Napisali: Janoš Pečnik i Igor Stažić

Snimili: Romeo Ibrišević i Janoš Pečnik

Sjećam se kako smo u osnovnoj školi, ujutro, ocjenjivali automobile naših roditelja koji su bili parkirani u dvorištu s ostalom djecom iz Malina. Iz nekog razloga, jedini automobil kojeg se sjećam među njima je crni Opel Frontera. Možda zato što sam se jako volio družiti s tom djevojčicom koju je Frontera uvijek dovodio u vrtić. Ali uglavnom zato što je Frontera vjerojatno bila jedini SUV među njima u to vrijeme.

Poznato ime vratilo se u Opelove redove. Nekada im je partner, a i uzor s kojim su dijelili i 4x4 pogon bio Isuzu. Sad su shvatili da trebaju nešto posve novo, baš ono gdje puca Dacija i to sa Dusterom, možda čak i nešto većim Bigsterom Nova Frontera nosi samo staro veliko i znano ime, sve ostalo je bitno drukčije.

Nema kao stara off road aspiracija, već udara tamo gdje u Opelu misle da ima najviše mjesta. Osmislili su automobili SUV naglaska kojeg su namijenili ponajprije mladim i urbanim familijama, a s rješenjima i 7 sjedala jasno su dali na znanje koji im je target.

Na papiru, Frontera izgleda nevjerojatno isplativo u usporedbi s Opelovom skupljom Mokkom. Frontera je puno veća, ne štedi previše na opremi, izgleda pristojno i ima opciju hibridnog i čisto električnog pogona s vrlo malom razlikom u cijeni između njih. U stvarnom svijetu, ispunjava to obećanje, iako kvaliteta materijala i dizajn interijera malo snižavaju ton.

Frontera dokazuje da možete imati dobar izbor pogonskih sklopova, pristojnu praktičnost i atraktivnu cijenu.

O Opel Fronteri

Ime Frontera možda nije najupečatljivije u Opelovoj povijesti, ali je itekako znano. Najnoviji model koji nosi tu oznaku je SUV poput svog prethodnika iz devedesetih - i po veličini se nalazi u ponudi tvrtke između Mokke i Grandlanda.

Robustan, visok automobil s velikim gumama. U to vrijeme, s Fronterom ste se definitivno više isticali među svim Golfovima, Favoritom i još uvijek Yugićima nego što se danas ističete s Touaregom, na primjer. Sjećam se da sam puno pričao o ovom automobilu i u jednom trenutku sam čak imao i model. Original je u osnovi bio Isuzu, koji se specijalizirao za pickupove i SUV-ove. Znatno jeftiniji od terenskih institucija poput Land Cruisera ili Defendera.

Ali i dalje je imao pogon na sva četiri kotača s reduktorom. Bio je usporediv s Vitarom, na primjer. Nova Frontera pridružila se širokom asortimanu posve novih Opela, a sve nekako grubo vizualno i tehnološki asocirajući na modele Mokka i Grandland. Ovaj potonji tek se treba pojaviti krajem godine. Osovljen je na platformi Stellantis 'Smart Car' ,koju dijeli s Citroënom C3 i e-C3, plus C3 Aircross. Frontera izravno zamjenjuje zastarjeli Opel Crossland s malo većom karoserijom i robusnijim stilom.

Više od trideset godina kasnije, ime se vraća, i znam da su se mnogi spoticali o novi Opelov crossover kojem je dodijeljeno. Nova Frontera zadržava neke od vrijednosti originala, ali s pomalo izmiješanom hijerarhijom. Terenske sposobnosti ne dolaze u obzir, a prostorna udobnost, ekonomičnost i konvencionalnost za svakodnevni obiteljski život su u prvom planu.

Opel je za Fronteru koristio platformu Smart Car matične tvrtke Stellantis (koja nema veze s markom Smart), što znači da ima samo pogon na prednje kotače, za razliku od stare Frontere s pogonom na sva četiri kotača. Zahvaljujući fleksibilnosti platforme, postoje benzinsko-hibridne i potpuno električne opcije, tako da bi teoretski trebala postojati Frontera koja će odgovarati većini obitelji. Postoji i varijanta sa sedam sjedala - nešto što Mokka i Grandland ne nude.

