Napisao: Igor Stažić

Nakon izborne pobjede u Mađarskoj, Péter Magyar najavio je „novo doba“ i reset odnosa s Hrvatskom. No iza blještavih najava stoje stari, dobro poznati problemi: odbijanje izručenja šefa MOL-a Zsolta Hernádija te simbolika karte tzv. Velike Mađarske, koju novi lider mirno naziva „normalnom povijesnom kartom“.

Skepticizam u Zagrebu raste. Magyar je politički proizvod Fidesza, nasljednik retorike svojeg mentora Viktora Orbána, zbog čega ga i nazivaju „malim Orbánom“. Njegov nacionalni naboj i odnos prema povijesnim kartama gotovo su preslika Orbánovih nastupa na skupovima i nogometnim utakmicama, gdje se uporno priziva „zlatno doba“ prije Trianona.

Hernádi – pravomoćno osuđen, ali i dalje siguran u Mađarskoj

Iako je Zsolt Hernádi pravomoćno osuđen u državi članici EU-a zbog korupcijske afere INA – MOL i za njim postoji Interpolova crvena tjeralica, Magyar ga opisuje kao čovjeka koji je „nepravedno osuđen“. Najavljuje da će se slučajem „detaljno pozabaviti“ tek nakon preuzimanja vlasti, podsjeća na arbitraže i osporava presudu protiv Ive Sanadera, koju smatra neobjektivnom.

Za razliku od bombastičnih poruka o mogućem izručenju bivših moćnika poput Zbigniewa Ziobre ili Nikole Gruevskog, u Hernádijevu slučaju nema obećanja. Umjesto pravosudne suradnje, nazire se tvrdo pregovaranje o odštetama, energentima, Janafovu naftovodu i sigurnosti mađarske opskrbe neruskom naftom.

Karta koja ne nestaje: gdje je tu Hrvatska?

Posebnu nelagodu u Hrvatskoj izaziva Magyarev odnos prema karti tzv. Velike Mađarske, koja uključuje dijelove današnjeg hrvatskog teritorija. Dok Hrvatska očekuje jasan otklon od povijesnog revizionizma, Magyar ponavlja staru Orbánovu liniju – karta je, tvrdi, tek povijesni prikaz „zlatnog doba“.

Pritom se prešućuje ključna povijesna činjenica: Hrvatska nikada nije bila dio „Velike Mađarske“, nego zaseban politički subjekt u okviru dvojne monarhije, s vlastitim suverenitetom, za razliku od, primjerice, Transilvanije. Upravo zato prizori šalova i transparenata s tim kartama u Budimpešti i na stadionima izazivaju opravdani oprez u Zagrebu.

Za Hrvatsku su stoga dvije stvari presudne: hoće li Péter Magyar konačno izručiti Zsolta Hernádija i hoće li prestati simboličko mahanje kartama na kojima Hrvatskoj – ni povijesno ni politički – nije mjesto. Poznavajući politički put „Orbánova miljenika“, malo je razloga vjerovati u radikalni zaokret. Umjesto revolucije, sve više se čini da Mađarska mijenja lice, ali ne i smjer.