Robert Knjaz kakvog ne poznajete, još otkačeniji i zabavniji: - Nije bitno koliko imaš godina u životu, već koliko imaš života u godinama

Želio sam biti arhitekt, al' prepisivao sam od neznalice i pao na ispitu k'o kruška i sad radim posao koji volim više od svega. Putujem i snimam. O pojmovima koji mu život znače poznati voditelj zagorskih korijena otkriva kako je želio biti bilder, kako je zbog imidža furao fudbalerku, kako se navukao na besprijekoran Ford i kako još uvijek ne razmišlja dalje od slova K, jer s tim slovom počinje njegovo prezime i završava abeceda koju priznaje

Robert Knjaz kakvog ne poznajete, još otkačeniji i zabavniji: - Nije bitno koliko imaš godina u životu, već koliko imaš života u godinama Prijatelji
26. 7. 2018

Zovem se Robert Knjaz, a možete me zvati i Rudlavi ili Dugi. Televizijom se bavim već 27 godina, I priznajem, ne mogu bez nje zamisliti život. S jedne je strane kreativna i potiče me na stvaranje. Svaki dan je drugačiji, upoznajem različite zemlje, ljude, kulture, a s druge strane moje radno vrijeme nikad ne završava. Projekti traju i danju i noću, po žezi i po studeni. Tako je sastavni dio mog posla i davanje intervjua. U životu sam ih dao doslovce na stotine, preko telefona, uživo, mailom, stojeći, ležeći, čučeći, puzajući… Često su to ista pitanja, pa me razveselila ova neobična ponuda iz Starta da pokušam sastaviti svoju abecedu, od pojmova koji sačinjavaju moj život, a nisam ih dosada spominjao. Čini mi se zabavno i za mene, a kako slova znam samo do K, (kao Knjaz), evo mojeg prvog pokušaja.

ARHITEKTURA - ako mi je režija prva ljubav, arhitektura je druga. Čak sam poslije srednje išao na prijemni za arhitekturu, ali nisam prošao. Možda i zato jer mi je učenik do mene - krivo šaptao. No sad mi je čak i drago jer su mi televizija i režija očito sudbina.

BILDERI – nedosanjani san. Kad sam bio tinejdžer, tata mi je napravio utege, tako da je nalio beton u dvije tegle od krastavaca, a između je šipka. Kad se beton stvrdne, a tegle razbiju, ostane “old school” betonska bučica. Natezao sam to, ali badava. Još sam u životu trenirao plivanje godinu dana, karate i budokai par mjeseci, nogomet pet-šest godina. Iako nisam u lošoj formi, torzo “isklesan u bronci” ipak je nedosanjani san. Zasada.

CIGARETE – nisam nikad pušio cigarete, valjda jer ne pijem kavu. A i ne volim kad mi odjeća smrdi po dimu. Ali zato bombone i kolače na bazi kave rado tamanim.

DUGA KOSA –ali samo na stražnoj strani glave, idealno preko ramena, i/ili leđa. Tko nije nosio fudbalerku u 80-tim neka prvi baci kamen! Priznajem da jesam i to su one slike koje guraš na dno kutije s albumima. Ali u modi se sve ciklički vraća pa očekujem uskoro “fuce” i na vašoj glavi.

ĐAK-osnovnu sam prolazio s pet, srednju s četiri i pet, iako sam bio nemiran i zvrk pa je vladanje bilo ocjenu ili dvije niže.
Sjećam se kako sam strepio kad je mama išla na informacije ili roditeljski. A sada strepe moja djeca.

DŽEP – nemam “taškicu” ni “birkinicu”. Novčanik nosim rijetko, jer je nezgrapan. U džepu nosim samo mobitel, ključ od auta i kojeg hrvatskog velikana… Ponekad nosim i okasti ključ broj 13, telefonski imenik Bombaja, loptu i pumpu, švicarski nožić s 53 funkcije i još naramak drangulija.

ENTUZIJAZAM– pogonsko gorivo za sve što radim. Nažalost ili nasreću za sve TV i video projekte osjećam entuzijazam što me uvijek dovede u situaciju da prihvatim više projekata nego je realno, pa se ubijem od posla. Ali što mogu kad je to zanimljivo, napeto, adrenalinski… Red zabave, red učenja i sve to kroz posao. Neprocjenjivo!

FORD – zadnjih šest mjeseci vozim Ford S-Max i priznajem, zaljubio sam se. Ono kad ujutro guštaš, jer ideš sjesti u auto koji je prostran, udoban i frendly. Znam da ovo zvuči kao reklama, ali iskren sam. Za moju peteročlanu obitelj više nego luksuzan auto, koji pri tome izvana ne izgleda kao frižider, već je nabrundan i fora. Uglavnom “navukao” sam se na Ford i preporučam ga svima! Jesam li spomenuo da se prednje staklo automatski odleđuje?

GODINE –draga mi je 1971. jer me tada mama “našla u kupusu” i nikad me nije "isprašila k'o vola u kupusu". Tada je Robert Kennedy bio hit, pa sam dobio ime po njemu. Volim 97. jer sam se oženio, pa onda naramak godina kad su mi se rađala djeca i kad sam ronio suze radosnice po rodilištima (1997., 99., 2002., 2009.)…, a volim i citat: “nije bitno koliko imaš godina u životu, već koliko imaš života u godinama”. Toga se držim. Držim se ja za još štošta.


HIMALAJA - uz Maldive, Havaje, Fiji, Grenland, Machu Pichu, mjesto koje bih rado ponovo posjetio. Tamo smo snimali “Koledžicom po svijetu” s Gobcem i to u selu naroda Šerpa. Rijedak zrak, prekrasna priroda i planinčuge, mali i neobično snažni ljudi… jedan čiča od 60 + je uzeo Gobca i mene u košaru na ramena i skakutao s nama okolo! Prekrasan kutak našeg predivnog planeta!

IGRA – mislim da je krucijalno što dulje zadržati “dijete u sebi”, jer to nam pomaže da budemo živi i zaigrani. Kad odrasteš, počinju brige i problem. Tada ti samo ti dječji pogled na svijet pomaže da ostaneš normalan i prebrodiš sve što te u životu očekuje. Možda sam u krivu, ali vjerujem da je čovjek živ dokle god je živo dijete u njemu. I naravno, dok god se ne zaboravi igrati.
JUHA – je iz raja izašla. U svojim 20-tim živio sam par godina sam, dakle sam si kuhao ili bolje rečeno ne kuhao. Tada sam shvatio da bez juhe nema života. Ne znam tko ju je i kada izmislio, ali zaslužuje Nobela za zdravlje, okrijepu, utjehu i još mnogo stvari koje nam nosi juhica.

KNJAZ – Malo ljudi zna da je to prezime iz Zagorja, točnije iz mjesta Kraljev Vrh, odmah kad se spustite sa Sljemena. Dakle zagorski gen objašnjava puno toga. Tamo još imam brdo teti, bratića i sestrični. I ovim ih putem pozdravljam te šaljem pusu i sklek

Bonus “LEŽIMIREVCI” – ako ne snimam ili nisam u montaži - volim popodne “ubiti oko”. Tih pola sata, 45 minuta je kao grumen zlata, kao eleksir mladosti, ma ko bombon. Priznajem, to mi je slabost.

Koristimo kolačiće u svrhu pružanja boljeg korisničkog iskustva na stranici. Ukoliko nastavite s pregledavanjem ove stranice pretpostavit ćemo da se slažete s tim.