Prostrani crossover baziran na kompaktnoj klasi

Vjerujem da je teško zamisliti gdje Frontera uopće pripada. Tehnički, to je i dalje kompakt, poput Mokke, ali je znatno rastegnut. Frontera je stoga pragmatičnija i utilitarnija u smislu ponuđene prostorne vrijednosti. Duga je 4.385 milimetara i 234 milimetra duža od Mokke. Međuosovinski razmak je također dobrih deset centimetara duži (2.670 milimetara).

Unatoč bliskoj povezanosti s drugim Stelliantis modelima, Opelov dizajnerski tim napravio je sjajan posao dajući novoj Fronteri poseban vanjski dizajn pun detalja izvedenih iz ostalih modela. To uključuje gore spomenuti 'Vizor' raspored svjetala i rešetke, s novim podijeljenim dizajnom stražnjih svjetala koji daje dodatnu kritičnu razliku između njega i njegovih francuskih rođaka.

Onda možete zamisliti da je iznutra znatno prostranije. Zapravo, po ovoj cijeni morat ćete se potruditi pronaći prostraniji automobil, a kod hibrida, za dodatnih 850 eura, postoji čak i opcija sedam sjedala, što testna Frontera nema (ova moraju biti vrlo hitne prirode, unatoč prostranosti).

U unutrašnjosti će Frontera dolaziti s rasporedom s dva zaslona inspiriranim dizajnom prednjeg kraja automobila 'Vizor'. Dizajn nadzorne ploče zadržava neke fizičke kontrole za sustav grijanja i ventilacije, što Opel opisuje kao "čisto, detoksicirano korisničko iskustvo". Ispred male ručice mjenjača ima dosta spremišta za male predmete, uključujući mjesto za bežično punjenje telefona.

​​Unatoč duljini od 4.380 mm (168 mm dulja od Crosslanda), Opel Frontera ima nešto manji prtljažnik od svog prethodnika s 450 litara. Međutim, spustite stražnja sjedala i Frontera ima tovarni prostor od 1600 litara koji odgovara Crosslandu.

Prednja sjedala su pristojna, vozački položaj je uspravniji nego u Mokki, na primjer - s dobrim pogledom naprijed i nešto lošijom vidljivošću prema natrag. Još veći plus je nesumnjivo prostor na stražnjem sjedalu, s betonskim prostorom za glavu i noge, gdje ne bih imao problema preživjeti putovanje sa 182 centimetra. Frontera nije široka, tri odrasle osobe se teško uguraju straga, a nema puno prostora ni između vozača i suvozača.

Prtljažnik je velik i iste je veličine za električni i hibridni model s pet sjedala. Sa 460 litara, dovoljno je za većinu obitelji, ali nije baš toliko kao u Daciji Duster Hybrid (496 litara). Stražnji red sjedala dijeli se u omjeru 60:40, a pomična podnica prtljažnika znači da je možete postaviti u razinu s rubom prtljažnika. Preklopite stražnja sjedala i prtljažnik se proširuje na pristojnih 1600 litara.
Prtljažnik ima 1600 litara s preklopljenom stražnjom klupom. S obzirom na prostorni potencijal u drugom redu sjedala, nedostaje mu fleksibilnosti. Govorim po sjećanju, ali mogućnost kliznog drugog reda činila bi mi se puno zanimljivijom opcijom od svakako malo preoptimistične ideje o trećem redu sjedala.

U modelu sa sedam sjedala dobivate maksimalni prtljažnik od 1400 litara sa svim uklonjenim sjedalima - iako se to smanjuje na 370 litara sa spuštenim trećim redom. S trećim redom na mjestu, u prtljažniku gotovo da i nema mjesta za torbe - zapravo, Opel ne navodi kapacitet prtljažnika za ovaj raspored.Ovdje mogu početi govoriti o mjerama uštede koje su u nekim trenucima prilično očite kod Frontere. Ne zaboravite, radna Mokka je nešto jeftinija, ili s istim motorom čak tisuću i pol skuplja.

Gdje je ušteda najuočljivija?

Ipak, ne mislim da su oblici pogrešni. Iz nekih kutova, srodstvo s Citroënom C3 Aircross je očito. Sprijeda, s naznakom robusnosti i Opelovim vizirom, ostavlja dovoljno dobar dojam na mene. Ušteda je očitija u goloj unutrašnjosti, gdje nedostaje atmosfere. Donekle, u tom pogledu nedostaje masnoće - Fiat je, primjerice, s Grande Pandom dokazao da je moguće uštedjeti i na druge načine.

