i dobro se osjećamo u Arabiji, vidim da je par vas komentiralo, da gdje nam je HR zastava, no nažalost radi situacije u svijetu je organizator zabranio isticanje nacionalnih obilježja, no mi našu imamo sa sobom i bit će u kadru kada i ako dođe vrijeme za to.
Moj suvozač Ivan Vidaković je prošao brz tečaj Dakar kod Saše Bittermana i uštimavamo se sve bolje i bolje svaki dan. Suvozači su uvijek u drugom planu, no uvijek napominjem, bez njega ništa, on obrađuje sve informacije i daje mi konačna rješenja što me čeka ispred “Smanji brzinu”, “Drži gas”, “Drži ovaj kurs”, itd, itd. Ima ispred sebe 3 uređaja i dvije knjižice i u jednom danu obradi više informacija od tete na šalteru porezne uprave u jednom mjesecu.
Dakar Classic se boduje na tri različita načina, jedan je ispit točnosti - to su tablice prosječnih brzina kojih se moraš držati, što stvarno nije lako. Iako imam trkaće iskustvo koje jako pomaže, ovdje moram predvidjeti u vremenu i prostoru mogućnosti sebe i auta. Imamo specijalni uređaj - Crisartech, koji te navodi koliko si prebrz ili prespor, pa jednim okom gledaš uređaj, a drugim okom cestu, a Vida mi daje informacije o sporim zavojima gdje bi prosjek mogao pasti. U praksi voziš konstantno recimo 80 km/h i dolaziš na kompliciranu sličicu raskrižja. Jedan km prije toga nabijem gas, dignem prosjek prođem kroz "sranje" i na izlazu iz kamenjara, dine i slično molim boga da sam još u nuli sa zadanim vremenom. Ti ispiti su dugački od 30-120 km i traju li ga traju. Organizator nasumično postavlja 10-30 check pointova gdje mjeri tvoju predviđenu poziciju. Malo je komplicirano, ali je i meni je bilo na početku:)
Drugi dio testa je navigacija. Imamo stotinjak navigacijskih točaka koje su opisane samo distancom i azimutom, koje negdje u daljini moraš pogoditi. Nema koordinata. Najjednostavniji put je onaj “ravno”, koji je moguć samo na ravnom platou, no mi se vozimo između dina i doslovno moraš obilaziti lijevo-desno i brzo izgubiš orijentaciju koliko si km stvarno prošao i kud moraš ići. Često pratiš tragove gdje ide većina, ali te to može i zeznuti. Te točke su široke od 200 do 800 metara. Ona posada koja je napravila najmanje km i pogodila sve točke je najbolje plasirana. Ambiciozne posade su krenule posred dina, što je veliki rizik, jer su dine s druge strane često odrezane i doslovno voziš uzbrdo i odjednom više nema tla pod nogama. Nekoliko posada je već odustalo i dobro razbilo auto s trzajnim povredama vrata.
Ja se držim nekog kompromisa. Ne penjem se na na oko opasne dine, ali dajem maksimum. "Cmiljimo" nekada uzbrdo jako polako i do sada nije bilo nepredviđenih situacija, no zato gazimo kroz travu, kamenje, itd u nadi da držiš isti kurs. Ako sve prođe kako spada - udarci, devina trava, grbe, mekani pijesak, odrezane dine, onda si prvi, no to auto ne može izdržati i naravno da obilaziš po nekom unutarnjem osjećaju. Do sada smo na navigaciji bili dobri (par puta među prvih pet), no rezultat je da smo zviznuli crijevo kočnica, manžetu i dobro stukli zaštitnu ploču ispod auta. Klasična Dakar utrka je obilaziš dine i juriš, a mi pičimo što ravnije. Fora izazov.
Treći test je skupljanje točaka po dinama, zove se “The dune test”, tu se odvajaju naši 4x4 auti od avanturista s dva pogona. Oni imaju “chicken way” da izbjegnu tu rutu, ali zato dobivaju puno kaznenih bodova i nemaju šanse u plasmanu. E tu bi ja nažalost bio s Pandom. Ona ima uske kotače i nije "ozbiljan" auto za Dakar. Doći s njom do cilja preko "chicken waya" i konstantnog šlepanja je moguć i zapravo puno lakši od ovoga što trenutno radimo.
Do sada smo rezultatski relativno dobro stajali. Trenutno smo na 16. mjestu, pokupili smo previše kaznenih bodova na maraton 48 sati stageu, kada smo ostali bez kočnica itd (1h kašnjenenja). Bez toga bi bili na 8. mjestu, ali što je tu je. Shvatio sam filozofiju i odvojilo se nas dvadesetak posada koji trčimo za rezultatom. Iskustvo od zadnjih tjedan dana je debela knjiga pješčanih mudrosti koja će nam jako pomoći u nastavku, no Dakar je jako nepredvidiv i pojma nemamo što su nam sljedeće pripremili. Sutra rano ujutro startamo i idemo istim tempom dalje.
Etogac, danas je dan odmora, pa imam više vremena za natipkati situaciju onako iz glave i iz srca. Sve što radimo snimamo i idući tjedan ide van prvi video na Youtube kanal od Auto marketa. Samo da dođemo do signala pa da jednu tonu materijala iskrcamo na server.
Vida i ja se zahvaljujemo svima na podršci, našim obiteljima što nas trpe, svim medijima na praćenju i svim sponzorima koji su vjerovali u ovaj projekt. Sada idemo u drugih 50%, čeka me čišćenje auta, pranje veša, saniranje opreme za snimanje, malo odmora i ujutro pun gas!
Ajd živjeli! #nemapredaje

 

 
 
 
 
 
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Objavu dijeli Juraj Šebalj (@juraj_sebalj

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.