Darija Aslamova budi ponosna, Robert Valdec bio je NOVINARČINA, ljudina, čovjek, profesionalac i ono najvažnije, tvoj suprug - zbogom Robi
Zbogom iskreni i pošteni čovječe! Kad genijalca društvo stigmatizira i učini marginalnim onda je ovaj tvoj krik, urlik razuma. Pozvao si nas sve da budemo normalni, baš onakvi kakav si bio.
Živio si pravi, a ne izmišljeni život, ušao i u ludnicu kao novinar da bi dokazao u kakvom ludom svijetu živimo. I nisu te pustili kad si iskreno priznao da si novinar i da želiš samo istražiti: - A tko je tu lud?
Iskreno saučešće Obitelji i svima koji su znali tko je tko u profesiji, u novinarstvu, u životu... Počivaj u miru Božjem Brother in Arms!
Goran Šeki Šerbula
Napisao: Branko Kuzele
Danas je prestao životariti Robert Valdec, jer umro je onih dana kada su se jedna za drugim počela zatvarati vrata novinskih redakcija koje je svojim reportažama, emisijama i izvještajima s ratišta uzdizao.
Postao je nepoželjan, jer se novinarstvo i izvještavanje s terena svelo na google maps i google earth aplikacije koje su za stolom pregledavali instant novinari u potrazi za što uvjerljivijim opisima koje su trebali dodati agencijskim vijestima.
Robi je bio neugodan svjedok toga što znači biti reporter, što je to profesionalna požrtvovnost koja počesto vodi u samouništenje za ljubav poziva.
Kružila je fama da je divlji, težak za suradnju, konfliktan, a on je čitavo vrijeme bio samo ono što Valdec treba biti - svoj.
Svjedočio sam njegovim mnogobrojnim pokušajima da se vrati u medije nakon što je zakoračio van karusela, jer nije mogao podnijeti društvo na vrtuljku u kojem su od straha pred terenom i sukobom vrištali uredski novinarski gnomovi nenavikli na izlazak van sigurnosti zone komfora koji pruža redakcija.
U jednom trenutku njegovo veliko srce jednostavno je puklo. Bilo je preveliko za ovu našu skučenu selendru.
Robi, zajedno smo proveli dane i noći, bilo nas je svugde, delali smo pizdarije i bili prijateli. Znao si popizditi, biti neugodan, ali ne i vulgaran, sterat me u materinu i drugi dan nazvati i reći da si bil malo nervozan, ali smo prijateli pa ti ne bum zameril. I nisam. Žal mi je kaj je tak ispalo. Jebiga bratec, ovaj put je onaj gore zavikal 'naklje' i više se nisi zdigel. Ošel je i tvoj deveti život prijatel. Niš, pozdravi Mrvicu i Kukca i napravi reportažu odozgo da čujemo kak je. Fala ti za prijateljstvo. Ispraćam te s tvojom pesmom. Bum si zapopeval ko kad smo se znali u zoru vraćati domeka. Bok!