Obloge vrata izrađene su od najsivije i najdosadnije plastike, ali volan se u rukama osjeća jeftino. Primjerice, moram umetnuti ključ u bravu, što je više svojevrsni relikt. S druge strane, cijela stvar funkcionira prilično robusno - ovisno o kutu gledanja i vašim očekivanjima. Uostalom, marka Opel ima prilično utilitarnu i germansku atmosferu. Mogu zamisliti da će mnogi ljudi lako prežvakati gore navedene "kompromise". Pogotovo oni koji kupuju novi automobil nakon dugo vremena.

Korisničko iskustvo je također relativno jednostavno. Kontrole klime nalaze se na namjenskim prekidačima, što znači manje mogućnosti za frustracije u smislu korisničkog iskustva. Infotainment sustav je najjednostavniji među Opelovim modelima, ne krade puno pažnje i uglavnom je namijenjen multimediji. Naravno, lako se može spojiti i Carplay ili Android Auto i problem je riješen. Pored njega je vozačev zaslon instrumenata istih dimenzija, na kojem su informacije također lijepo raspoređene i jasno prikazane.

Dostupan i s električnim pogonom, ali sad smo testirali verziju sa snažnijom verzijom trocilindričnog benzinskog motora

Frontera je zanimljiva zbog mogućnosti električnog pogona s dvije opcije baterije, što, uz subvenciju, snižava cijenu benzinske verzije. Benzinska Frontera dostupna je i s dvije verzije sveprisutnog 1,2-litrenog blago elektrificiranog trocilindričnog benzinskog motora. Motor koji pokreće i Grandland ili Peugeot 5008, na primjer, i čini se puno prikladnijim za Fronteru. U oba slučaja kombinira se sa šesterostupanjskim automatskim mjenjačem koji snagu prenosi na prednje kotače. Nema opcije za ručni mjenjač - vjerojatno zbog elektrifikacije.

Performanse, ubrzanje od 0 do 100 km/h i maksimalna brzina

Frontera Hybrid kombinira 1,2-litreni trocilindrični motor s turbopunjačem i elektromotor za 99 KS i 205 Nm okretnog momenta ili 134 KS i 230 Nm. Manje snažna verzija ubrzava od 0 do 100 km/h za 11 sekundi prije maksimalne brzine od 180 km/h, dok snažnija verzija za devet sekundi može dosegnuti 200 km/h.

U okviru ideje blagog hibrida, sustav je snažan i trebao bi moći voziti na struju do jednog kilometra (prema iskustvu, naravno, samo kada se promet stvarno kreće puževom brzinom). Ima elektromotor od 21 kilovata (u kućištu mjenjača) s 55 njuton metara okretnog momenta, bateriju kapaciteta 432 vat sata, dok trocilindrični motor može podnijeti oko 100 kilovata i 230 njuton metara maksimalnog okretnog momenta. Ukupno 107 kilovata (145 konjskih snaga) i 230 njuton metara maksimalnog okretnog momenta.

Opel je nešto vozniji i bolje kontrolira podvozje nego Citroën C3 Aircross (koji ima Citroënov Advanced Comfort Suspension s progresivnim hidrauličkim jastucima), ali kao što biste i očekivali, Frontera nije automobil koji biste vozili radi zabave. Također se ne pretvara da je pravi terenac poput starog modela s pogonom na sva četiri kotača.

Frontera nikada neće biti nešto u čemu ćete uživati ​​u zavojima, ali ključno je da se ne raspada pri samom pogledu na zavoj. Zapravo, naginjanje karoserije je dobro kontrolirano, a prednji kraj ima pristojno prianjanje. Električnu verziju smo u zavojima smatrali sigurnijom od hibridne, moguće zbog niskog položaja teške baterije u karoseriji. Iako je upravljač lagan, zahtijeva malo više pokreta nego što biste očekivali, dok su kočnice malo nepouzdane, a šesterostupanjski automatski mjenjač je spor za dodavanje gasa.

Pragmatičan i kada su u pitanju vozne karakteristike

Kalibriranje voznih karakteristika automobila ovog tipa nije lak zadatak. Svojom prostranošću prikladan je za duža putovanja i često će djelovati kao primarni obiteljski automobil, ali s druge strane, provest će i puno vremena u gradu. Zatim tu je izazov višeg težišta, a naravno, ograničeni budžet i ograničenja platforme vise nad svime.

Opel je tome pristupio trezveno. Šasija, koja je u kombinaciji s visokoprofilnim gumama taman dovoljno opuštena, znači mirnu vožnju preko usporivača i neravnina u gradu. Karoserija se doduše pomiče, ali nema puno uznemirujućeg tresenja (čitao sam iz iskustava kolega da je dodatna masa ovdje dobra za električnu verziju). Frontera je manje sigurna preko neravnina na otvorenoj cesti, ali se ne smije u zavojima, ima nagib pod kontrolom, a i prianjanje. Osjećaj na anemičnom upravljaču ne ispunjava me pretjeranim povjerenjem.

Preporučujem snažniji pogon za dodatnih tisuću radi udobnosti, jer s rastućim zahtjevima desne noge, buka trocilindričnog motora također se brzo povećava, a ne uvijek se ponaša na najrafiniraniji način (električni dio pogona ima istu snagu). Mjenjač je također malo glomazan, ali opet - ništa šokantno s obzirom na umjerena očekivanja i cijenu. Snažnija Frontera ne čini se toliko sporim automobilom u svom kontekstu (devet sekundi do stotke), a tijekom testa sam u prosjeku trošio 6,1 litru goriva na 100 kilometara. Još uvijek pomalo oskudna ponuda pogonskih sklopova na strani motora s unutarnjim izgaranjem ne čini se ni problematičnom u tom smislu.

Inače, zvuk motora na autocesti ne prigušuje buku guma i vjetra, što je već prilično izraženo pri većim brzinama. Gume se čuju i kada se opterećenje primijeni u zavojima. Ali da, Frontera ima fokus okrenut u pravom smjeru prilikom vožnje, lijepo je uravnotežena i prilično se dobro ponaša i u gradu i na putovanjima autocestom.

Samo 4 tisuće eura razlike između početne i najskuplje verzije

Benzinska Frontera je kompaktna. Cijena počinje od 20.990 eura, dok snažniji trocilindrični motor sa skupljim GS paketom opreme košta 24.990 eura. GS donosi mnogo opreme koju danas već uzimamo zdravo za gotovo. Uključuje ljepše obojenu karoseriju, unutrašnjost s, primjerice, središnjom konzolom, LED rasvjetom i infotainment sustavom (početna Frontera ima samo stalak za telefon), automatski klima uređaj i neke druge elektroničke dodatke te prošireni niz sustava pomoći (npr. održavanje vozne trake i prepoznavanje mrtvog kuta). Električna Frontera košta od 25.490 do 31.290 eura (tj. ispod 20 tisuća sa subvencijom).

Usporedba dimenzija Opela, Dacije i Citroena

Model                 Duljina          Širina     Visina     Međuosovinski razmak

Opel Frontera direktni suparnici
 

Dacia Duster
Nedavno revidirana sa više stila i sofisticiranosti nego ikad, Dacia Duster je auto koji treba pobijediti u konkurenciji pristupačnih SUV vozila. Uskoro kreće u prodaju, a bit će dostupan s benzinskim i hibridnim pogonskim sklopovima.

Ford Puma
Ford Puma mrvicu je manji od Frontere, ali je sofisticiraniji i nudi briljantno iskustvo vožnje. Nedavno ažurirana Puma također će imati više tehnologije i na kraju imati EV opciju, baš kao i Frontera

Citroën C3 Aircross
Sljedeća generacija Citroena C3 Aircross transformirat će se iz SUV-a u veći i vrijedniji model nego prije. Dijelit će platformu s novom Fronterom, a nudit će se sa sedam sjedala.

PREDNOSTI I MANE

PLUS

MINUS

 
Osnovni podaci

Tehnički podaci

Naša mjerenja

Jamstvo

Mjerenja na testu

Kočenje (100 km/h) 36,8 metara

Potrošnja i doseg

Serijska oprema (GS)

Aut. dvozonska klima • diodna svjetla • el. podesivi, grijani i sklopivi vanjski retrovizori • višenamjenski upravljač • tempomat • senzori za parkiranje sprijeda i straga + kamera za vožnju unatrag • središnji naslon za ruke • zatamnjena stakla • crni krov • maglenke • daljinsko zaključavanje • aut. kočenje u nuždi • aut. zadržavanje prometnog traka • upozorenje na umor...

Doplate

metalik boja • grijana sjedala, upravljač i vjetrobran * krovni nosači

UKUPNA CIJENA testnog modela s doplatama 26.481 eura

Svi modeli Opel Frontere

Ljuta konkurencija